Nedavno su se vjenčali Barbara Fučec i Bruno Borović, ona iz Ivanovca, on iz Donjeg Pustakovca, a oboje poljoprivrednici i školovani agronomi. Bila bi to svadba k’o svadba, i što da se priča, da ulazak u bračnu luku nije bio na traktoru.
Upoznali su se na studiju u Križevcima gdje je on postao inženjer biljogojstva, a ona inženjerka agroekologije, tamo su se zaljubili i nakon nekog vremena postali mladi bračni par. Bruno je došao za zeta nadaleko poznate stočarske obitelji Josipa Fučeca koja trenutno ima 156 grla krava simentalske pasmine, od čega ih je 65 dojnih.
Uplovili u bračnu luku – na traktoru!
I to bi bilo standardno da svatovi ipak nisu bili neobični, zapravo ne toliko svatovi koliko mladenci. Za razliku od današnjih modernih, koji na vjenčanje odlaze u raskošnim automobilima visokih klasa, Barbara i Bruno su se kao mladenci na vjenčanje u župnu crkvu u Ivanovcu odvezli na traktoru Steyr, a vjenčani se traktorom vratili na farmu među krave i bale sijena. Bilo je to iznenađenje za tristotinjak svatova, koji su nakon ‘šoka’ oduševljeno zapljeskali mladom bračnom paru.
–Oboje smo živjeli u ozračju poljoprivrede i tako smo i osmislili naše vjenčanje, nama normalno i lijepo, za svatove u prvom trenutku iznenađujuće, a potom predivno. Još se u Međimurju, ali i šire priča o našem odlasku na vjenčanje, jer prije nas nitko traktorom nije uplovio u bračnu luku. Oboje smo radosni što se to svatovima svidjelo i nadam se kako će i drugi pogotovo poljoprivrednici učiniti slično, moguće drugim markama traktora, a moj Bruno je zaljubljenik u ‘Štajere’ pak smo tako učinili, rekla nam je Barbara pripremajući sir za prodaju, dok je Bruno bio u poslovima na polju.
Rekla je Barbara kako oboje vole poljoprivredu i stočarstvo posebno i jako su zadovoljni što rade vole posao koji rade i za kojeg su se školovali.
–Istina, mi nemamo određeno radno vrijeme nego radimo ‘od -do’ jer krave nemaju niti godišnji, niti ‘svetek’ niti vikend, moraju stalno jesti i piti. No, sve se da urediti kad postoji, a kod nas postoji, obiteljski ustroj te niti za što nismo zakinuti jer jedni druge mijenjamo kad netko ide na more ili slično. Sigurna sam kako naši mladi ne moraju odlaziti raditi u Austriju ili Njemačku i tamo u tuđini gubiti zdravlje, jer u Hrvatskoj se može dobro zaraditi, samo treba imati želju i snagu i solidan život je moguć i od poljoprivrede. Ne osuđujem one koji odlaze u svijet jer svatko zna svoje razloge, ali želim mlade ohrabriti da ostanu doma na ‘gruntu’ i grade obitelj i domovinu, puna pozitivne snage poručuje Barbara.
Osim stočarstvom, obitelji Fučec-Borović uzgajaju hajdinu (heljdu) i tikve ili buče. I da, Barbara je uzela suprugovo prezime, ali zadržala i svoje zbog toga da se zna kako potječe iz obitelji koja se bavi poljoprivredom. A još dugo će se pričati kako su mladenci na traktoru započeli bračni život.
