Već tjednima je jedna od glavnih tema u medijima korupcijska afera u kojoj se dio istrage odnosi i na moguće nezakonito pogodovanje pojedincima koji bi određenim izmjenama uredbe Ministarstva poljoprivrede došli do velikih iznosa poticaja za stočarstvo na krškim pašnjacima. Prema navodima iz medija, stručno obrazloženje odnosno legitimitet za sporne izmjene Uredbe o korištenju šumskog zemljišta dale bi ekspertize Agronomskog fakulteta u Zagrebu i u tom kontekstu se spominjalo i ime dekana te institucije, prof.dr.sc. Zorana Grgića, što je i povod za ovaj razgovor.

  • Profesore Grgić, kako su se dekan i Agronomski fakultet uopće našli u aferi s krškim pašnjacima i možete li reći u kojem ste statusu u istrazi?

–  Najprije, moram reći, istraga je u tijeku, upozoren sam da činjenice koje sam saznao ili koje su predmet istrage predstavljaju tajnu te da o tome što sam saznao ili što je predmet postupka ne smijem iznositi niti govoriti. Onoga trenutka kad to bude procesno moguće svakako ću moći navesti mnoštvo činjenica, ali trenutačno ne smijem.

Izvor informacija

Mogu reći da ni ja kao dekan, a pogotovo Agronomski fakultet nismo u stvarnoj, nego u medijskoj aferi, koja se u kratkom vremenu pretvorila u pravu hajku na dekana, toliko da se u medijskom prostoru više pisalo o tome nego o činjenicama i osumnjičenim akterima. U cijelom slučaju sam kao mogući izvor informacija, tako da nema ni govora o nekoj umiješanosti u nečasne, a pogotovo kaznene radnje.

  • Navodite da se radi o medijskoj aferi, a putem medija je i jedna udruga poljoprivrednika zatražila vašu ostavku na dužnost dekana Agronomskog fakulteta, na kojem je dio članova Fakultetskog vijeća skupljao potpise i tražio vaše izjašnjavanje o cijelom slučaju na online sjednici. Smatrate li da je u ovoj aferi narušen ugled Agronomskog fakulteta, jeste li pomišljali na ostavku i hoće li ova tema biti na idućoj sjednici Fakultetskog vijeća?

-Udruga poljoprivrednika ima svoje interese i bit će zanimljivo vidjeti zašto su točno putem medija na temelju nagađanja, ali i grubih neistina tražili moju smjenu. Iz medija sam saznao da je bilo pokušaja unutar članova Fakultetskog vijeća dobiti moje izjašnjavanje. U mail poruci s isprikom koju sam im poslao prvi radni dan po medijskoj aferi objasnio sam da ona nema nikakve veze s fakultetom i mojim djelovanjem kao dekanom te da do kraja istrage u kojoj sam izvor informacija ne mogu davati opširnije izjave. Svakoga koga zanima nešto više pozvao sam u svoj ured i da ću rado reći detaljnije koliko se može reći. Tako bih primio i tih navodno 37 ili 38 potpisnika i objasnio im da su mi se obratili. Svoje izvješće o aktualnim događanjima na fakultetu već sam najavio za izvanrednu sjednicu Fakultetskog vijeća koja će se održati 29.06.2020. godine. O ostavci nisam ni pomišljao jer moje djelovanje nije ničim odstupalo od načela akademskog postupanja i funkcije koju obnašam, a dugogodišnji ugled i čast fakulteta ne mogu biti narušeni bez stvarnih činjenica.      

  • Ista ta udruga prozvala je agronomsku akademsku zajednicu i vas kao istaknutog člana i autora upitnih operativnih programa, te za sudjelovanje u mnogim povjerenstvima koja su predlagala loše zakonske propise što je posljedično rezultiralo padom poljoprivredne proizvodnje u RH. Kako ocjenjujete osobno vaš i doprinos agronomske struke u donošenju zakonodavnih okvira u sektoru poljoprivrede? Možete li navesti u kojem takvim povjerenstvima se osobno nalazite i je li agronomska struka bila dovoljno glasna i jasna u suprotstavljanju lošim zakonima, uredbama i pravilnicima?

