Poljoprivreda i hrana, odnosno izazovi koji se pred njih postavljaju u budućnosti, postaju predmet sve većeg interesa politike i društva u cjelini. Nedavna pandemija COVID-19 intenzivirala je globalno propitivanje modela proizvodnje hrane i u prvi plan istaknula upitnu održivost postojećeg sustava. Svjetski rast stanovništva, sve veće potrebe za hranom, klimatske promjene, zdravlje stanovništva, onečišćenja i uništavanje okoliša uz istovremeni gubitak bioraznolikosti samo su neki od izazova s kojima se suočavamo.

Populacija divljih vrsta u svijetu je pala za 60 % u posljednjih 40 godina. Jedan milijun vrsta je u opasnosti od izumiranja. U traženju primjerenih odgovora na navedene izazove poljoprivreda i poljoprivredno-prehrambeni sektor imaju jednu od ključnih uloga. Poljoprivreda je istovremeno i uzrok problema, ali u poljoprivredi je sakriven i ključ rješenja. Daljnji razvoj neće biti moguće ostvariti bez ekonomske, društvene i okolišne održivosti resursa. Među 17 ciljeva održivog razvoja UN-a (SDG), poljoprivreda ima izravan utjecaj na 7 ciljeva, a na njih 5 neizravan utjecaj, kao ni jedan drugi sektor gospodarske ili društvene djelatnosti.

   Demografski aspekt održivosti

Uz 3 osnovna elementa održivosti – ekonomski, društveni i okolišni – Hrvatska je posljednjih godina izložena i demografskom aspektu održivosti. Razvoj i opstojnost poljoprivrede i ruralnog prostora nisu mogući bez ljudi u tom prostoru. Stoga je nužno u strategiju, kao i sve buduće planske i razvojne dokumente ugraditi demografski aspekt i konkretne mjere za sprječavanje depopulacije i stimuliranje i privlačenje lokalnog stanovništva za bavljenje poljoprivredom. Sva tri osnovna elementa održivosti međusobno se isprepliću, jednako su značajni i imaju sinergijsko djelovanje.

Potpisivanjem međunarodnih konvencija i ugovora Hrvatska je preuzela obvezu ostvarivanja okolišnih ciljeva koji se odnose na emisiju stakleničkih plinova, kvalitetu vode, zaštitu okoliša, očuvanje bioraznolikosti, biljnih i animalnih genskih resursa. Zahtjevi koji su postavljaju pred poljoprivrednu proizvodnju koja zadovoljava tražene standardne, uz istovremeno povećanje proizvodnje i produktivnosti, za proizvođače će biti izuzetno izazovni.

Da bismo dosegnuli ciljeve održivog razvoja, koji su uključeni i u najnovije smjernice i strategije Europske unije, bit će potrebna i promjena pristupa, koji će u svojoj tranziciji voditi i do povratka osnovama. Stoga će uloga istraživanja, inovacija, uvođenje novih tehnologija i procesa biti od presudnog značaja za ostvarivanje ciljeva i zadovoljavajuće dohodovnosti sektora poljoprivrede.

 Kontinuirano učenje i prijenos znanja predstavljaju mjere koje će biti potrebno ugraditi u sve pristupe i aktivnosti ključnih čimbenika i sudionika u poljoprivredno-prehrambenom lancu vrijednosti. Primjena najnovijih znanstvenih dostignuća omogućit će sektoru komparativnu prednost te dugoročnu ekonomsku stabilnost. Umrežavanje svih dionika u skladu s načelima održivosti zasigurno može doprinijeti lakšoj i bržoj transformaciji prema održivim oblicima poljoprivredno-prehrambenih sustava.

Hrvatska je zemlja velikog vodnog bogatstva, ljepota prirode i bioraznolikosti koje treba očuvati

    Zemlja kvalitetnog i vrijednog zemljišta

Hrvatska zbog svojih prirodnih specifičnosti i bogatstava ima priliku napraviti bitan iskorak u poštivanju temeljnih načela održivosti i na taj način dugoročno graditi konkurentnost i prepoznatljivost poljoprivredno-prehrambenog sektora. Iako smo suočeni s negativnim posljedicama ekstraktivnog modela poljoprivrede, kao što su degradacija i erozija tla, onečišćenje voda i vodenih tokova, česti požari izazvani ljudskim nemarom, Hrvatska još uvijek slovi kao zemlja s kvalitetnim poljoprivrednim zemljištem, velikim rezervama čiste pitke vode, čistim zrakom, očuvanim okolišem i bogatom bioraznolikošću. Jedna od glavnih zadaća strateških smjernica trebala bi biti sprječavanje daljnje degradacije tla, onečišćenja voda i očuvanje bioraznolikosti te usvajanje modela poljoprivredne proizvodnje temeljene na agroekologiji i regenerativnoj poljoprivredi. Različitost hrvatskih zemljopisno-klimatskih područja omogućava raznolikost i održivost poljoprivredne proizvodnje. Obujam i kvaliteta vlastite proizvodnje, uz ostvarivanje strateških pretpostavki, mogu biti dovoljni za ostvarivanje samodostatnosti, ali i izvoza proizvoda s dodanom vrijednošću. Hrvatska u gotovo svim granama poljoprivrede ima potencijal za zadovoljavanje vlastitih potreba. Uz spremnost na promjene i odabir održivih poslovnih modela, koji će počivati na koncentraciji, konkurentnosti, inovativnosti i dohodovnosti, može se očekivati promjena negativnih trendova vrijednosti poljoprivredne proizvodnje u srednjoročnom razdoblju (3-5 godina), uz zadržavanje pozitivnih trendova za dugoročni rast i razvoj.

