Znanstvenici su poluprozirne solarne ploče za prikupljanje sunčeve energije postavili na krov staklenika.

Znanstvenici s UCLA, kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu, testirali su način kombiniranja solarnih panela (fotonaponskih) sa staklenim krovovima zaštićenih prostora, otkrivši da one zapravo mogu poboljšati rast biljaka.

Staklenici, odnosno biljke koje uzgajamo u zaštićenim prostorima, kao i fotonaponski paneli solarnih elektrana, trebaju puno sunčeve svjetlosti, stoga ne čudi da su inženjeri eksperimentirali s ugradnjom u iste strukture. Eksperimenti su pokazali da poluprozirni solarni paneli mogu proizvesti značajnu količinu električne energije, a istovremeno biljkama ne uskratiti vitalnu sunčevu svjetlost. Za novu studiju tim s UCLA-e istražio je nekoliko tehnologija.

Započeli su s organskim solarnim panelima, koji su izrađeni od ugljičnih materijala i mogu biti prozirni i fleksibilni. To zvuči savršeno za korištenje u staklenicima, ali loša strana je što se ti organski materijali brzo razgrađuju na sunčevoj svjetlosti. Stoga je tim dodao novi sastojak, spoj tvari zvane L- glutation, kako bi spriječio oksidaciju i razgradnju organskih materijala. U testovima, organski solarni paneli sa i bez ovog zaštitnog sloja bili su izloženi sunčevom zračenju tijekom 1.000 sati kontinuirane upotrebe.

Solarni paneli s dodatnim slojem L-glutationa zadržali su više od 84% svoje izvorne učinkovitosti, dok su oni bez njega pali ispod 20% u tom vremenu.

Zatim su istraživači stavili solarne panele u rad u modelima staklenika, uzgajajući pšenicu, grah i brokulu. Svaki je usjev uzgajan u jednom od dva staklenika, jednom s prozirnim staklenim krovom prošaranim segmentima anorganskih solarnih panela, a drugi s krovom koji se u potpunosti sastoji od poluprozirnih organskihsolarnih panela. Organski paneli pokazali su učinkovitost pretvorbe energije od 13,5%, te su dopuštali prolaz 21,5% vidljive svjetlosti, što je, čini se, bilo dovoljno. Biljke u tim staklenicima rasle su, začudo, još bolje od onih u tradicionalnim. Znanstvenici su zaključili da je to zato što je sloj L-glutationa blokirao ultraljubičaste zrake, koje mogu oštetiti biljke, kao i infracrvene zrake koje mogu previše zagrijati staklenik.

Znanstvenici nisu očekivali da će organski solarni paneli nadmašiti konvencionalni staklenik sa staklenim krovom, ali ponovili su eksperimente više puta s istim rezultatima i nakon daljnjih istraživanja i analiza, otkrili su da biljkama nije potrebno toliko sunčeve svjetlosti da rastu kao što su na početku mislili. Zapravo, previše izlaganja suncu može učiniti više štete nego koristi, posebno u klimama poput kalifornijske. Tim je osnovao startup tvrtkukako bi komercijalno povećao proizvodnju svojih novih organskih solarnih panela. Istraživanje je objavljeno u časopisu Nature Sustainability.

Prethodni članak„Pasivni solarni“ plastenici
Sljedeći članakZašto propada luk?
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr.
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr. Glavni je urednik u Gospodarskom listu u kojem uređuje rubrike održiva poljoprivreda, agroekonomika, povrćarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, zaštita bilja, nove tehnologije i dr. Rođen je 1976.g. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu, te XI. gimnaziju. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je na smjeru vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža. Na Agronomskom fakultetu je trenutno i doktorand na poslijediplomskom studiju Poljoprivredne znanosti. Desetak godina bavio se uzgojem ukrasnog bilja u vlastitom rasadniku, a radio je i u poljoljekarni kao agronom - savjetnik. U Gospodarskom listu radi od 2010. godine, a glavni je urednik od 2015. godine i producira sadržaje stručne tematike u tiskanim, ali i digitalnim formatima. Od 2014.godine je i tajnik Društva agrarnih novinara Hrvatske. Organizator je i moderator na stručnim skupovima (seminari, konferencije, kongresi...) te panel raspravama, fokus skupinama i radionicama, a sudjeluje i koordinira u raznim nacionalnim i europskim projektima o poljoprivrednoj proizvodnji.