“Nova” školska shema ostavila je hrvatske proizvođače na “brisanom prostoru” europskog tržišta. Kako će planirati količine potrebne za škole, ako su ugovori samo na jedan do tri mjeseca, te koji su kriteriji bodovanja i zašto se otvara prostor europskoj konkurenciji, a ne štiti lokalna proizvodnja, samo su neka od pitanja dobavljača koji smatraju da su ostali “nezaštićeni” donesenim izmjenama u Školskoj shemi voća i povrća te mlijeka i mliječnih proizvoda 2021./22. godine. S druge strane, za škole takve izmjene znače “hrpu papirologije” za koju nemaju administrativnog kadra. Zato mnogi osnivači škola ne žele ulaziti u školsku shemu. Time su u konačnici zakinuta djeca koja ostaju bez besplatnog obroka.

Proizvodi od lisnatog tijesta, pizze, hamburgeri, krafne i slatki sokovi, omiljena su hrana među djecom i adolescentima. Međutim, takva nezdrava prehrana rezultira prekomjernom težinom i pretilošću. Iz Europske inicijative praćenja debljine djece, u školskoj godini 2018./19., kažu da je u Hrvatskoj svako treće dijete između 8 i 9 godina imalo prekomjernu težinu, dakle više od 35 posto. U Zagrebu je taj postotak nešto manji 29,7. U kontinentanom i jadranskom dijelu je 36 – 37 posto. Poražavajući je i podatak da čak 76 posto učenika i učenica ne jede voće svaki dan.

 Ciljevi provedbe ‘’Školske sheme’’

Da bi se stvarale zdravije prehrambene navike, a mliječni obroci i svježe voće i povrće bili dostupniji hrvatskim školarcima, uvedena je 2013./2014. shema školskog voća. Njome se osiguravaju besplatni obroci voća i povrća za školsku djecu, od prvog do četvrtog razreda osnovne škole.

Od tada je ta shema doživjela brojne izmjene, a one najnovije u provedbi nove Školske sheme voća i povrća te mlijeka i mliječnih proizvoda 2021./2022. iznesene su na radionici održanoj sredinom rujna, u Županijskoj gospodarskoj komori u Osijeku.

Naime, Vlada Republike Hrvatske je krajem srpnja usvojila izmjene i dopune Nacionalne strategije za provedbu Školske sheme te je Ministarstvo poljoprivrede, zajedno s Agencijom za plaćanja u poljoprivredi održalo niz promotivnih aktivnosti sa svrhom edukacije osnivača škola, škola i dobavljača. Sve kako bi im objasnili novosti u provedbi i na odgovarajući način pripremili sve dionike za provedbu u novoj školskoj godini.

,,Ciljamoʺ lokalne dobavljače

Neka od unaprijeđenja programa se svakako odnose na širu listu prihvatljivog voća i povrća te mlijeka i mliječnih proizvoda. Dakle ciljamo aspekt učenika koji će u tom kontekstu dobiti puno raznovrsnije voće i povrće u tijeku trajanja školske godine.

Dodatno smo unaprijedili sustav u smislu stvaranja ugovornih odnosa između dobavljača i škola. Dodatno smo ojačali poziciju i autonomiju škola u odlučivanju o vlastitoj omotnici, za tu tekuću godinu, odnosno preferenciju proizvoda koji žele pružiti vlastitim učenicima, te im dali snagu u pronalasku dobavljača koji imaju svježe proizvode, lokalno uzgojene i najbliži su školi. U tom smo kontekstu uveli kriterije vrednovanja dobavljača u okviru kojeg će se dobavljači valorizirati i od kojih će onda škola uzimati voće i povrće te druge proizvode.

U slučaju da škola odluči primjerice uzimati mandarine, a koje se u ovom kontinentalnom dijelu ne uzgajaju, tada će se putem kriterija vrednovanja odabrati dobavljač koji ima najbliže skladište školi kako bi taj proizvod u najsvježijem stanju došao do škole u što kraćem roku.

