Raspisani su izbori za Hrvatski sabor i kao i obično, većina stanovništa, hrvatskih birača, vrlo malo zna o programima koje stranke nude. Uglavnom slušamo obećanja političara i predizborna prepucavanja. No, što je s poljoprivredom, kao strateškom granom gospodarstva? Nedavno se na domaćoj političkoj pozornici pojavila i Agrarna stranka, a kako je prošle godine u Nizozemskoj stranka poljoprivrednika čak pobijedila na izborima, je li moguće da i hrvatski poljoprivrednici imaju svoje zastupnike u Saboru?

Vodstvo Agrarne stranke – Pokreta za hrvatsku poljoprivredu okupilo se početkom ožujka godine u Gornjoj Stubici „Pod Gupčevom lipom“ kako bi na simbolički način ukazalo na težak položaj hrvatskih seljaka i pritom su istaknuli da i hrvatske seljake kao i europske koji prosvjeduju diljem Europe, muče problemi uvoza poljoprivrednih proizvoda iz trećih zemalja izvan EU, koji ruše cijene poljoprivrednih proizvoda, a koji se ne proizvode po EU standardima, što se tiče upotrebe pesticida i kao takvi čine nelojalnu konkurenciju.

Cijenu uvoza proizvoda koji nisu proizvedeni po EU standardima plaćaju europski i hrvatski građani, ugrožavajući vlastito zdravlje te preskupo plaćajući takve prehrambene proizvode. Hrvatski seljaci prodaju jeftino i propadaju, a potrošači kupuju skupo i najčešće nekvalitetno iz uvoza, smatraju u Agrarnoj stranci i napominju kako se hrvatski seljaci uz navedeno suočavaju i s dodatnim problemima kao što su preferiranje na natječajima Ruralnog razvoja velikih gospodarskih sustava u odnosu na mala i srednja gospodarstva, što ih sprječava da povećaju proizvodnju i budu konkurentni.

Dodatan problem je i prekomjerna administracija kako bi se ostvarile potpore koje kasne u isplati i koje se svake godine smanjuju, a neriješen je problem i državnog poljoprivrednog zemljišta. Hrvatska u mnogim dijelovima poljoprivredne proizvodnje kao što su mljekarstvo, proizvodnja mesa, voća i povrća zadovoljava tek oko 50 % vlastitih potreba, čime je ugrožen hrvatski „prehrambeni suverenitet“.

Novaca u državi ima, samo je pitanje želi li se pomoći poljoprivrednicima ili ne, želi li se zadržati domaća proizvodnja ili ne, jer u protivnom još će se više uvoziti i uvoznički lobi će zadovoljno „trljati ruke“ a visoku cijenu uvoza će plaćati hrvatski građani.

Hrvatskoj ne treba „seljačka buna“, kažu iz Agrarne stranke, ali joj trebaju reforme u poljoprivredi kako bi se potakla proizvodnja voća, povrća, mesa i mlijeka na malim i srednjim gospodarstvima kako bi hrvatski potrošači jeli domaću i zdravu hranu, a hrvatski seljak kako bi mogao živjeti od svog rada.

Foto: Agrarna stranka

Prethodni članakMogućnosti za poljoprivrednike provedbom eko shema
Sljedeći članakSami smo odgovorni za svoju starost
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr.
Goran Beinrauch, dipl. ing. agr. Glavni je urednik u Gospodarskom listu u kojem uređuje rubrike održiva poljoprivreda, agroekonomika, povrćarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo, zaštita bilja, nove tehnologije i dr. Rođen je 1976.g. u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu, te XI. gimnaziju. Na Agronomskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je na smjeru vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža. Na Agronomskom fakultetu je trenutno i doktorand na poslijediplomskom studiju Poljoprivredne znanosti. Desetak godina bavio se uzgojem ukrasnog bilja u vlastitom rasadniku, a radio je i u poljoljekarni kao agronom - savjetnik. U Gospodarskom listu radi od 2010. godine, a glavni je urednik od 2015. godine i producira sadržaje stručne tematike u tiskanim, ali i digitalnim formatima. Od 2014.godine je i tajnik Društva agrarnih novinara Hrvatske. Organizator je i moderator na stručnim skupovima (seminari, konferencije, kongresi...) te panel raspravama, fokus skupinama i radionicama, a sudjeluje i koordinira u raznim nacionalnim i europskim projektima o poljoprivrednoj proizvodnji.