–Dani predanog rada, vježbanja, promišljanja, truda i odricanja isprepleteni s ljubavlju prema radu ponovno su rezultirali izvanrednim uspjehom, rekao je ravnatelj Agronomske škole Zagreb, Ivica Marinić čestitajući svojim učenicama Leonori Novosel na 1. mjestu u disciplini Agro i Ana Mariji Topalović na 2. mjestu u disciplini Cvjećarstvo koje su osvojile na Državnom natjecanju učenika strukovnih škola – WorldSkills Croatia 2024.
Njihov uspjeh bio je povod dolaska Gospodarskog lista u Agronomsku školu Zagreb, najveću poljoprivrednu školu u Republici Hrvatskoj po broju učenika, te jedinu obrazovnu ustanovu u Hrvatskoj koja obrazuje učenike samo za poljoprivredna zanimanja. S državnom prvakinjom i viceprvakinjom razgovarali smo o dojmovima s natjecanja i njihovom pogledu na poljoprivredu. Također i o budućim planovima, s obzirom da su pri kraju školovanja.
- Koliko dugo ste se pripremale za ovo natjecanje?
Leonora: -Pripreme su počele još od školskog natjecanja u drugom mjesecu, dakle oko tri mjeseca. Kad smo mentorica i ja saznale koje teme će biti u disciplini Agro, otprilike mjesec i pol dana prije natjecanja, onda sam utvrđivala praktične dijelove, što smo mogli pretpostaviti da će biti na natjecanju prema materijalima koje smo dobili. Zapravo, pripreme su utvrđivanje gradiva iz 4 godine školovanja.
Ana Marija: -Da, tri tjedna prije samog natjecanja, samo je bilo ponavljanje gradiva koje smo učili svih ovih godina. Za praktični dio smo imali plan i ideju kako bi izveli i ostvarili zamišljeno. Sve je na kraju ispalo kako smo i zamišljali.
Zanimljivosti s natjecanja
- Kako je izgledalo natjecanje, je li bilo treme i jeste li se uspoređivale s ostalim kandidatima?
Leonora: -Treme je bilo najviše prvog dana, na prvom modulu, ali nakon što je sve krenulo, trema je nestala. Zadana tema je bila prezentacija o agroturizmu, ekološkoj održivosti i raznolikosti biljnih vrsta u regiji, Hrvatskoj i Europi. Tako sam to sve uklopila i predstavila sam agroturističko gospodarstvo koje sam odabrala. Radi se o Agroturističkom gospodarstvu Kezele iz Zagrebačke županije. Na njemu sam napravila intervju s nositeljem Jankom Kezeleom koji sam uvrstila u video u prezentaciji.
–Još je u prezentaciji predstavljena čestica koju sam koristila za drugi modul. Bilo je puno uspoređivanja s drugim kandidatima, pogotovo jer sam ja bila jedina cura s još 9 ostalih dečki koji su se natjecali. Tako da sam se baš dosta uspoređivala s njima. Najviše bilo strah da će sve biti podređeno njima, budući da se poljoprivreda smatra „muškim“ zanimanjem, barem sam ja tako doživjela, s obzirom da sam bila jedina cura, a sve ostale škole su odabrale dečke.
Ana Marija: -Nisam imala jaku tremu, samo uoči predstavljanja, ali mislim da je to i normalno da se pojavi i mali strah, kako će sve ispasti. Mogu reći da je bilo dosta zahtjevno odrediti vrijeme i trenutak u kojem će se pojedini dio rada izvesti. U mojoj disciplini Cvjećarstvo bile su sve cure. Tek na kraju dana vidjela sam što su druge cure napravile, ali samo završen rad, jer nisam imala vremena uspoređivati se s drugim curama dok sam radila svoj rad. Prvi dan je zadatak bio izrada buketa na temu prijateljstva bez granica. Drugi dan smo trebali napraviti instalaciju na temu mitologije iz djela Ivane Brlić Mažuranić, povodom 150. godišnjice njezinog rođenja. Treći dan je bio zadatak iznenađenja.
Uz posvećene profesore lakše se uči
- Koja su bila očekivanja od Agronomske škole prije upisa, koja znanja ste dobile i na koji način su profesori utjecali na vas?
Leonora: -Iskreno, na početku i nisam imala veliku želju za poljoprivredom, jer u obitelji su se zadnji bavili poljoprivredom moj pradjed i prabaka koji su davno radili na institutu i Agronomskom fakultetu, ali nisam imala nekih doticaja s poljoprivredom. No, vrlo brzo se to promijenilo jer su svi profesori u Agronomskoj školi, a pogotovo kod stručnih predmeta, jako zainteresirani za to što predaju i jako vole svoj posao, pa je bilo puno lakše učiti i onda sam zavoljela poljoprivredu i sve što smo radili u školi.
Ana Marija: -Prvo sam provela 4 mjeseca u Upravnoj školi, što mi se nije svidjelo, pa sam se ispisala. Htjela sam se nastaviti školovati i oko Nove godine sam razmišljala što bih mogla raditi u životu. Mama mi je rekla da bi najbolje bilo da upišem za cvjećarku, jer volim raditi s biljkama, cvijećem. Prvo mi je bilo malo smiješno da ću postati cvjećarka, ali upisala sam i prezadovoljna sam. Na početku je sve novo, ali nije prezahtjevno. Zanimanje je vrlo zanimljivo, treba biti maštovit, a škola nam pruža mogućnosti da naučimo što želimo. Imamo razne radionice, Floraart i puno prilika da se usavršavamo i vidimo što se događa i izvan škole.
