Nakon dvije godine Zakon o OPG-ima još ne funkcionira?

Poslovanje obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava reguliraju najmanje 2 zakona, Zakon o poljoprivredi i Zakon o OPG-ima. Osim toga regulirano je i s nekoliko naknadnih izmjena i dopuna zakona te većim brojem pravilnika. Već sama ova količina zakonske regulative za jedan po definiciji, rudimentarni i jednostavni oblik poljoprivredne proizvodnje otežava život poljoprivrednih proizvođača, ali i službenika koji trebaju provoditi zakone. Primjer ove zakonske zavrzlame je i nedovršena razdioba OPG-ova na ona samoopskrbna i komercijalna.

Osnovni Zakon o poljoprivredi (NN 118/18) regulira općenito poljoprivrednu djelatnost. Pojam poljoprivrednika definira kao osobu koja obavlja poljoprivrednu djelatnost na području RH kroz organizacijske oblike: obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, samoopskrbno obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo, obrt registriran za poljoprivredu, trgovačko društvo ili zadrugu registriranu za obavljanje poljoprivredne djelatnosti.

Komercijalni i nekomercijalni OPG-ovi

Prije skoro 3 godine izglasan je u Saboru i poseban Zakon o obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (NN 29/18 i 32/19). Njime se regulira poslovanje samo jednog organizacijskog oblika ,,Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva’’. Taj Zakon stupio je na snagu 5. travnja 2018.g. No, za njegovu primjenu, bilo je nužno donijeti i dva pravilnika. To su Pravilnik o Upisniku obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (NN 62/19) i Pravilnik o Upisniku poljoprivrednika (NN 62/19, 91/20) koji su stupili na snagu godinu dana kasnije, 1. srpnja 2019. g.

Evo što kaže Tugomir Majdak, državni tajnik u Ministarstvu poljoprivrede o namjeni Zakona o OPG-ovima:

–Osnovna namjena ovog zakona je bila razdijeliti OPG-ove na komercijalne i nekomercijalne. Ovim Zakonom Ministarstvo poljoprivrede i Agencija za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (APPRRR) vode s jedne strane Registar poljoprivrednih gospodarstava, a s druge strane podregistar samo OPG-ova. Ovo je prvi zakon ovog tipa koji štiti i promovira OPG. OPG-ovci su promotori naše poljoprivrede, održivi su i žilavi na sve promjene. Oni preživljavaju i njihovi su proizvodi jako vrijedni.

Gdje zapinje?

Od srpnja 2019. g. prošlo je skoro dvije godine, no primjena samog Zakona još nije zaživjela. Prema podacima iz APPRRR-a, na dan 5. ožujka 2021.g. od ukupno 164.908 OPG-a (upisanih u Upisnik poljoprivrednika na dan 28.06.2019.) usklađeno je njih 49.097 OPG-ova u smislu Zakona o OPG-u, od čega je 33.588 OPG-ova, dok je SOPG-ova 15.509 (usklađeno oko 30 % svih OPG-ova).

Iako su u Ministarstvu poljoprivrede u međuvremenu najavili kompletiranje usklađivanja do ljeta ove godine, iz trenutne je dinamike usklađivanja razvidno da to neće biti ostvarivo. Tako je dva mjeseca kasnije, na dan 7. svibnja 2021. g., sukladno Zakonu o OPG-u, a prema podacima iz APPRRR-a, usklađeno ukupno 57.450 gospodarstava od čega 39.179 OPG-ova te 18.271 SOPG. To je znači samo oko 35 % usklađenosti, a Zakon bi se već trebao primjenjivati dvije godine. Gdje zapinje?

Zakonom se pokušava razgraničiti razliku između obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva koje proizvodi za vlastite potrebe i onog koje proizvodi za tržište. Pokušali smo izvući samo neke od glavnih odrednica spomenutog zakona te zakonskih akata koji se na njega naslanjaju.

Glavne razlikovne značajke između samoopskrbnog i komercijalnog OPG-a

Zbunjujuća terminologija

Na terenu dolazi do raznih problema u primjeni ovog Zakona. Za mnoge je naše poljoprivrednike zbunjujuća već sama terminologija te nazivi kategorija “sOPG” i onaj drugi samo “OPG”.

Danas poljoprivrednik, kao i svaki privatni poduzetnik u RH, mora svaštariti ili po stručnome diverzificirati svoju proizvodnju da bi preživio. Mora se brzo mijenjati i prilagođavati potrebama tržišta. Zato bi se teško našlo ijedno obiteljsko gospodarstvo koje bar jedan primarni proizvod ne prerađuje. 

