Tradicionalno uzgajanje povrća u plasteniku obavlja se na postojećem tlu, uz povećanu primjenu gnojiva i zaštitnih sredstava, jer se proizvodnja odvija tijekom cijele godine.
Međutim, zbog neprekidnog uzgoja malog broja vrsta, praktično monokultura, već nakon nekoliko godina i pojave štetnih insekata, pojavljuju se problemi vezani za zabarivanje. Kao posljedica toga otežana je zaštita, pojavljuju se bolesti i smanjuju se prinosi, iako se godinama dobro i obilno gnojilo i uvijek su se koristili novi, učinkovitiji ali i skuplji pesticidi. Nekad, ne tako davno u sličnim situacijama predlagana je promjena zemljišnog sloja debljine 30 – 40 cm, ili premještanje plastenika na drugu lokaciju. Danas se smatra da je zamjena tla i objekta preskupa, a premještanje prihvatljivo samo pod uvjetom ako je riječ o manjem objektu, i da vlasnik ima pogodnu lokaciju.
Što je rješenje? Iskustva iz drugih zemalja govore da je sada najprihvatljivije rješenje uvođenje supstratne kulture, odnosno uzgoj povrća i cvijeća na kamenoj vuni, kao posve sterilnom i sigurnom supstratu. Osim kamene vune, s istim ciljem koriste se plastične posude većeg volumena – između 20 i 30 litara, u koje se stavlja sterilizirani specijalno pripremljen supstrat, kao podloga za sadnju prethodno odnjegovanog rasada povrća.
Generalno, postoje prirodni supstrati (treset, kompost, zemlja) koji se koriste u formi vrlo precizno sastavljenih i kondicioniranih mješavina, zatim sintetički supstrati poput polistiola, i na kraju mineralni supstrati u koje spadaju perlit, vermikulit i kamena vuna.
Uzgoj sustavom supstrat kulture podrazumijeva korištenje uređaja “kap po kap” za stalno zalijevanje i ishranu biljaka. Ove dvije činjenice – supstrat kutlura i “kap po kap” nameću pitanje je li ovakva proizvodnja moguća u starim objektima?
Odgovor je pozitivan. Dakako, uz potrebno preuređenje unutrašnjosti plastenika, pri čemu je temeljno da se onemogući kontakt korijena uzgajanih biljaka s postoječim tlom u plasteniku, i da se u odnosu na tip objekta izabere vrsta, odnosno sorta koja će biti uzgajana. Dakako da ovo nije optimalno rješenje, ali je ipak za početak zadovoljavajuće i gospodarski opravdano.
Konstrukcijske inovacije kod plastenika u proteklom razdoblju dominirale su s poluvisokim plastenicima tunelskog tipa, kod kojih su osnovni nedostatci ograničena mogućnost i korištenje teže mehanizacije za obradu tla. S obzirom na to da ovakvih objekata još uvijek ima u velikom broju, trebaju biti u funkciji, ali se suvremene tehnologije u njima moraju donekle korigirati.
