Pojam „pasivan plastenik“ potječe od pojma „pasivna kuća“, koji definira zgradu sa smanjenim ekološkim otiskom. Isti pojam može se razmatrati i u smislu objekta koji ne koristi konvencionalnu energiju, već se oslanja isključivo na održive izvore energije. „Pasivan“ plastenik/staklenik neovisan je o konvencionalnoj energetskoj infrastrukturi (plin, topla voda, struja itd.).

Koncept je blizak „pasivnom solarnom plasteniku“ (eng. passive solar greenhouse) koji koristi samo sunčevo zračenje i prirodnu ventilaciju. „Pasivan solarni plastenik“ oslanja se isključivo na toplinu koju stvaraju sunce i objekti za skladištenje topline, kako bi održali konstantnu temperaturu unutar zaštićenog prostora.

Akumulacija i skladištenje sunčeve energije

S obzirom na navedeno moglo bi se reći da su negrijani plastenici, kakvih je većina u Hrvatskoj, ustvari „pasivni“ plastenici. No to nije u potpunosti točno. Za razliku od uobičajenih negrijanih plastenika koji ne raspolažu nikakvim izvorima topline tijekom noći, „pasivan solarni“ plastenik akumulira i skladišti sunčevu energiju (sunčevo zračenje) tijekom dana i postupno oslobađa energiju (toplinu) tijekom noći. Energija se akumulira u vodi kojom su napunjene bačve tamne boje (tamno plave, smeđe, a najboje crne boje). Voda zagrijana tijekom dana, polako tijekom noći ili kad se temperature snize zrači toplinu natrag u plastenik. Jednolična distribucija topline postiže se pomoću ventilatora za cirkulaciju zraka.

Iz navedenog proizlazi kako je „pasivni solarni“ plastenik isplativija i energetski učinkovitija izvedba običnog plastenika, pogotovo ako ga se usporedi s grijanim plastenicima koji koriste dodatne izvore topline (propan, ulje za loženje, zemni plin, biomasa, geotermalna energija) za održavanje optimalnih temperatura u danima sa smanjenim intenzitetom sunčeva zračenja i noću. Navedeno ne samo da štedi novac, već stvara manje otpada i manje materijalnih potreba za rad i održavanje staklenika.

Čest problem s „pasivnim solarnim“ plastenicima je taj što imaju tendenciju pregrijavanja, posebno u najtoplijim ljetnim mjesecima. Ovaj se problem može riješiti ugradnjom ventilatora i ventilacijskog sustava ili izradom ventilacijskih otvora koji se otvaraju namatanjem folije, odnosno krovnih prozora na stakleniku koji se mogu koristiti za reguliranje temperature tijekom najtoplijih sati u danu.

Pasivni plastenik

Smjer postavljanja istok – zapad

Plastenik je potrebno postaviti (orijentirati) kako bi se maksimalno iskoristila sunčeva energija. Na sjevernoj hemisferi gdje živimo, pasivni solarni plastenici postavljaju se u smjeru istok-zapad s ciljem:

  1. Osiguravanja maksimalnog ulaza sunčeve svjetlosti u zaštićeni prostor tijekom hladnijih mjeseci kroz zidne i krovne provršine okrenute prema jugu i pokrivene transparentnom polietilenskom folijom, polikarbonatom ili staklom;
  2. Smanjenja gubitaka topline kroz sjeverne zidove i krovne površine, obično izrađene od neprozirnih građevinskih materijala (cigla, betonski blokovi, drvo). Ove je površine potrebno dodatno izolirati kako bi se smanjili gubici topline. Uz sjeverni zid postavljaju se tamno obojane bačve za vodu koje tijekom dana zagrijava sunčeva svjetlost koja je ušla u zaštićeni prostor kroz transparentne površine na južnoj strani.
Pasivni plastenik

„Pasivni solarni“ plastenici pogodni su za hobi ili male proizvođače koji ih mogu koristiti za uzgoj biljaka za osobne potrebe u kućanstvu ili za opskrbu male trgovine ili tržnice. Ovi plastenici mogu biti vrlo korisni ljudima koji žive u ruralnim područjima s lošim tlom ili vrlo niskim temperaturama. Također, mogu se dograditi s južne strane postojećih objekata (šupa, skladišta i sl.) uz određene preinake.

Dostupan je čitav niz izvora za pronalaženje planova i nacrta „pasivnih solarnih“ plastenika/staklenika koji opisuju arhitekturu, zahtjeve i tehnike gradnje ovih zaštićenih prostora. Izgradnja ovakvih objekata nije preskupa, niti pretjerano komplicirana i takve plastenike lako može izgraditi osnovni tim graditelja. Proizvođači koji nisu zainteresirani za samostalnu izgradnju mogu pronaći mjesta za kupnju. Učinkovita i ekonomična priroda „pasivnih solarnih“ zaštićenih prostora povećala je njihovu popularnost i sve ih više koriste hobi i mali proizvođači diljem svijeta.

Prethodni članakUčenici OŠ Vratišinec i OŠ Gornji Mihaljevec  na terenskoj nastavi o bioraznolikosti i ekološkom uzgoju hrane
Sljedeći članakPoluprozirne solarne ploče poboljšavaju rast biljaka
izv. prof. dr. sc. Božidar Benko
Docent na Agronomskim fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: zaštićeni prostori (plastenici i staklenici), konvencionalni i hidroponski uzgoj povrća u zaštićenim prostorima. Božidar Benko rođen je 1977. Dodiplomski studij završava 2001. godine. Iste godine se zapošljava kao znanstveni novak u Zavodu za povrćarstvo Agronomskog fakulteta. Kao suradnik, sudjeluje u znanstvenim i stručnim projektima vezanima za hidroponski uzgoj povrća. Magistarski rad je obranio 2005., a doktorsku disertaciju 2009. godine. U znanstveno-nastavno zvanje docenta izabran je 2012. godine. Koordinator je četiri modula na preddiplomskim i diplomskim studijima Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Pod njegovim mentorstvom dosad je izrađeno i obranjeno 40 diplomskih i završnih radova. Aktivno je sudjelovao na osamnaest međunarodnih i tri nacionalna znanstvena skupa, s cjelovitim radovima ili njihovim sažecima, a dosad je kao autor i koautor objavio 50-ak znanstvenih i stručnih radova. Član je International Society for Horticultural Science, Znanstveno se usavršavao na Mediterranean Agronomic Institute of Bari (CIHEAM-MAIB), a stručno u Izraelu.