Uslijed nedostatka jasne vizije i strategije poljoprivredne proizvodnje, Hrvatsku u većini poljoprivrednih grana i kultura karakterizira disperziranost proizvodnje i loš razmještaj skladišno-preradbeno-prerađivačkih kapaciteta. Iz tog razloga nije moguće ostvariti troškovnu efikasnost i ekonomičnost sektora. Osim toga i ekološki otisak je veći od mogućeg i poželjnog.

Regionalizacijom proizvodnje omogućilo bi se stvaranje pretpostavki za konkurentnijom i dohodovnijom proizvodnjom. Koncentracija proizvodnje i prerade na odabranim područjima stvara pozitivne uvjete za ostvarivanjem ekonomije obujma, ali i otvara mogućnost za udruživanjem proizvođača kao odgovor na rastuću koncentraciju u prerađivačkom i trgovačkom sektoru. Na taj način stvaraju se i uvjeti za efikasniji i lakši prijenos znanja, što osigurava poljoprivrednim proizvođačima višu i kvalitetniju proizvodnju, uz snižavanje troškova proizvodnje.

Strateško opredjeljenje

Jedna od prijetnji, naročito za zdravlje ljudi i životinja, kojima je izložena i Hrvatska, upotreba je antimikrobskih lijekova, hormona i genetički modificirane hrane za hranidbu životinja. Prema podacima FAO-a, 700.000 ljudi u svijetu godišnje umire od antimikrobne rezistencije. Prekomjerna upotreba pesticida i herbicida umanjuje zdravstvene blagodati hrane i ima negativne posljedice na zdravlje ljudi. Zdravlje ljudi, životinja i biljaka najuže je povezano. Usvajanjem proizvodnih metoda koje čuvaju ekosustav, pravilnom ishranom bilja, hranidbom i držanjem stoke, životinje ostaju zdrave i nije potrebno njihovo izlaganje antimikrobskim lijekovima. Takav pristup bio bi poželjan kao temeljno strateško opredjeljenje. Hrvatska bi se trebala u svojim strateškim dokumentima odrediti kao GMO-free zemlja, što bi nas moglo dodatno pozicionirati kao zemlju koja proizvodi kvalitetnu i zdravstveno ispravnu hranu.

Bioraznolikost, ako je dugoročno ispravno iskoristimo, može postati jedan od stupova održivosti hrvatske poljoprivrede. Veliki broj autohtonih sorata i pasmina, na tako malom prostoru, otvaraju mogućnost pozicioniranja prepoznatljivosti Hrvatske na globalnom tržištu. Kao mala zemlja teško ćemo se oduprijeti konkurenciji sa svjetskog i europskog tržišta. Jedino inzistiranje na različitosti i osvajanje tržišnih niša koje traže drugačiji, jedinstven proizvod dodane vrijednosti može nam osigurati dugoročnu održivost.

Bioraznolikost nam također omogućuje da se bolje nosimo s klimatskim promjenama. Potvrđeno je da su autohtone sorte i pasmine otpornije na klimatske promjene. Nužno je da se svi čimbenici uključe u istraživanje i razvoj, te postupno uvođenje istih u proizvodne postupke. Slijepo uvoženje sjemena, sadnica i pasmina koje nisu provjerene u hrvatskom klimatu vodi do daljnje prehrambene ovisnosti i gubljenja nacionalnog identita.

Mijenjanje strukture poljoprivredne proizvodnje

Jedna od osnovnih pretpostavki dugoročne održivosti poljoprivrede i ruralnog prostora je mijenjanje strukture proizvodnje poljoprivrede. Statistički podaci pokazuju da nam dominira biljna proizvodnja, a unutar biljnje proizvodnje proizvodnja ratarskih kultura. To pokazuje da proizvodimo proizvode niske i niže dodane vrijednosti. Za mijenjanje trendova vrijednosti poljoprivredne proizvodnje iz negativnih u pozitivne, potreban je zaokret prema proizvodima više i visoke dodane vrijednosti.

Potreban nam je zaokret u poljoprivrednoj proizvodnji  

Ovakav zaokret nužan je i zbog demografskog i društvenog aspekta održivosti. Proizvodnja mesa, mlijeka, voća i povrća nužno za sobom povlači veći broj ljudi u ruralni prostor, što pridonosi povećanju standarda i kvalitete života lokalne zajednice.

Ako želimo biti odgovorni prema sebi, ali i društvu u cjelini, poželjno je da se počnemo ponašati i djelovati u skladu s premisom da Zemlju nismo naslijedili od svojih predaka, već da smo je posudili od naših nasljednika.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje