Poljoprivredno osiguranje kao mjera upravljanja rizikom odnosi se na prijenos rizika u poslovanju na osiguravajuću kuću uz plaćanje premije osiguranja. Osiguranje u poljoprivredi prema teoriji pripada u strategije za upravljanje rizikom koje se provode prije nastanka samog rizika te se još nazivaju i ex ante strategijama.

Osnovna značajka osiguranja je upravo transfer rizika na osiguravajuću kuću, objedinjavanje rizika, smanjenje ukupnog rizika te u konačnici pokriće, ali i naknada štete. Neke od prednosti osiguranja smatraju se upravo, naknada štete, smanjenje neizvjesnosti u poslovnom procesu, pružanje savjeta osiguranicima te mogućnost dugoročnog planiranja.

Samo 5 % poljoprivrednika u nas je osigurano

Poljoprivredno osiguranje slabo je zastupljeno među poljoprivrednicima u Hrvatskoj, dok je primjerice u SAD-u sasvim drugačija situacija. Podaci Hrvatske gospodarske komore iz 2017. godine pokazuju kako je samo 5 % poljoprivrednika osigurano. U SAD-u je 1985.g. bilo oko 18 % ugovorenih polica osiguranja. U novije vrijeme udio osiguranih poljoprivrednika dostigao je i 88 %. U prilog navedenom ide i uspostavljena Agencija za upravljanje rizikom (Risk Management Agency) u SAD-u s ciljem razvoja, promicanja i ponude raznih vrsta osiguranja.

EU politika temelji se na potpori dohotku

Neki podaci pokazuju kako je u Americi osigurano 135 milijuna hektara površina. U EU je osigurano svega nešto više od 24 tisuće hektara.

Kad se uspoređuju poljoprivredni proračuni u SAD-u i u EU, vidljivo je kako EU svoju poljoprivrednu politiku temelji na potpori dohotku kroz najčešću formu izravnih plaćanja. U SAD-u je suprotno, veći udio sredstava odnosi se na mjere za upravljanje rizikom; najmanji dio odnosi se na mjere potpore dohotku.

Neke od najpoznatijih tipova osiguranja u SAD-u su osiguranje prihoda, osiguranje zaštite prinosa, osiguranje prihoda cijelog gospodarstva i sl. U EU, a posebice Hrvatskoj u ponudi su osiguranje usjeva i nasada i osiguranje životinja.

Poljoprivrednik u nas plaća samo 30 % premije osiguranja

U Hrvatskoj kao najčešći rizici od kojih se poljoprivrednik može osigurati su tuča, požar, udar groma, oluja i proljetni mraza. Od ove godine u ponudi jedne osiguravajuće kuće je i osiguranje od nedostatka vlage u tlu (suše) za pojedine ratarske kulture, kao što su kukuruz, soja, šećerna repa i suncokret. Navedeno osiguranje temelji se na satelitima koji prate nedostatak vlage u tlu. Na taj se način šteta realizira automatski i osiguravajuća kuća je isplaćuje ugovarateljima osiguranja. Druga osiguravajuća kuća omogućuje također indeksno osiguranje temeljem SPI indeksa ili osiguranje od pomanjkanja oborina koje prati odstupanje količine oborina. Namijenjeno je za osiguranje žitarica, krmnih i industrijskih kultura.

Europska komisija (EK) prepoznala je važnost mjera za upravljanje rizikom već u prošlom Programskom razdoblju. U novom Programskom razdoblju 2021.-2027. fokus dodatno na razvoju mjera za upravljanje rizikom. Osim mjere subvencionirane premije osiguranja, EK ponudila je i mjere kao što su uzajamno osiguranje (eng. mutual funds) i osiguranje dohotka (ili alata za stabilizaciju dohotka – eng. Income stabilization tool). U Hrvatskoj, kao i u većini zemalja članica EU u primjeni je jedino subvencionirano Osiguranje usjeva, životinja i biljaka ili poznato kao mjera 17, podmjera 17.1. Prednost subvencioniranog osiguranja jest da poljoprivrednik plaća samo 30 % premije osiguranja.