-Akademska zajednica, a ni ja kao njen član ne možemo predlagati zakonske propise i pogotovo s njima negativno djelovati na poljoprivrednu proizvodnju. Sudjelujemo u povjerenstvima koja čini nekoliko desetaka članova koji ravnopravno raspravljaju i daju prijedloge unutar Nacrta koje u pravilu donosi resorno ministarstvo. Moje iskustvo pokazuje da se u promjenama nacrta često vodi više računa o interesu proizvođača i proizvodnje, a nas se konzultira kao struku koja na zakone ne djeluje. Kad spominjete mene kao suautora operativnih programa, trebate provjeriti tko su prvi autori. Ja sam kao agroekonomist radio ekonomsku analizu prema dokazanoj metodologiji, a ulazne tehnološke parametre (utroške rada i materijala) i cijene su u kalkulacije unosili tehnolozi i sami proizvođači, odnosno predstavnici proizvođača. Takve kalkulacije su javno prezentirane i usvojene od svih članova povjerenstava. Predstavnici akademske zajednice i agronomska struka su već dulje vrijeme članovi stručnih povjerenstava pri Ministarstvu poljoprivrede i želim vjerovati da kad ih šaljemo kao predstavnike fakulteta, zaista stručno i odgovorno zastupaju interes struke i na dobrobit hrvatske poljoprivrede. Osobno sam trenutačno aktivni član samo povjerenstva za Zakon o poljoprivrednom zemljištu. I mislim da dovoljno jasno i glasno zastupam stavove struke, posebno uvažavajući stanje na terenu i primjenjivost zakonskih odredbi na dobrobit proizvođača i proizvodnje.    

  • Na dužnost dekana došli ste sa Zavoda za menadžment i ruralno poduzetništvo, a diplomirali ste i doktorirali kao stručnjak za voćarstvo, vinogradarstvo i vinarstvo, no poljoprivredni proizvođači znaju vas i kao autora brojnih članaka iz Mljekarskog lista. Kad ste se počeli znanstveno baviti stočarstvom ?

-Moram vas ispraviti. Diplomski rad sam obranio iz područja vinogradarstva. Magistrirao sam i doktorirao iz područja ekonomike poljoprivrede, a teme su bile iz voćarstva, točnije ekonomike proizvodnje jabuka. Organizaciju i ekonomiku voćarsko-vinogradarske proizvodnje, kao osnovno područje, zamijenio sam ekonomikom stočarstva gotovo odmah nakon obrane disertacije 1995. godine. Na zamolbu Hrvatske mljekarske udruge trebali smo napraviti vezane kalkulacije proizvodnje mlijeka i mesa, a nije bilo nikoga posebno raspoloženog da se bavi ovom složenom problematikom. Glavni razlog je što se u ovom području ekonomike mora imati dobra suradnja s tehnolozima iz područja proizvodnje krme, hranidbe, uzgoja, pa i zdravstvene zaštite stoke. Meni je to tada bio dobar izazov, a danas mogu reći velika korist u ovih 25 godina zajedničkog rada s kolegama iz šire struke.

Prof.dr.sc. Zoran Grgić sudjelovao je na ovogodišnjem Savjetovanju uzgajivača goveda u Tuhelju na panel raspravi „Upravljanje govedarskom farmom“

Pogodovanje na čiji račun?

