Kukuruzna zlatica prezimljuje kao jaje u tlu na dubini 10-30 cm na parcelama na kojima je u prošloj godini bio zasijan kukuruz. Početkom lipnja iz jaja su počele izlaziti ličinke koje se mogu hraniti korijenom vrlo malog broja biljaka domaćina, od kojih im najbolje odgovara korijen kukuruza. Ličinke nakon izlaska iz jaja u potrazi za hranom prelaze razmjerno malenu udaljenost od oko 50 cm. Ako pri toj potrazi naiđu na korijen kukuruza otpočinju s ishranom, a ako ne naiđu na biljku domaćina ugibaju. Ličinke se dakle tijekom lipnja hrane korijenom kukuruza, pri čemu u nekim slučajevima oštećuju korijen iznimno jako, pa biljka potpuno gubi uporište u tlu, polijeće i suši se. Ako je napad ličinki nešto slabiji, oštećeni korijen izgleda kao na slici 3, u nekim slučajevima biljke se lagano povijaju, a poslije ako je raspored oborina dobar, korijen regenerira i biljke se usprave. Ličinke su bjelkaste, narastu do 1,5 cm, žive 3 – 4 tjedna i u tom razdoblju čine štete i mogu se naći na korijenu. Nakon završenog razvoja ličinke se kukulje u tlu a odrasli iz tla izlaze od početka srpnja. Odrasle zlatice su sitni, živahni kukci dužine 5 – 7 mm, tijelo je boje meda a pokrilje tamno, u nekim slučajevima (najčešće ženke) prugasto. Zlatice se hrane listom metlicom i svilom kukuruza. Ishrana na listu ogleda se u progrizenim prugama, slično kao što to rade odrasli oblici leme. Ishrana na metlici ne ogleda se u značajnim štetama. Ishrana na svili može uvjetovati štete koje se ogledaju u smanjenom broju zrna na klipu. Do ovih šteta će doći samo u slučaju velike brojnosti odraslih (više od 10 zlatica/klipu) prije nego je došlo do oplodnje.
Izbjegavati ponovljenu sjetvu
Iako su naši proizvođači navikli da se kukuruz može bez značajnih posljedica uzgajati u ponovljenoj sjetvi, pojava kukuruzne zlatice na našim područjima uvjetovat će prekid ovakve prakse. Naime, zlatica je tipični štetnik kukuruza u monokulturi, budući da se ličinke razvijaju iz jaja koja su ženke odloćile u godini prije. Osim kukuruza mali je broj biljaka na čijem korijenu mali postotak ličinki može preživjeti.
Da bismo izbjegli štete nužno je izbjegavati ponovljenu sjetvu kukuruza, osobito u dijelu Hrvatske istočno od Slavonskog Broda. To je naime dio u kojem je visina populacije zlatice dosegla razinu na kojoj može izazvati ozbiljne štete.
