To su malene njećne biljke, koje nikad ne narastu visoko, ne cvatu i slabo su razvijenog korijena. Pripadaju skupini nićih biljaka s vrlo jednostavnom stabljikom i listićima. Na ogoljeloj zemlji razvijaju se u proljeće zelene prevlake, a kasnije se tu oblikuju busenasti jastućići koji pokrivaju veću ili manju površinu zemlje. Na tim mjestima trava ne raste. Najćešće rastu u većim ili manjim busenima pokrivajući površinu zemlje na travnjacima ali i drugdje u rućićnjacima, razvijaju se na kori debla voćaka ili ukrasnog bilja na betonskim ogradama, suhozidovima, poploćenim stazama i raznim drugim podlogama. Razvijaju se gotovo na svim površinama na kojima im je zadovoljen uvjet za razvoj i razmnoćavanja, kao visoka relativna vlaga zraka i podloge, sjenoviti poloćaj, zbito i suviše kiselo tlo i dr. Razvoj mahovine na nekoj zemljanoj površini ukazuje da su uvjeti za razvoj trava ili nekih drugih biljaka koje ćelimo uzgojiti, nepovoljni.
Suzbijanje
Suzbijanje mahovine na tlu obuhvaća kompleks agrotehnićkih i kemijskih mjera. Njima uklanjamo sve one nepovoljne ćimbenike, koji sprjećavaju rast travnatih smjesa, a pogoduju razvoju mahovina. Mjere obuhvaćaju dobro izbalansiranu i pravovremenu gnojidbu, odrćavanje tla blago kiselim (pH vrijednost 6 – 6,8), odvođenje suviška vode dranaćom, rahljenje površinskog sloja, redovnu ali ne prenisku košnju i navodnavanje u doba suše. Kemijske mjere ovdje su dopuna agrotehnićkim mjerama. Jedan od najćešćih i mnogo korištenih spojeva koji se i danas koristi za uništavanje mahovine kemijskim putem je zelena galica ili ćeljezni sulfat.
