Slabije informirani se ponekada zapitaju: “Što je to Lokalna akcijska grupa (LAG)?”. Je li to još jedna nizu nekorisnih civilnih udruga sa svrhom uhljebljivanja podobnih i ,,sisanja” novca od siromašnih poreznih obveznika? Prilika da se razuvjere u neistinost tih tvrdnji je bila sredinom svibnja o.g. na skupu „Stočarstvo i njegova uloga u obnovi Banovine“. Skup je održan u Edukacijskom centru Sjeverovac, nedaleko od Sunje, a sve u organizaciji LAG-a Una.

LAG Una utemeljen je u kolovozu 2010. g. Cilj mu je revitalizacija ruralnog područja i unapređenje kvalitete života kroz poticanje razvoja gospodarstva i selektivnog turizma. Osim toga, LAG potiče razvitak komunalne i društvene infrastrukture. Velika se pozornost daje i održivom upravljanju okolišem, prirodnom te kulturno-povijesnom baštinom.

Ruralni dio Banovine je zapušten

LAG Una djeluje na području od 1.045 km² gdje živi oko 18 tisuća stanovnika u 127 naselja. U dosadašnjem radu puno su učinili na uključenju lokalnog stanovništva u za njih bitne aktivnosti. Sudjeluju u pisanju i provođenju nacionalnih i europskih projekata, a vrlo su aktivni u organizaciji lokalnih seminara, javnih tribina i lokalnih manifestacija, među kojima je i napokon bio i ovaj skup. Na nedavnom stručnom skupu održanom početkom svibnja bilo je mjesta za mnoge, uvažavajući epidemiološke mjere, osobe i to od javnih pa do samih poljoprivrednih proizvođača s ovoga područja.

Zastupnica u Hrvatskom saboru i predsjednica saborskog Odbora za poljoprivredu Marijana Petir, osim svojih impresija o sveukupnosti nedaća koje su pogodile ovaj dio Banovine, svoj pozdravni nastup iskoristila je da upozna okupljene o aktivnostima koje sama ili kroz pojedine institucije poduzima.

Uvodno predavanje Stočarstvo je prilika za Banovinu: pro et contra! održao je autor ovog teksta, prof. dr. sc. Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta iz Zagreba. U početku je dao prikaz općeg socio-ekonomskog stanja na Banovini u kojem treba tražiti i mjesto i ulogu stočarstva. Po dostupnim podacima, stočni fond Banovine je uništen, a posebno je ogromno smanjenje proizvođača i količina isporučenog mlijeka. Uz to većina proizvođača na tržištu nastupa samostalno, a iznimka su proizvođači mlijeka te nekoliko većih tovljača svinja. Danas je na Banovini malo tržno sposobnih poljoprivrednih gospodarstava, posebno u kategoriji OPG-ova. Mali je i broj gospodarstva s doradom i/ili preradom te većina njih prodaje samo poljoprivredne proizvode.

Na Banovini se već duže razdoblje povećavaju neobrađene poljoprivredne površine, a značajan dio ih prelazi u šumsko zemljište. U strukturi korištenih površina veliki je udjel livada, pašnjaka i krmnog bilja. Ruralni dio Banovine je zapušten, bez osnovne infrastrukture kao što su trgovine, zdravstvene ustanove, veterinarske stanice, ceste, struja i vodovod. Ono što najviše zabrinjava i postaje glavni ograničavajući čimbenik budućeg razvitka je demografski slom vidljiv u iznimno maloj prosječnoj naseljenosti ruralnog prostora.

-Ograničavajući čimbenici razvitka stočarstva su radna snaga i poljoprivredne površine. Ali tu su i klasična pitanja koja traže odgovor i to što tj. koji dio stočarstva, kako odnosno uz koju tehnologiju, za koga te po kojoj cijeni. Veliki dio odgovora se skriva u okruženju tj. u općem stanju stočarstva Hrvatske, ali i u potrošnji i potražnji bližih tržišta, naglasio je Grgić.

Da postoji i potencijalno „slobodno“ domaće tržište za stočarske proizvode s Banovine pokazuje i stupanj samodostatnosti u Hrvatskoj. Iako se bilježe manja godišnja kolebanja, on je, preračunato u ekvivalent mesa, kod goveda oko 70, svinja, ovaca i koza oko 65 te peradi 80. Kod kravljeg mlijeka i prerađevina je nešto iznad 60. Po ovome, sve što se proizvede, teoretski ima svoje tržište, kako s Banovine tako i šire. To je još jasnije iz vanjskotrgovinske bilance Hrvatske.