Nema nikakvih tektonskih poremećaja, cilj je bio pružiti priliku i malim proizvođačima s manjim količinama proizvoda. Onima koji nisu u mogućnosti isporučivati sezonsko voće i povrće kroz cijelu godinu. Zato smo uveli ugovorne odnose od 1 do 3 mjeseca kako bi neki proizvođač, primjerice šljive, a koji ima manje količine mogao 4 ili 8 puta isporučiti voće školi, objasnio je Alen Hrustić, voditelj Odjela za proizvođačke organizacije u čijoj se nadležnosti nalazi i program Školske sheme.

Alen Hrustić iz Ministarstva poljoprivrede

Sve je izglednija javna nabava

S obzirom na upitnik proveden među djecom i odgovore učenika da nije bilo dovoljno voća ili da su bile samo jabuke, da škole nisu naručivale povrće itd., prijedlozi za poboljšanje sheme bili su raznovrsnija ponuda, edukacija, hrvatsko voće i povrće te konzumacija tih proizvoda više puta tjedno.

Osim ovih istraživanja i zahtjeva koje je pred nas stavila Europska komisija, suočeni smo bili i sa stagnacijom ovog programa. On je doživljavao svoje promjene tijekom 8 godina. U 2018. školama je dana autonomija i veći je fokus bio na lokalnim proizvođačima. To je u nekim dijelovima dovelo do apsorpcije sredstava. Međutim nastala je i situacija s Covidom-19 pa time i neodržavanje nastave. U zagrebačkoj i sisačko-moslavačkoj županiji su još bili i potresi, štrajk, tako da je bila izazovna situacija u smislu održavanja nastave, a time je i apsorbcija sredstava bila manja.

-Europska unija nema zajedničku zdravstvenu politiku, ali programima poput školske sheme potiče javnu zdravstvenu agendu, odnosno promovira zdrav način života, zdrave prehrambene navike, upoznavanje djece s poljoprivredom, sezonalnošću, lokalnim proizvodima. Upravo je intencija izmjenama koje su se dogodile u Nacionalnoj shemi bila usklađivanje sa smjernicama EU s obzirom da se tražila dodatna kontrola, i neki još dodatni zahtjevi, te smo shemu morali uvesti na takav načun da ne bude klasična javna nabava. No, postoji bojazan da od novog programskog razdoblja od 2023./24. nećemo moći izbjeći javnu nabavu. Ove dvije školske godine, ova i sljedeća bit će priprema da se svi naviknemo na zahtjeve koja javna nabava nosi, naglasio je Hrustić.

Puno administrativnog posla za škole, a neizvjesnost za dobavljače

No, izmjene Školske sheme voća i povrća, te mlijeka i mliječnih proizvoda, nisu naišle na odobravanje predstavnika osnivača škola, školskog administrativnog osoblja te dobavljača. Što se škola tiče, mogle su se čuti primjedbe poput dugog čekanja na refundiranje novca koji škola mora isplatiti dobavljaču, pa ostaje bez sredstava za tekuće potrebe, povećanog obujma administrativnog posla kao i nedostatka kadra za taj posao. Dobavljačima takva nabava pruža neizvjesnost.

Nova školska shema dobro je osmišljena, no nosi puno administrativnog posla za škole, a i za nas dobavljače. Nama predstavlja problem taj obrazac bodovanja. Niti u pravilniku ni u ostaloj dokumentaciji nije jasno koji kriterij donosi koliko bodova. Također ni za kategorije proizvođačkih organizacija, zadruga, otkupljivača se ne vidi koliko koja nosi bodova. S druge strane boduju nam se neke stvari koje nama nemaju smisla, veličina dostavnog vozila, broj vozila i slično.