  • U nekim medijima moglo se pročitati da ste osobno pripremali stručno mišljenje/očitovanje vezano uz spornu Uredbu koje bi išlo na ruku pojedincima. Tko najčešće naručuje i plaća ekspertize stručnjaka iz agronomske akademske zajednice i pogoduje li se tim stručnim mišljenjima OPG-ima ili velikim poduzetnicima/tvrtkama? Konkretnije, koliko ste plaćeni vi ili fakultet za svoj rad u povjerenstvima i na izradi stručne podloge po pitanju toliko spominjane Uredbe?

-Rad u povjerenstvima i drugim stručnim tijelima Ministarstva poljoprivrede nam nije plaćen. Naš fakultet daje članove i zamjenike članova u nekoliko desetaka povjerenstava bez posebne naknade. Podrazumijeva se da smo korisnici državnog proračuna i da kako nemamo posebnih troškova u tom radu, nemamo ni potraživanja. Dajemo svoja mišljenja na osnovu dosadašnjih istraživanja koja su uglavnom plaćena iz državnog proračuna i trebala bi u cijelosti biti dostupna stručnoj javnosti. Nama je čast, ali i obveza sudjelovati u takvim radnim tijelima, budući nam je to u misiji – raditi na unaprjeđenju poljoprivrede i gospodarskog položaja poljoprivrednih proizvođača. S druge strane, korisnici smo različitih natječajnih projekata Ministarstva poljoprivrede, pa smo također pozvani rezultate svoga rada i mišljenja podijeliti sa strukom i znanošću u ovom području. Uostalom, to je i zadatak akademske zajednice u cjelini, kad se radi o interesima i potrebama državnih tijela i institucija. Što se mene osobno tiče, lako se može provjeriti da ovakve i slične usluge, odnosno mišljenja i izračune bez posebne naknade dajem, kako Ministarstvu, tako primjerice i Hrvatskoj poljoprivrednoj komori, udrugama proizvođača i jedinicama lokalne samouprave. To je potpuno normalno i uobičajeno i doprinosi prepoznatljivosti fakulteta i njegovom ugledu u široj zajednici. S tog stajališta, drago mi je da su mi se u ovo vrijeme javljali mnogi dajući mi podršku s obzirom da dobro poznaju moj stručni rad i javno objavljenje stavove i mišljenja u protekla tri desetljeća. Ti stavovi i moja retorika nisu se mijenjali u pogodovanju bilo kome, osim poboljšanju gospodarskog položaja poljoprivrednih proizvođača, malih i velikih, ali i cijelog sektora poljoprivrede, što se može lako provjeriti.

  • Tko je od Agronomskog fakulteta zatražio mišljenje o proizvodnim mogućnostima krških pašnjaka, što je točno traženo i što je napravljeno?

-U okviru rada Povjerenstava Ministarstva poljoprivrede, ali i mog javnog rada na stručnim savjetovanjima i pisanja u stručnim časopisima, te na kraju zbog potrebe razjašnjavanja stvarnih proizvodnih mogućnosti krških pašnjaka zatraženo je da Agronomski fakultet da svoje mišljenje. Nešto što je prilično uobičajeno u suradnji koju imamo s resornim ministarstvom, ali i Hrvatskom poljoprivrednom komorom, strukovnim udrugama proizvođača i lokalnom upravom i samoupravom. Za potrebe izrade Nacrta prijedloga Uredbe o korištenju državnog poljoprivrednog zemljišta trebalo je odrediti koja je najmanja proizvodna mogućnost krškog pašnjaka sa stajališta njihovog korištenja za napasivanje. Točnije, koliko je najmanje pašno opterećenje krškog pašnjaka s obzirom na prinos suhe tvari. To je i napravljeno, s navođenjem znanstvenih i stručnih izvora i predano ministarstvu kao podloga za raspravu, a ne službeno stručno mišljenje koje bi prejudiciralo bilo što. U podlozi za raspravu je navedeno da se prema svježijim istraživanjima u Italiji i Sloveniji, ali i domaćim radovima, kao minimum navodi 500, 700 i 1000 kg/ha iz čega proizlazi pašno opterećenje od 0,05 do 0,1 UG/ha. Dodatno, aktualno istraživanje Agronomskog fakulteta za ovu godinu na području Ličkog polja pokazuje da je dosadašnji prirast suhe tvari jedva 300 kg po hektaru, što znači da će do skorašnjeg kraja razvoja vegetacije prinos biti manji od 600 kg, odnosno gotovo dvostruko manje od minimuma kojeg smo postavili u našem mišljenju. Podsjetimo, govorimo o minimalnom prinosu, pa i pašnom opterećenju kako je i traženo od Ministarstva, ne i nekom konačnom ili odlučujućem broju. Uostalom, pašno opterećenje od 0,1 UG/ha je nešto što nam je već bilo prihvaćeno od Europske komisije za Uredbu iz 2015. godine, pa sa stajališta minimuma to ni ne bi trebalo biti sporno.