Dodatno, i mali, a pogotovo veliki pokušat će stvoriti ,,famoznu’’ dodanu vrijednost prerađujući neki svoj proizvod. Tako će proizvođač korijena hrena (cca 20 kn/kg)  bar dio pokušati preraditi u namaz da bi ,,podebljao’’ budžet. Za 200 g namaza će dobiti cca 15 kn. Online poljoprivredni forumi puni su zbunjenih poljoprivrednika koji nisu sigurni što smiju, a što ne smiju u određenoj kategoriji OPG-a. Tako članovi navode primjere da su iz različitih institucija dobivali različite informacije o tome što se smatra preradom. Npr. kad prerađuješ samo tuđi primarni proizvod ili kad prerađuješ i onaj sa svog gospodarstva.

Primjerice, ako sOPG proizvodi vino od vlastitog grožđa, mora li prijeći u OPG? Ako isti proizvođač prodaje vino na kućnom pragu i sajmovima mora li prijeći u OPG? A ako prelazi u OPG ulazi li automatski i u sustav PDV- a ili samo registar poreznih obveznika?

Ako poljoprivrednik pokuša pročitati Praktični vodič kroz porezni sustav za OPG-ove, shvatit će da uskoro morati početi plaćati i knjigovođu jer ovaj sustav rijetko tko će moći sam voditi. Da bi stvar bila bolja od 01.01.2021.g. došlo je do promjena u poreznom sustavu koji se tiče OPG-ova. Tako točne informacije treba potražiti na više izvora.

Iznosi mjesečnih doprinosa  za 2021. godinu (promjena od 01.01.2021.)

Jedan od kriterija razdiobe na kategoriju OPG-a je i namjera nositelja za stvaranjem dohotka. Ovo je isto diskutabilan kriterij jer se svaki poljoprivrednik manji ili veći bavi poljoprivredom zbog opskrbe svoje obitelji, ali i zbog većeg dohotka. Na problem s nedostatkom jednoznačnih informacija, nailazi i poljoprivrednik kad treba ući u registar poreznih obveznika i u sustav PDV-a.

Veliki problem predstavlja i neinformiranost poljoprivrednika o ovoj kategorizaciji. Do mnogih naših malih poljoprivrednika koji rade preradu na malo još nije niti stigla informacija da će biti prebačeni automatski u višu kategoriju te postati porezni obveznici. Oni niti ne znaju što time dobivaju ili gube.

Kaos na terenu

Dok god je zakonska regulativa postavljena tako da se u tumačenjima koriste neprecizne odredbe kao npr: “OPG je više orijentiran na tržište, a sOPG uglavnom proizvodi za svoje potrebe dok višak smije prodavati...”. To znači da zakon ne definira precizno ove dvije kategorije i ne daje službama koje ga trebaju primjenjivati jednoznačni pisani dokument po kojem djeluju. Jednostavno rečeno, stvoren je kaos na terenu.

Problematični Zakon o obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima u pravu je kad definira OPG kao strateški važan oblik jedinice za poljoprivrednu djelatnos. Najvažnija svrha ovog Zakona bi trebala biti ostanak stanovnika na selima zbog poslovnih mogućnosti.

Zakon koji ima namjeru poticati ljude na ostanak i povratak u sela, treba olakšati i pojednostaviti život na poljoprivrednom gospodarstvu, pojednostavniti bavljenje poljoprivredom i plasman vlastitih proizvoda izravno kupcu. Tek kad se ljudi vrate na sela, zakonodavac može krenuti u poreznu reformu. Do tada ipak izgleda da je glavna svrha ovog zakona samo što efikasnije oporezivanje malih poljoprivrednih proizvođača.

Možda bi neko od rješenja bilo i:

– promijeniti terminologiju sOPG i OPG,

– pojednostavljivati kriterije prelaska iz niže u višu kategoriju tako da je samo ekonomska vrijednost gospodarstva granični faktor,

– jednoznačno definirati preradu (vlastiti i tuđi ili samo tuđi primarni proizvodi),

– dopustiti djelatnosti prerade vlastitih proizvoda i nižoj i višoj kategoriji jer danas poljoprivrednik mora moći opstati na tržištu. Što njemu bude bolje, prije će rasti i prijeći u oporezivu kategoriju,

– automatizirati ulazak u višu kategoriju samo svih onih koji proizvode neprehrambene proizvode i nude usluge,

– pojednostavniti računovodstvene zahtjeve koje treba voditi viša kategorija OPG-ova. Ljudi nisu ušli u poljoprivredu da bi se bavili papirima,

– organizirati veliki broj besplatnih tečajeva na tu temu, a u sklopu Uprave za stručnu podršku poljoprivredi i ribarstvu,

– Ministarstvo bi trebalo omogućiti poljoprivrednicima jednostavni online kalkulator paušala koji bi gospodarstvo trebalo uplaćivati ulaskom u RPO.