Također se boduje udaljenost skladišta od škola. To je po nama također sporno jer neki veliki dobavljači, trgovački lanci posjeduju više skladišta. Tako će time biti konkurentniji. Nas nema puno u Osječko-baranjskoj županiji koji to radimo i raspodjelili smo se na svoja okolna područja, a sad su pravila drugačija. Škole nas moraju birati po ocjeni koju nam dodijeli Agencija za plaćanja u poljoprivredi.

Ono što je najviše sporno su ugovori koji ne smiju biti na dulje razdoblje od 3 mjeseca. Kako planirati količine koje stavljamo u hladnjaču jer smo ih do sada određivali na cijelu školsku godinu? Bojimo se ostaviti sa strane te količine predviđene za shemu, možda ih je bolje prodati na tržištu. Moguće je da nam se pojavi neki dobavljač koji ima skladište u Osijeku i iz njega vozi, on je sigurno bliže osječkim školama nego mi iz Erduta pa ga škola mora odabrati. A što ćemo onda mi s našim proizvodima ostavljenim za školsku shemu?

Mi smo recimo svake godine dostavljali mandarine iz Opuzena, a kako će one ove godine “doći” do djece, upitno je. Točno je da postoji kategorija i proizvođač i otkupljivač u koju se može prijaviti. Međutim, za nju dobiva najmanje bodova. Tako to sada nama izgleda, iako nam još u pravilniku nisu točno objasnili kategorizaciju, kaže Josipa Zorić, vlasnica poljoprivrednog obrta iz Erduta.

S njenim mišljenjem slaže se i Ivan Andrišić, proizvođač iz Satnice. On kaže kako je glavni problem u trajanju ugovora na maksimalno tri mjeseca.

Taj nam ugovor ne nudi nikakvu sigurnost jer se sada konkurira s malim količinama i na nekoliko tjedana. Danas svi uzgaju sve, pa ako od njih nekoliko škola uzme voće, mi smo u problemu. Tada veće količine voća s našeg OPG-a ostaju, kaže Andrišić koji na 6 hektara uzgaja jabuke i još na dva kruške.

Upravo traje berba, a koliko voća skladištiti i ostaviti za školsku shemu, upitno je. Unatoč tome što imamo i hladnjaču od 230 kubičnih metara, svoja dostavna vozila, ostajemo na “brisanom prostoru” potpuno nezaštićeni. Sličnu smo situaciju imali i prošle godine kad nam je zbog pandemije covidom i nemogućnosti održavanja nastave ostalo voće. Tada se pokušalo intervenirati kako bi otišlo u Caritas, ali ni to nije uspjelo zbog nekih europskih regulativa, dodaje Andrišić.

Voćar Ivan Andrišić dobavljač je u školskoj shemi

Previše je jabuka u shemi

Na brojne primjedbe od strane dobavljača, iz Agencije za plaćanja u poljoprivredi odgovorili su kako se u školskoj shemi jako vodila briga o dobavljačima.

-Sada je vrijeme i za druge. Svi su na europskom tržištu i sigurno da će se poslije ovoga presložiti stvari. U kojoj će se školi uspjeti ili ne, to će se vidjeti, ali nitko ne može jamčiti dobavljačima ni koliko će škole uzimati od njih, ni koje će to biti škole i koliko njih. Primjerice, previše je jabuka u shemi, a ima i drugog voća, naglasile su predstavnice Agencije.

S tom konstatacijom se nije složio Stjepan Zorić iz Hrvatske voćarske zajednice. Naglasio je kako je Europska komisija napravila shemu radi poboljšanja ishrane školske djece, ali ujedno i razvoja lokalnog tržišta prodaje, a toga nema u fokusu.

-Ponovo apeliram na sve osnivače škola da voće ne smije biti uvozno. Ne znam kako je na listu stavljeno sezonsko voće orasi i bademi, koje Hrvatska ne proizvodi, rekao je Zorić.