Važno je educirati poljoprivrednike

Prema podacima Hrvatskog ureda za osiguranje (2021 g.), osiguranje životinja ima ukupnu premiju u 2020. u iznosu 160 milijuna kuna. Rast premije zabilježen je u visini 19 % u odnosu na 2019. g. Osiguranje usjeva i nasada raste u 2019. g.; nastavlja se rast i u 2020.g, za 5,6 % u odnosu na 2019.g. Hrvatski ured za osiguranje ističe kako navedenom rastu svakako doprinosi uspješnost Mjere 17 iz Programa ruralnog razvoja. Najveći rast zabilježen je među obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima, kao ugovarateljima osiguranja.

Prednost subvencioniranog osiguranja je da poljoprivrednik plaća samo 30 posto premije

Mjere uzajamni fond i osiguranje dohotka slabo su primijenjene u zemljama članicama EU; to je zbog malo znanja oko formiranja i pokretanja navedene dvije podmjere. Stoga, što je uzajamno osiguranje i osiguranje dohotka? Uzajamno osiguranje predstavlja dobrovoljno plaćanje godišnje premije u zajednički fond poljoprivrednika. U slučaju pojave rizika (nepovoljne klimatske prilike, bolesti životinja i biljaka, najezde nametnika i u slučaju okolišnih incidenta) osiguranicima se isplaćuje šteta. U slučaju 30 i više posto gubitka godišnje proizvodnje, iz fonda se isplaćuje do maksimalno 70 % gubitka. Ista stvar je i u slučaju osiguranja dohotka. Kao što i sama riječ kaže, ona osigurava od gubitka dohotka na gospodarstvu.

U slučaju gubitka dohotka 30 i više posto ili u slučaju sektorskog tipa osiguranja dohotka – pad 20 % prosječnog godišnjeg dohotka pojedinog poljoprivrednika u prethodnom trogodišnjem razdoblju ili prosječnog trogodišnjeg dohotka u proteklom petogodišnjem razdoblju, ne uzimajući u obzir najveću i najmanju vrijednost, poljoprivrednicima se iz uzajamnog fonda nadoknađuje do maksimalno 70 % izgubljenog dohotka u onoj godini u kojoj proizvođač postaje prihvatljiv za primanje takve pomoći.

Kad govorimo o ostalim osiguranjima, pojedinci mogu ugovoriti zdravstveno osiguranje, životno osiguranje, osiguranje robe, plovila, zračnih letjelica, putno osiguranje i sl. Isto tako, osiguranje auta je obvezno, a većina ljudi uplaćuje i kasko osiguranje. Stoga, bilo bi za očekivati da poljoprivredni proizvođači osiguravaju i svoju proizvodnju. Ipak im ona predstavlja poslovnu djelatnost od koje ostvaruju dohodak za daljnje poslovanje i funkcioniranje vlastitih obitelji.

Ako poljoprivrednici smatraju da je osiguranje gubitak novaca; važno je osvijestiti kako bi se onda dio sredstava od poslovanja trebao usmjeriti u „vlastiti fond“. Iz njega bi onda u slučaju pojave rizika raspolagali s financijskim sredstvima za dodatno ulaganje i oporavak poslovanja. Važna je edukacija poljoprivrednika o prednostima i mogućnostima osiguranja. Također i kako u nekim situacijama nije dostatno samo oslanjanje na druge instrumente za upravljanje rizikom, kao što je primjerice usvajanje novih tehnoloških rješenja i sl.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakKako napraviti lijepu uskrsnu dekoraciju pisanica?
Sljedeći članakDan zaštićenih hrvatskih autohtonih proizvoda – s 35 proizvoda Hrvatska sedma u EU
Tajana Čop, mag. ing. agr.
Asistentica na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo. Rođena je 1992. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu školu i opću gimnaziju. Na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu, 2011. godine upisuje smjer Agrarna ekonomika. Nakon završetka preddiplomskog studija, upisuje diplomski studij Agrobiznis i ruralni razvitak te ga završava 2016. godine. Od 2017. godine zaposlena je na Zavodu za menadžment i ruralno poduzetništvo Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Suradnica je na tri modula na preddiplomskim studijima i na sedam modula na diplomskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu Agronomskom fakultetu. Trenutno je upisana na doktorski studij Poljoprivredne znanosti Sveučilišta u Zagrebu Agronomskog fakulteta. Znanstveni interes usmjeren je na menadžment i poduzetništvo u poljoprivredi i upravljanje rizikom u poljoprivredi. Sudjelovala je na nekoliko domaćih i međunarodnih konferencija, te objavila nekoliko znanstvenih radova. Članica je Hrvatskog agroekonomskog društva i Europskog udruženja agrarnih ekonomista.