  • Je li vaš rad po pitanju Uredbe i korištenja krških pašnjaka time završen i hoće li ta podloga biti ugrađena u Uredbu o korištenju državnog poljoprivrednog zemljišta?

-Pozvan sam na razgovor u Ministarstvo, s novom zamolbom da se napravi simulacija, kako bi pašno opterećenje moglo biti za različite kategorije stoke (različite pasmine krava, ovce i koze) i u kojim uvjetima za pašnjake u 8 županija. Za to sam dobio odgovarajuće podatke kao podlogu izračuna. Simulacija je napravljena za prinose suhe tvari od 1,0 do 2,8 tona s pretpostavkom da će korisnici Uredbe i odgovarajućih potpora intenzivirati proizvodnju na krškim pašnjacima iznad trenutačnih prirodnih mogućnosti većine od planiranih površina. Pretpostavka je da će to provesti korištenjem potpora i uz pomoć stručnih službi potpore poljoprivredi, što uključuje i naš fakultet. Naravno da je s navedenim povećanjem prinosa pašno opterećenje sa stručnog stajališta moglo ići od 0,1 do 0,4 UG/ha. Materijal je s naznakom „Podloga za raspravu“ poslan na Ministarstvo i mogu ga razmotriti nadležne osobe i stručna tijela (povjerenstvo), no koliko je meni poznato, ti materijali su korišteni u raspravi, ali nisu izravno ugrađeni u sam Nacrt prijedloga Uredbe. To im ni nije bio cilj, nego da posluže u stručnoj raspravi. O svemu je raspravljalo Povjerenstvo Ministarstva poljoprivrede, aktivirani su zainteresirani poljoprivrednici, neki su i mene nazivali i tražili dodatna objašnjenja. Kako sam shvatio, ideja o intenziviranju proizvodnje krških pašnjaka i uz to povezanog povećanja pašnog opterećenja od najmanje 0,1 u roku 6 mjeseci do konačno potrebnog opterećenja od 0,25, odnosno 0,33 na kraju druge godine korištenja zemljišta je od većine proizvođača na kraju relativno dobro prihvaćena, pogotovo što smo predvidjeli uklapanje korištenja pašnjaka u sustav kvalitetne obnove i povećanja stočarske proizvodnje u cjelini. Pri tome bi se razvoj temeljio na boljem korištenju površina i povećanju broja grla uglavnom iz obnove unutar vlastitog osnovnog stada. Znači, s uzgojnim programom kojeg bi radilo Ministarstvo i s trajnim potporama za ostavljanje kvalitetnih ženskih grla.

Prema stručnom stajalištu koje je iznio prof.dr.sc. Zoran Grgić, najmanje početno pašno opterećenje na krškim pašnjacima je 1 krava na 10 ha (0,1 UG/ha)
  • Jedan od iznesenih prijedloga je da se uz za mlade poljoprivrednike, uz postupno intenziviranje proizvodnje na pašnjacima veže i postupni porast broja UG do konačnog usklađenja u drugoj godini? Zašto bi to bilo nužno?