Istaknuo je ipak generalno zadovoljstvo uključenošću. Prije 5 godina OPG-ovi i obrti nisu mogli na takve natječaje. Zahvalio se i na dobroj dosadašnjoj suradnji Agenciji za plaćanja u poljoprivredi i Ministarstvu poljoprivrede.

Obje strane složile su se kako jabuke mogu ostati u istoj količini ako se uključi veći broj škola i ako se potroši omotnica. I to je problem jer se Grad Osijek kao osnivač škola ne uključuje u shemu, istaknuto je na sastanku.

nova školska shema
Jabuke su najzastupljenije voće u školskoj shemi

Hrvatska ima više od 2000 škola, a prošle je godine u shemi sudjelovalo 860 škola i 350 tisuća učenika. Cilj je doći na više od 1000 škola i do 500 tisuća učenika. Također je i cilj uključiti male dobavljače. Od njih škole nisu naručivale robu jer nemaju velike količine, istaknuto je na radionici.

Smanjen je broj tjedana provedbe, škola traje 35 tjedana, kad se omotnica podijeli na to razdoblje, rezultat nije zadovoljavajući. Ovako škole u 12 do 24 tjedana škola učenicima može dati bolji i kvalitetniji proizvod, bez straha hoće li to omotnica “istrpiti”. Dinamika se dogovara sporazumnim ugovorom između škole i dobavljača. I tu je najveći posao, a to je ugovorni odnos jer se sada radi i o manjim dobavljačima s manjim količinama.

Ugovor se može potpisati na mjesec dana, 8 tjedana, tako da proizvođač uspije prodati svoj voće. Uz “šprancu” ugovora je i kontrolna lista. Poziv za osnivače školskih ustanova je bio otvoren do 25. rujna dok je za dobavljače otvoren tijekom cijele godine. Morala su biti uvedena određena vrednovanja, kriteriji da li je netko proizvođač ili dobavljač. U Hrvatskoj postoje područja gdje uopće nema proizvođača i škole su primorane zapravo u maloprodajnim dućanima kupovati robu. Postoje i škole gdje je u okruženju velik broj proizvođača. Teško je “pomiriti” sve te razlike, ali upravo je školska shema na ovaj način jedan od koraka ka poboljšanju, istaknuo je Hrustić.

nova školska shema
Radionica je održana u osječkoj HGK

Jedan od srednjoročnih ciljeva iskorištenost omotnice koja se smanjila izlaskom Britanije iz EU s 250 na 220 milijuna eura za sve članice. To za Hrvatsku znači 1.390.000 eura za voće i povrće, a 800 tisuća eura za mlijeko i mliječne proizvode.

Za neke je ,,nova shema’’ bolje rješenje

Dok jedni smatraju kako će provedba školske sheme 2021/2022. godine zahtijevati dodatni angažman proizvođača i dobavljača, pa i predstavnika škola, drugi su mišljenja da će im “novi” sustav donijeti poboljšanje. Među njima je i Goran Mihalj, računovođa Osnovne škole Soljani, iz Vukovarsko-srijemske županije.

Ovaj sustav koji je Agencija predložila mi se čini pravedniji. Iizlazi u susret malim proizvođačima koji bi mogli plasirati proizvode u nekom kratkom vremenskom razdoblju. Tako ćemo mi kao škole moći izabrati nekog dobavljača, čak i “seoskog”. Do sada smo imali jednog dobavljača udaljenog oko 50-tak kilometara od škole. No u županjskoj Posavini je problem što su škole udaljene, a s malim brojem učenika. Tako dobavljačima nije bilo isplativo opskrbljivati ih. Mislim da ćemo sada moći, ako nađemo lokalne dobavljače, taj problem riješiti. Ako se javi više dobavljača sklapat ćemo ugovore na mjesec dana. Ako ne, onda na tri mjeseca, maksimum, vidjet ćemo kako će to funkcionirati, zaključuje Mihalj.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje