Plodored se uspostavlja na temelju zahtjeva vrsta prema obradi tla, gnojidbi stajnjakom i predusjevu. Biološke specifičnosti povrća temelji su za izbor predusjeva (predkulture). Neko povrće se uspješno uzgaja poslije velikog broja vrsta (osobito grašak), a za neke je sužen izbor predusjeva. Za biopovrtnjak karakterističan je uzgoj dviju ili više vrsta zajedno.
Nasuprot plodoredu, ako se jedna te ista vrsta uzgaja dulje godina na istom tlu (monokultura), dolazi do narušavanja strukture i plodnosti tla, povećava se opasnost od korova, bolesti, štetnika i toksina koje luči korijen. Povrće različito reagira na uzgoj u monokulturi. Tako je poriluk osjetljiv na monokulturu, ali ima jak utjecaj na naknadnu kulturu, dok vrlo slab utjecaj imaju kupusnjače.
Plodored se uspostavlja na temelju zahtjeva vrsta prema obradi tla, gnojidbi stajnjakom i predusjevu. U odnosu prema gnojidbi stajnjakom, povrće dijelimo u tri skupine. Prvu čine vrste koje se obično gnoje stajnjakom, a tu ubrajamo kupusnjače, rajčicu, papriku, patlidžan, celer, poriluk i češnjak. Drugu skupinu čine vrste s manjim zahtjevom za stajnjakom, i često se uzgajaju nakon unošenja stajnjaka, a ovu skupinu čine korijenaste vrste povrća, luk, salata, špinat, rotkva i rotkvica. Treću skupinu čine vrste koje tlo obogačuju dušikom, a to su grašak, grah i bob. U tropoljnom plodoredu prvo polje uvijek zauzimaju vrste iz prve skupine, drugo polje iz druge, a treće polje vrste iz treće skupine. Njihovom smjenom dobiva se trogodišnji ciklus uzgoja povrća. Na odvojenom dijelu vrta uzgajaju se višegodišnje vrste: šparoga, rabarbara, vlasac i druge.
Intenzivni plodored
Specifičnost povrtnjaka su intenzivni plodored i miješane vrste. Intenzivni plodored oslanja se na princip tropoljnoga povrtlarskoga plodoreda. Kod njega se u tijeku jedne vegetacijske sezone ili godine na istoj zemlji uzastopno, a nekad i istovremeno, uzgaja više vrsta povrća. To znači da se odmah po skidanju jedne vrste sije ili sadi druga. Intenzivni plodored moguć je zbog različite duljine vegetacije povrća, razlika u zahtjevima za toplinom i otpornosti na niske temperature.