-Taj prijedlog bio je predmet rasprave i dvojbi u samom Ministarstvu s obzirom na loša iskustva iz nedavne prošlosti. Naš odgovor je da se nerealnim povećanjem pašnog opterećenja ne može postići rezultat koji bi se trebao i morao postići kvalitetnim stručnim nadzorom i kontrolom korištenja potpora, što nema izravne veze s tehnološkim stajalištem oko mogućeg držanja stoke na pašnjaku. No, to nije bila jedina važna dilema, jer je druga dvojba bila povezana uz nemogućnost djelovanja na potporu iz EU proračuna koja bi se dala već u prvoj godini korištenja zakupa, kad početno pašno opterećenje ne bi bilo usklađeno s onim konačnim. Naš odgovor je da postoje financijski instrumenti kojima se to može spriječiti, pogotovo kad bi prednost u Natječaju imali korisnici koji su u budućem nacionalnom programu obnove i razvoja stočarstva, nadziranom od Ministarstva. Kako se Nacrt Uredbe trebao brzo dovršiti, a nije se mogla cijela rasprava ugraditi u tekst, nama je preporučeno da se putem e-savjetovanja javimo kako bi se razmotrila mogućnost ugradnje navedenih prijedloga iz naših podloga za raspravu u konačni tekst Uredbe.

  • Je li točno da ste kao sudionik maratonske sjednice Povjerenstva za izradu Nacrta zakona o poljoprivrednom zemljištu u Ministarstvu poljoprivrede veći dio „utrošili“ upravo vi na obranu mišljenja Agronomskog fakulteta o pašnom opterećenju od 0,1 UG po hektaru krških pašnjaka? 

-Točno je da sam kao član Povjerenstva pozvan na sjednicu u drugoj polovici svibnja. Sjednica je trajala gotovo 6 sati, jer je pokrivala širu problematiku, ali gruba je neistina da sam na točku koja je možda trajala pola sata većinu vremena uzeo osobno. Ovu je neistinu odmah kad je i izrečena u emisiji državnog radija demantirala i ministrica Vučković koja je vrlo usredotočeno i dobro vodila cijelu sjednicu, unatoč njenom dugom trajanju. Pozvan sam tada u jednom dijelu rasprave izložiti mišljenje fakulteta o minimalnom pašnom opterećenju koje smo izradili na zahtjev Ministarstva. Moje sudjelovanje u raspravi je trajalo manje od 5 minuta. Na početku sam izrekao naše izračune, a na kraju, nakon dulje rasprave koja se vodila oko zloporaba u prošlosti, zaključio sam da je to naše mišljenje o minimumu, a ne o konačnom prijedlogu za Uredbu, te da je valjda svima jasno iz mojih rasprava da sam zadnji koji bi podržao moguće zloporabe u vezi korištenja svakog zemljišta u poljoprivredne svrhe, pa tako i krških pašnjaka.

Osobno mi je s navedene sjednice povjerenstva zanimljivija rasprava o kupnji državnog poljoprivrednog zemljišta, koje mi se čini puno važnijim za sadašnje medijske objede i hajku prema meni kao dekanu fakulteta. Naime, kao član povjerenstva od početka se zalažem protiv prodaje državnog poljoprivrednog zemljišta u sadašnjim okolnostima. Argumentirao sam to u više navrata mogućnostima spekulativne prodaje i oblikom nove nepoštene privatizacije. U zamjenu sam nudio bolje oblike korištenja kako državnog, tako i privatnog poljoprivrednog zemljišta, za što je i načelno dogovoreno da bude jedno od mojih budućih zaduženja u radu povjerenstva. Posebno mi je drago što je na kraju rasprave o ovom pitanju većina članova povjerenstva glasovala protiv instituta prodaje državnog poljoprivrednog zemljišta, a čini mi se da je to glavni razlog zašto sam predmet trenutačnih medijskih objeda određenih interesnih grupacija iz navedenog povjerenstva.