Hrvatski uvoz žive stoke je u 2020. g. bio oko 120 mil. EUR-a. Više od dvije trećine (65,4 % ili 78,5 mil. EUR-a) su goveda, svinje su 24,9 %, domaća perad 5,0 % te ostale životinje 4,8 %. Živa goveda se uvoze većinom iz Istočne Europe. Najviše se uvoze iz Rumunjske (44,9 % ukupne vrijednosti), Mađarske (20,8 %) Češke (14,4 %) te Slovačke (10,4 %). Hrvatska je i značajan uvoznik smrznutog goveđeg mesa i u 2020. g. je uvezeno oko 78,8 mil EU-a. Od toga čak 52,3 % iz Austrije, iz Nizozemske 18,0 %, Španjolske 13,1 % te Njemačke 6,3 %.

I potrošnja per capita je pokazatelj prilika. Hrvatska spada u zemlje s nižom potrošnjom. Po stanovniku se godišnje troši 6,6 kg mesa govedine, oko 15 kg svinjetine, nešto više peradi, oko 1 kg ovčetine i kozletine, 61 l mlijeka, 11 l jogurta, oko 8 kg sira, meda 0,6 kg te 138 komada jaja.

U 2020. g. na potresom stradalom području ubilježeno je 14.021 grlo goveda, 33.544 ovaca, 2.276 koza, 43.472 svinje, 4.020 konja kao i 130 magaraca te 221.784 peradi. Udio pojedinih vrsta stoke u ukupnom broju Hrvatske vidi se u sljedećem grafikonu.

– Na temelju svega iznesenog smatram da bi se budući razvitak stočarstva na području Banovine trebao planirati prema predloženoj piramidi važnosti. Pri tome osnovu treba činiti govedarstvo, a konjogojstvo, bez obzira na visoku zastupljenost u hrvatskim okvirima, nema i neće imati veću gospodarsku važnost u budućnosti, rekao je Grgić. Glavni smjer u stočarstvu treba biti ekološki uzgoj uz stvaranje lokalne znamenke proizvoda i poslovno povezivanje proizvođača, nadodao je.

Piramida važnosti za razvitak stočarstva na području Banovine (prof. dr. sc. Ivo Grgić)     

   Bolje nešto od nečega, nego ništa od ničega

Renato Šunjić iz Hrvatske poljoprivredne agencije u osvrtu na stočarstvo Banije postavio je izazovni upit Što može farmer, a što struka?. Pojedinačno vrlo malo, ali skupa puno toga, istakao je na početku. Govoreći o stočarstvu Banovine, Šunjić je naglasio potrebu poboljšanja uvjeta držanja stoke, pogotovo zimi. To se  što se često ne čini može nositi velike gubitke, jer se na kraju sve svede na cost-benefit odnos. Uz to je, po njemu, potrebna ekstremnija selekcija te podizanje genetike do granice uvjeta držanja. Na kraju, krajnji cilj mora biti june, a ne tele.

Kod govedarstva Šunjić je upozorio da danas prosječno niska cijena mlijeka traži i dodatne napore. Tako on predlaže umjetno osjemenjivanje mesnim pasminama (belgijsko plavo, angus), remont stada vlastitom teladi i to od manjeg dijela stada koje se planski osjemenjuje jer su to buduće krave, a ostatak su telad za klanje odnosno za tov. Potrebna je stalna edukacija od strane naših institucija i kroz odlazak proizvođača u inozemstvo. Potrebno je stalno paziti na kvalitetu konačnog proizvoda.

Kod svinjogojstva treba zakonski omogućiti preradu mesa na OPG-u. Posebice se to odnosi na banijsku šaru te veću pozornost treba posvetiti uzgoju kvalitetnog podmlatka. Kao dobar pravac revitalizacije svinjogojstva smatra razvitak kooperacije pri čemu je na Baniji prisutna jedino mesna industrija Vajda d.d. Kod ove proizvodnje treba dodatna edukacija te veća primjena znanja u praksi. Kod ovčarstva Šunjić zagovara prodaju mesa na OPG-u, dodatno križanje te vođenje evidencije i bilješki.

Na kraju, po njemu, teško je očekivati veći iskorak kod stočarstva bez zajedničkog tržnog nastupa odnosno zadrugarstva. Time bi se izbjegli posrednici pri prodaji, bez stvaranja brenda, izgradnje mini mljekare i mini prerade mesa, a potrebna je i dodatna edukacija.

Vrlo zanimljiv je bio i nastup Predraga Đurđevića, vlasnika OPG Đurđević. Njegovo izlaganje Pčelarstvo na Baniji bilo je dodatno pojačano informacijama iz prve ruke jer trenutno posjeduje 180 proizvodnih zajednica koje proizvedu oko 6 t meda. Tu je i proizvodnja propolisa, voska, pčelinjih zajednica. Cijelo proizvodno područje kao i OPG Đurđević poznato je po proizvodnji meda iznimne kakvoće od bagrema, kestena, livade, divljeg bagrema i metvice. Kao dodatne vidove aktivnosti predlaže radionice za početnike, za profesionalce, za djecu s posebnim potrebama, za invalide i kušaonice za kupce te organizaciju dana otvorenih vrata.