Planovi za dalje
- Kakvi su vam planovi za dalje? Nastavak školovanja, buduće zanimanje u struci?
Leonora: –I prije ovog natjecanja želja mi je bila nastaviti školovanje na Agronomskom fakultetu. S osvojenim 1. mjestom na WorldSkillsu dobila sam i izravni upis. Htjela bih ići na studij fitomedicine i fitofarmacije i željela bih se time baviti u budućnosti, pa i doktorirati. Imam želju imati i vlastitu proizvodnju, ali to je sad još samo želja.
Ana Marija: -Plan mi je nastaviti i upisati 4. godinu ovdje u Agronomskoj školi. Još nisam odlučila koji smjer, ali definitivno se vidim u poljoprivredi, u cvjećarstvu. Imam svoj povrtnjak, svoje životinje. Jednog dana bih htjela imati i veći komad zemlje, a možda jednog dana i krave.
Nove generacije imaju dosta predrasuda o poljoprivredi, a poljoprivreda je sadašnjost i budućnost
- Kako vaši vršnjaci gledaju na poljoprivredu kao izbor zanimanja ?
Ana Marija: -Mislim da moji vršnjaci nisu zainteresirani za poljoprivredu, ali kad se povede razgovor o temama vezanima uz hranu, svi se uključe. Kad kažem da se školujem za zanimanje cvjećar, malo čudno gledaju. Ne zvuči im privlačno, ali niti ne znaju dovoljno o tom zanimanju. Naravno da se gleda zarada i da se što manje vremena provede na poslu, ali i u poljoprivredi se može zaraditi. Najbitniji je gušt, da se baviš onim što voliš i što te zanima, pa se onda lakše možeš tome posvetiti. Moje zanimanje cvjećarke je kreativan, maštovit i dinamičan. Tko voli raditi rukama, razmišljati svojom glavom i komunicirati s ljudima vjerujem da bi se našao u ovom poslu.
Leonora: -Moja generacija ima dosta predrasuda o poljoprivredi i ne razumiju važnost poljoprivrede, pa kad im u nekom razgovoru objasnim što je to sve poljoprivreda, da proizvesti hranu nije samo uzeti lopatu i motiku, već treba jako puno raznih znanja, onda počnu drukčije gledati. Mladima je bitno u odabiru zanimanja financijsko stanje koje će imati, ali i stil života. Tako se mnogi ne žele baviti poljoprivredom, jer misle da će morati puno vremena raditi i da neće imati godišnji.
–Nije tako svugdje, ali naravno, kad imaš svoj posao, kao što je poljoprivredno gospodarstvo, da moraš puno vremena provoditi u poslu i ne možeš sve ostaviti i otići na odmor, tako da je to dosta velika prepreka. Mlađima od mene koji razmišljaju o svojoj budućnosti poručila bih da je poljoprivreda i prošlost i sadašnjost, ali i budućnost. Ako žele upisati Agronomsku školu steći će ljubav prema poljoprivredi i neće im biti teško učiti i time se baviti.
Rezultati natjecanja su rezultat njihovog truda
Uspjehu su svakako pridonijele i Leonorina mentorica Antonela Gelenđir, te Ana Marijiina mentorica Romana Singolo Mahnić.
Antonela Gelenđir: –Leonorin trud kroz 4 godine u Agronomskoj školi dao je rezultate na ovom natjecanju i u pripremama smo to znanje samo dodatno izbrusile. Bila je izvanredna sva tri dana i kao jedina djevojka pokazala je ne samo da je ravnopravna s muškom konkurencijom, već je sve nadmašila, pokazala se u najboljem svjetlu i sve njene vrline došle su do izražaja. Što je zacrtala, to je i ostvarila i mogu joj samo čestitati!
Romana Singolo Mahnić: –Ova natjecanja dolaze kao rezultat cjelokupnog rada u školi i u pripremama se dotjeruju finese, a ovaj uspjeh je kruna Ana Marijinog truda i rada u dosadašnjem školovanju, jer u vrlo kratkom vremenu treba pokazati svo znanje i vještina u čemu je Ana Marija bila izvrsna. Na natjecanju se učenici i mentori jako povezuju i mogu reći da sam oduševljena Ana Marijom i njezinom osobnošću, blagom naravi, strpljenjem i komunikativnošću i sigurna sam da će i u budućnosti biti uspješna!
Ravnatelj Ivica Marinić na kraju je istaknuo:
–Iznimno sam ponosan na naše učenice i njihove mentorice i sve profesore koji su im prenijeli znanje i ljubav, što su i djevojke istaknule, jer ljubav prema poljoprivredi je nezaustavljiva snaga, nepresušna inspiracija i ključ uspjeha. Kao ravnatelju Agronomske škole samo mi preostaje da i novim generacijama osiguramo jednake i još bolje uvjete za školovanje i usavršavanje. Hvala Gospodarskom listu koji prati rad naše škole, a kojeg koriste i naši učenici kao izvor informacija o inovacijama i dobrim praksama u poljoprivredi.
Foto: Goran Beinrauch
