U cijeloj je Hrvatskoj i dalje aktualna tema potres. Svakodnevno slušamo kolike su štete, koliko puta je treslo, koje snage… Gledamo stradavanja ljudi, kućnih ljubimaca, ali i stoke. Svjedoci smo i da ljudi ne žele napustiti svoje porušene i nesigurne domove zbog svoje stoke.
Stanovnici pogođenog područja pokazuju veliku odgovornost prema svome blagu. Kao pčelar svakako pratim komentare na društvenim mrežama, ali i komuniciram sa pčelarima na pogođenom području i sa stručnjacima u pčelarstvu i znanstvenicima. U razgovorima i praćenju diskusija na bespućima interneta do izražaja dolazi neznanje pojedinih pčelara o osnovnim značajkama biologije i fiziologije pčele i pčelinje zajednice. Saznao sam da stručne službe Ministarstva poljoprivrede i savjetodavnih tijela obilaze teren i popisuju štete. Ovdje dolazimo do prvog problema. Pčelinja zajednica je specifična i ne može se nikako uspoređivati s ostalom stokom. Naime, ako se na kravu srušio krov štale ona ostaje na mjestu mrtva. Hrvatsku su obišle slike porušenih košnica, a pčelari su ih brže bolje sakupljali i vraćali na svoje mjesto i nadaju se da su spasili svoje voljene zajednice. No, je li tome baš tako? Zadnji potresi Baniju odnosno Banovinu su pogodili u zimsko vrijeme, kad pčele miruju, u klupku. Da, pčelar ih je pobrao, vratio na svoje mjesto i nadležnim službama prijavio da ih je uspio spasiti i da su preživjele.
Savjetodavne službe bi pčelama trebale pristupiti na drugačiji način. Pitanje je hoće li te zajednice dočekati proljeće? Samo rasipanje klupka kroz određeno vrijeme može rezultirati umiranjem zajednice. Zajednica neće propasti za dan ili dva nego će propadati i umirati tjednima, pa čak i mjesecima. Poznato je da je stres kod pčelinjih zajednica jedan od najbitnijih okidača za njihovo stradavanje.
Zanima me hoće li Ministarstvo kao štetu priznati naknadne prijave gubitka pčelinjih zajednica ili će te gubitke pripisati već znanim zimskim gubitcima pčelinjih zajednica? Svakako je ovdje teško povući granicu, ali mislim da bi uključivanjem znanstvenika i struke mogli donekle odrediti razloge stradavanja.
Hoće li štete biti velike?
Mnogi pčelari pričaju da štete neće biti velike jer nisu bile velike niti nakon zagrebačkog potresa. Ovdje vidimo njihovo neznanje. Zagrebački potres se dogodio u mjesecu ožujku kad su pčele već duboko ušle u burni razvoj i uspjele su umanjiti štete iako su i te štete bile vidljive znalcima. Kako u Zagrebu djelujem i vodim pčelarsko dežurstvo već dugi niz godina, primjećujem razlike od godine do godine. Zanimljivo je da je u Zagrebu prošle godine prvi roj skinut 15.3., što je nezapamćeno. Postavlja se pitanje, jesu li te pčele nešto osjetile? Svakako je na to pitanje teško dati suvisli odgovor. Nadalje, udarna sezona rojenja je prošle godine kasnila nekih dva tjedna. Je li razvoj zajednica poremetio potres ili je nešto drugo posrijedi teško je reći, ali svakako ni tu mogućnost ne treba isključiti. Biti će zanimljivo pratiti razvoj situacije na pogođenom području. Moramo spomenuti da je na području pogođenom potresom pčelarstvo jako razvijeno i ima dugu tradiciju.
Prema osobnim saznanjima, na području pogođenim potresom nalazi se između 10 i 15 % hrvatskog pčelinjeg fonda. Ako uzmemo u obzir da su u Hrvatskoj priznati zimski gubici pčela između 30 i 40 %, a stvarni i dosta veći, moramo se zapitati što nas čeka u proljeće? Hoće li pčelinji fond biti desetkovan, tim više što smo prošle godine imali i masovno trovanje pčela u Međimurju i izostanak glavnih paša i gladovanje pčela?
Ove kritike dolaze isključivo zbog zabrinutosti za pčele jer sam upoznat s važnošću pčela u prirodi te sam zabrinut za našu budućnost! Ali, da ne bi bilo sve i uvijek samo crno, napomenut ću i neke dobre stvari. Pčelari su jako kolegijalni te znamo da su spremne donacije za stradale pčelare u Međimurju. Pčele bi već bile dostavljene međimurskim kolegama, ali smo zamoljeni da pričekamo proljeće jer se ne zna do kad traje karenca sredstva koje je izazvalo smrtnost pčela. Prije nekoliko tjedana smo svjedočili donaciji u pogačama za prihranu pčela koja je dostavljena pčelarima na potresom stradalom području, a prema saznanjima spremaju se i donacije u pčelama, što svakako treba pohvaliti. Dok se pčelari na taj način pomažu, mišljenja sam, ipak ima nade za pčelare.