Tu su i problemi s kojima se susreću pčelari Banovine kao što su bolesti pčela, utjecaj klimatskih promjena, brojni neregistrirani pčelinjaci te potreba jačih oblika udruživanja, prvenstveno zbog boljeg tržnog nastupa.

Kao dobar primjer je naveo otvaranje trgovine Crotaste u Zagrebu koja je prilika za „male” proizvođače. Smatra da bi takvih trgovina trebalo biti više, posebno u turističkim mjestima.

Zapažena izlaganja su imale i djelatnice Ministarstva poljoprivrede. Tako je Višnja Krapljan govorila o dopunskim djelatnostima na OPG-u čime se povećava dohodak, ali i zaposlenost članova kućanstva. Anđelka Pejaković je govoreći o diverzifikaciji kroz seoski turizam ukazala na neiskorištene mogućnosti seoskog prostora u promociji i trženju najvrijednijeg blaga, krajobraza, kulture i gastronomije. A da se isplati proizvodnja ovčjeg mlijeka, zornim kalkulacijama nas je uvjerila Andrea Ćosić.

Na kraju, kao i na početku, ponovo o LAG-ovima, njihovim aktivnostima sadašnjim i budućim govorila je Bojana Markotić Krstinić, glavna tajnica Leader mreže Hrvatske.

A na glavno pitanje skupa, o ulozi stočarstva u obnovi Banovine, tražeći odgovor pronašli smo još više pitanja koja traže odgovore, mnogo više nego prije skupa. Prilika je uvijek prisutna, ali vremena je sve manje. Kao i stanovništva na Banovini! Ili kako je rekao moderator skupa Rodoljub Džakula, citirajući grupu TNT: Bolje nešto od nečega nego ništa od ničega. Ovaj puta smo nešto dali, na potezu su drugi.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakNakon dvije godine Zakon o OPG-ima još ne funkcionira?
Sljedeći članakKako uspješno uzgojiti uljne tikve?
prof.dr.sc. Ivo Grgić
Redoviti profesor na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: nepoljoprivredne djelatnosti, ruralni razvoj, zaposlenost, cijene poljoprivrednih proizvoda. Prof. dr. sc. Ivo Grgić je rođen 16. kolovoza 1960. godine u Potočanima, gdje pohađa osnovnu a srednju elektrotehničku školu završava u Odžaku. Na Fakultet poljoprivrednih znanosti Sveučilišta u Zagrebu (sadašnji Agronomski fakultet) upisuje se 1979. godine i to na agroekonomski smjer. Diplomirao je godine 1983. godine, a 1984. upisuje postdiplomski studij iz Ekonomike poljoprivrede na istom fakultetu. Od godine 1984. uposlen je u Institutu za ekonomiku poljoprivrede Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Magistarski rad naslova "Radna snaga i zaposlenost na seljačkim gospodarstvima SR Hrvatske", obranio je 29. studenog 1989. godine. Doktorsku disertaciju pod naslovom "Promjenjivost proizvođačkih cijena glavnih poljoprivrednih proizvoda u Hrvatskoj" brani 19. rujna 2000. godine. Od 14. 07. 2011. profesor je na Agronomskom fakultetu u Zavodu za agrarnu ekonomiku i ruralni razvoj. Član je uređivačkog odbora časopisa Agronomski glasnik (od 2010.), Agroeconomica croatica (od 2012.), Economics of Agriculture (od 2012.), International Journal of Sociology and Anthropology (od 2012.), Sustainable Agriculture Research (od 2012.), E3 Journal of Agricultural Research and Development (od 2013) i Agroekonomika (od 2014). Voditelj je i suradnik na mnogim znanstvenim, stručnim, razvojnim i drugim projektima, a objavio je mnoštvo znanstvenih i stručnih radova više od 120 znanstvenih i stručnih radova/publikacija od toga 8 radova iz skupine a1. Autor je priručnika pod naslovom „Agroekonomski modeli u ekološkoj hortikulturnoj proizvodnji : priručnik za profesore srednjih poljoprivrednih škola“ Također je koautor knjige – monografije „Jalžabet između prošlosti i budućnosti – stotinu četrdeset godina u životu jednog sela“. Koautor je i sveučilišne knjige „Poljoprivreda Hrvatske do 1990. godine“. Koordinator je modula Osnove agroekonomike, Uvod u makroekonomiku i Agroturizam na preddiplomskom studiju Agronomskog fakulteta te Ekonomika agroekompleksa na Doktorskom studiju Ekonomika poljoprivrede. Suradnik je na modulima Ruralni turizam i Poljoprivreda, gospodarski rast i razvitak (diplomski studij) te Suvremeni transportni sustavi i robni tijekovi u poljoprivredi (doktorski studij Poljoprivredne znanosti). Znanstveni interes je zaposlenost na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, cijene i cjenovna politika u poljoprivredi, razvitak ruralnih područja uključivši agroturizam. Predsjednik je i jedan od utemeljitelja Hrvatskog agroekonomskog društva te član Europskog društva agrarnih ekonomista. Oženjen i otac kćeri.