Uskoro će se u zakonodavnoj proceduri po hitnom postupku naći nove izmjene Zakona o komasaciji poljoprivrednog zemljišta. To smo najavili i nedavno u Gospodarskog lista. Mnogi poljoprivrednici su i dalje sumnjičavi prema komasaciji i strahuju da im komasacija neće donijeti koristi koje se najavljuju. U žargonu bi se reklo da su mnogi „u komi“ radi komasacije. Je li zaista tako?
Intencija zakonodavca za novim zakonskim izmjenama proizlazi između ostalog, radi ispunjenja Programa komasacije poljoprivrednog zemljišta za razdoblje do 2026. godine (NN, br. 140/2022. – u nastavku teksta: Program) kao akta planiranja provođenja komasacije na okvirnoj površini zemljišta za predviđeno razdoblje i u skladu s planiranim financijskim sredstvima.
Kamen spoticanja u dosadašnjoj praksi
No, čitajući prijedlog zakonskih izmjena mogu se uočiti neke sporne odredbe. Njihova primjena se zasigurno neće pozitivno odraziti na vlasnike poljoprivrednog zemljišta. Kamen spoticanja u dosadašnjoj praksi bili su neriješeni imovinsko-pravni odnosi, nesređeno stanje u zemljišnim knjigama, katastru. To je uvelike otežavalo provedbu komasacije poljoprivrednog zemljišta.
Jedna od spornih odredbi je da će se vlasniku zemljišta na području na kojem se planira komasacija koji je nepoznat, nedostupan, čije prebivalište, boravište ili sjedište nije poznato, odnosno sudioniku komasacije koji je nedostupan ili nepoznatog boravišta zaključkom odrediti privremeni zastupnik, u skladu s propisom kojim se uređuje opći upravni postupak, odnosno Zakonom o općem upravnom postupku.
Naime, vlasnik poljoprivrednog zemljišta može se nalaziti u Sjevernoj Americi i imati neobrađeno poljoprivredno zemljište (npr. djedovinu) na otoku Braču, a koje će država staviti u postupak komasacije, bez njegove suglasnosti. Tu se postavlja pitanje što ako se vlasnik pojavi i ne bude zadovoljan time što je njegovo zemljište dano u komasaciju i novim površinama zemljišta koje je dobio. Na koji način će tada moći ostvariti zaštitu svojih prava? U tom slučaju jedino mu preostaje tražiti zaštitu sudskim putem.
Ublažava se uvjet za važenje suglasnosti vlasnika zemljišta na području na kojem se planira komasacija od najmanje 50 % + 1 uz uvjet da je u njihovu vlasništvu najmanje 67 % ukupne površine poljoprivrednog zemljišta s područja na kojem se planira komasacija, na način da će za provedbu komasacije biti dovoljna suglasnost vlasnika zemljišta koji u svojem vlasništvu imaju najmanje 50 % ukupne površine poljoprivrednog zemljišta na kojem se planira komasacija.
Prema zakonodavcu, razlog za takvim zakonskim uređenjem jest da je u praksi bilo praktički nemoguće provesti taj uvjet. Pa je očito bilo najlakše samo zakonskom izmjenom ublažiti uvjet, ne vodeći računa pri tome o zaštiti prava vlasnika zemljišta, posebice imajući na umu da se u nekim drugim područjima traži veća suglasnost vlasnika/suvlasnika, a ovdje se ipak radi o najvrijednijem poljoprivrednom resursu zemlji.
U komasaciju bez suglasnosti vlasnika?
Uz to, nadležan ministar za poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo dobiva (pre)velike ovlasti u postupku komasacije, između ostalog, da će moći davati zemljišta u komasaciju bez suglasnosti vlasnika tih zemljišta.
Iako komasacija, odnosno okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta može povećati domaću poljoprivrednu proizvodnju koja je itekako potrebna, nije svrsishodno da se taj proces provodi tako da se narušavaju prava pod izlikom zaštite javnog interesa. Postavlja se i pitanje provodi li se okrupnjavanje poljoprivrednog zemljišta na većim prostornim površinama radi sređivanja stanja na terenu kako bi „ strani igrači“ lakše došli do neiskorištenog poljoprivrednog zemljišta.
Država je prvenstveno trebala stvoriti određene preduvjete (npr. sređivanje zemljišno-knjižnog stanja) kako bi učinkovitije provodila postupke komasacije, te prevenirala različite malverzacijske radnje. A ne donositi hitne zakonske izmjene kojima se drastično ublažavaju kriteriji za davanje zemljišta u komasaciju, da se ne bi izgubila velika europska financijska sredstva koja joj stoje na raspolaganju za realizaciju Programa. Stoga bi tijekom zakonodavne procedure i prije stupanja na snagu trebalo doraditi sporne zakonske odredbe. Prvenstveno radi zaštite poljoprivrednika, odnosno njihovih prava.
U konačnici, kao i do sada zakoni se mijenjaju ne u korist „običnog čovjeka“ poljoprivrednika nego u korist države. A to definitivno nije put kojim se potiče samodostatnost u poljoprivrednoj proizvodnji. Poznato je da mnogi poljoprivrednici imaju tri i više puta parcela u odnosu na hektare. Tako nije rijetko sresti slučajeve u kojima poljoprivrednik ima 20-ak hektara na 100 parcela i naravno da je to nepraktično.
Stoga se treba nadati da će provedba komasacije po novim „blažim“ uvjetima rezultirati stvarnim okrupnjavanjem funkcionalnih zemljišnih cjelina odnosno većim tablama na kojima će se moći obrađivati zemlja i uzgajati poljoprivredne kulture jednostavnije, učinkovitije i isplativije. I da se nakon komasacije neće povlačiti repovi, kao što je to slučaj kod natječaja za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta, jer se također očekuje promjena postojećeg (lošeg) Zakona.