Dekan Grgić smatra da su medijski napadi na njega usmjereni zbog protivljenja privatizaciji državnog poljoprivrednog zemljišta
  • Budući da je veliku pozornost javnosti izazvalo vaše sudjelovanje na e-savjetovanju Uredbe, kako ocjenjujete nacrt Uredbe i što smatrate prihvatljivim?

-Predloženi tekst je svakako bio korak naprijed u problematici krških pašnjaka i činilo se kao vrlo dobra osnova za sustavno rješenje kako problema stočarstva, tako i iskorištenja krških pašnjaka, ali i kvalitetnog korištenja potpora za unaprjeđenje konkurentnosti ovog sektora. U nacrtu je pretpostavljena prednost domicilnog stanovništva i onog koje se već bavi stočarstvom, odnosno već koristi predmetne površine. Tek nakon toga dolazi kategorija mladih i novih proizvođača. To nam je naravno vrlo prihvatljivo, ali smo se referirali na mogućnost da se veličina površine po OPG-u (60-80 ha) ne ograničava u slučaju kad je to određeno kvalitetnim programom razvoja i posebice u slučaju kad nema drugih zainteresiranih za predmetne površine. To znači, u vrlo ograničenim uvjetima i ne na lokacijama gdje postoji povećano zanimanje domaćih proizvođača i postojećih korisnika. Vidljivo je da je ova kategorija prijavitelja na budući Natječaj tek treća u nizu onih kojima se daje prednost, što je i razumljivo s obzirom na potrebe postojeće proizvodnje.

  • S kojim ste se prijedlozima očitovali na e-savjetovanju i imate li informaciju jesu li ti prijedlozi prihvaćeni i uvršteni u Uredbu?

– U prijedlozima smo se rukovodili cijelom raspravom i napravljenim materijalima. Još jednom je razmotrena stručna podloga naših prijedloga i kolege s fakulteta nisu imali posebnih primjedbi na pripremljeni tekst e-savjetovanja. Stručna osnova je neupitna, jedino smo svi izrazili bojazan kako će se to organizacijski provesti i kakav će biti nadzor i kontrola u praksi s obzirom na dosadašnja iskustva. Najprije je u e-savjetovanju navedeno da se prednost u Uredbi ne bi trebala davati dosadašnjim zakupcima koji imaju dugovanja prema državi, odnosno Hrvatskim šumama. Držimo da to ne bi trebalo biti sporno, jer je sličan zahtjev kod svih Natječaja financiranih iz EU izvora. 

Zatim smo predložili sustavno povećanje broja UG/ha za mlade poljoprivrednike u roku 6 mjeseci, odnosno 2 godine, što je normalni razvojni put kad se radi o obnovi iz vlastitog stada, kako u govedarstvu, tako i ovčarstvu, odnosno kozarstvu. Prijedlozi su stručno objašnjeni kao u svim dosadašnjim sudjelovanjima fakulteta, pri čemu po dosadašnjim iskustvima nismo mogli očekivati da isti budu i prihvaćeni. Naše je iskustvo da smo u većini e-savjetovanja odbijeni kao predlagatelji, i na to nikad nismo radili posebne primjedbe. U nedavnoj radio emisiji ministrica Vučković je jasno izrekla da je od devet naših primjedbi i prijedloga usvojen jedan, i to djelomično. Važno je da je to usvajanje u ministarstvu obavljeno prije afere, što dobro pokazuje kako tu nema nikakve  veze s navodima iz medijske hajke.  

Iz Ministarstva je traženo još jednom objašnjenje o postupnom porastu broja grla u roku dvije godine i kako sam shvatio ono je bilo prihvatljivo za unos u Nacrt. Drugo je pitanje konačnog broja UG po hektaru, za koji je rečeno da unatoč našoj simulaciji Nacrt zadržava prijedlog od 0,33 UG/ha. Odgovorio sam da to nema posebnog utjecaja na naš izračun i prijedlog, ali da kad budemo kao Fakultet potpora budućem projektu razvoja stočarstva na krškim pašnjacima trebamo tome prilagoditi ciljani prinos, koji tada neće biti 1,7 tona suhe tvari po hektaru nego nešto niži, što je također prihvatljivo i sa stajališta proizvođača koji danas u praksi imaju i puno manje prinose. Mogao sam biti zadovoljan što će jedan do sada slabo uređen dio neiskorištenja  poljoprivrednih kapaciteta dobiti dobru osnovu za razvoj i konkurentnost stočarstva, pogotovo s planiranim projektima Ministarstva koji su trebali pratiti Uredbu, ali i predviđenom aktivnom ulogom fakulteta u stručnoj potpori i namjenskim projektima za vrednovanje krških pašnjaka i razvoja stočarstva na njima.

  • Pitanje za kraj: s obzirom na ovu aferu i pozornost medija i javnosti, hoćete li štogod promijeniti vezano uz vašu osobnu uključenost u povjerenstva, izradu ekspertiza i projekata, te javna očitovanja i davanje prijedloga u izradi zakonskih rješenja?

-Ne mislim ništa posebno mijenjati u svom radu i pogotovo javnosti svoga rada. Upravo javnost rada, upućenost na timski rad i zastupanje struke glavni su činitelji koji mi daju još veću odlučnost i mogućnost da lako objasnim časnost svog djelovanja. A moja spremnost da kvalitetno pomognem prijedlozima nikada ni nije bila upitna.

Treba li poticati uzgoj buša?

Budući da se u kontekstu stočarstva na krškim pašnjacima često spominje buša kao pasmina koju se uzgaja samo radi poticaja, upitali smo stručnjaka iz Gospića, direktora Veterinarske stanice dr. vet. med. Tomislava Rukavinu za mišljenje imaju li proizvođači koji uzgajaju buše ikakvih drugih koristi od uzgoja buše osim poticaja?

Uzgajivači žele za tele buše dobiti cijenu kao uzgajivač simentalskog teleta od 180-200 kg s 90 dana tova, ali je problem da bi bušino tele dostiglo tu kilažu potrebno je bar 8 do 10 mjeseci tova,pa to meso nije više teletina,zato je toliko žilavo i tvrdo meso,nego je zbog duljine tova više junetina koja se plasira pod teletinu i obmanjuje se potrošača. Bilo je pokušaja u nekim restoranima gdje se nudila takva teletina od buše, međutim gosti nisu bili zadovoljni. Na primjer na Plitivicama gdje se prodaje meso buše oni ga mogu pripremati jedino u gulašu koji se mora krčkati satima, ili je meso samljeveno za pljeskavice, jer se jedino tako može žvakati.Imam najnoviju informaciju od uzgajivača buše da u Liku po buše dolaze iz Dalmacije i kupuju telad starosti mjesec dana za više od 7000 kn, junice stare 10 mjeseci po 12000, a krava steona ide po 17000, kao visokovrijedna simentalka. To je apsurdno, jer je uzgoj buše imao smisla prije stotinjak godina, s obzirom da je to nezahtjevna i otporna pasmina i nema puno posla oko nje, pa je i 4 litre mlijeka po kravi bilo dovoljno. No, danas je takav uzgoj, osobito za tov, neopravdan, što pokazuje primjer uzgajivača koji imaju pasmine poput aubraca, salersa, limousina, angusa…čiji uzgoj se pokazao uspješnim u našim uvjetima. Jedini razlog zašto je buša tražena su visoki poticaji i neznatan, skoro nikakav trud u uzgoju. Čim se popune kvote i smanje poticaji, nestat će i interes za bušu, zaključuje Rukavina.

Postavi pitanje autoru klikom ovdje