Mnogi ljudi vjeruju da o sudbini ili pak o genima ovisi kako će većina od nas prolaziti kroz stariju dob. Međutim, ne mora biti tako. Kako će ljudi stariti – hoće li u svojim 70-im i 80-im oboljeti, postati dementni i nesposobni ili će biti snažni, oštroumni – ovisi uglavnom o tome kako žive.
Ljudi su uglavnom sami odgovorni za svoju vlastitu starost. Rezultati ispitivanja pokazuju da genetski faktori igraju najveću ulogu kod zdravstvenih karakteristika samo ranije u životu. Međutim, u dobi od 80 godina teško da je ostao bilo koji genetski utjecaj. Znanstveno ispitujući pozitivnu stranu starenja, a ne osobe koje su već bolesne, tim znanstvenika je našao ne samo da većina starih osoba ima zadovoljavajuće fizičko i mentalno stanje, nego da se i mnogo toga može učiniti u smislu stimuliranja zdrave i produktivne starosti u milijuna ljudi, koji inače možda ne bi uspješno starili. Utvrđeno je da ozbiljna slabljenja fizičkih i mentalnih funkcija, koja se često pripisuju starenju, nisu niti neizbježna, niti nepromjenljiva. Faktori koji su bitni za uspješno starenje, pored redovne fizičke aktivnosti i nastavljenih društvenih kontakata su sposobnost lakog oporavljanja nakon pretrpljenog nekog gubitka i osjećaj ,,da se ima kontrola nad svojim životomʺ.
Društvo igra ključnu ulogu u pomaganju starijim ljudima. Poboljšavajući im pristup fizičkim aktivnostima i unapređujući društvenu angažiranost, umjesto izoliranja ili ignoriranja starijih, može se mnogo toga učiniti u smislu poboljšanja fizičkih i intelektualnih sposobnosti u kasnijem životu. Rezultati jedne druge studije pokazuju da mnogim ljudima tijekom starenja značajno ne slabe mentalne sposobnosti, a kod onih kod kojih ipak dolazi do takvog slabljenja, taj se pad u tim sposobnostima može smanjiti i čak poboljšati njihove kognitivne (spoznajne) funkcije pomoću “intelektualnog” treninga ili aktivnosti, kao što su rješavanje križaljki, “pogađanje riječi”, sastavljanje puzzle slika, igranja šaha itd.
Ponovljeno testiranje ljudi, kroz nekoliko godina, uvjerilo je znanstvenike da verbalna inteligencija ne mora obavezno slabiti, opadati sa starenjem, nego dapače može se i povećavati kako ljudi stare. Određeni aspekti inteligencije, uglavnom brzina shvaćanja i procesiranja primljenih informacija, opadaju s godinama života, međutim ako se starijim ljudima da dovoljno vremena, na testovima kognitivnih sposobnosti postižu iste rezultate kao i mladi ljudi. Slabljenje pamćenja u kasnijoj dobi povezano je sa smanjenom fizičkom aktivnošću. Fizička aktivnost, posredstvom hormonalnog sustava, održava moždanu funkciju dugotrajno zdravom.
