Šimšir svoju popularnost duguje tradiciji i višestrukim mogućnostima primjene. Može se koristiti kao samostalna biljka ili u kombinaciji s drugim biljkama, za odjeljivanje pojedinih površina u vrtu, kao niski obrub gredica, kao gusta živica, kao pozadina za niske biljke, za obrube terasa, raznih otvorenih prostora i staza, za uzgoj u velikim posudama i za oblikovanje raznih oblika (topiari).
Danas je poznato oko 30 vrsta šimšira. Dvije su vrste, Buxus sempervirens i Buxus microphylla i njihove brojne sorte našle primjenu u hortikulturi i kao ukrasne biljke. U većini domaćih rasadnika, na žalost, naći ćete samo neke od sorti.
Buxus sempervirens gusti je grm ili nisko stabalce sjajnih zelenih listova. Stariji primjerci narastu do 5 m visine, no najčešće su visoki 1,5 do 3 m. Obično se koristi za obrube. Vrsta i njezine sorte dobro podnose hladnoću. Najčešće sorte su “Angustifolia”, “Elengatissima”, “Pendula”, “Suffruticosa”, “Handsworthensis” i “Marginata”. Buxus microphylla je japanski ili sitnolisni šimšir. Niskog je rasta pa naraste do 1 m visine. Listovi su mali, zeleni, a u jesen poprimaju bakrenu boju. Obično se koristi kao niska živica, za obrube ili za sadnju na kamenjaru. Najpoznatija sorta je “Compacta” koja naraste tek 30 cm visoko.
Tlo i sadnja
Iako je prilagodljiv raznim uvjetima staništa, najbolje je saditi ga u dobro drenirana tla. Velika vlaga može prouzročiti oštećenja, pa čak i uvenuće biljaka. Nikada ga nemojte saditi na mjestima gdje je tlo stalno vlažno. Dobro uspijeva na sunčanim, ali i na sjenovitim položajima.
Nakon pripreme tla možemo saditi šimšir. Rupa bi trebala biti dva puta veća od korijenove bale, ali ne i preduboka.
Biljke sadimo do one dubine do koje su bile posađene u rasadniku ili u posudi.
Preduboka sadnja može uzrokovati propadanje biljke. Nakon sadnje jamu ispunimo dobrom vrtnom zemljom kako bi brzo prorastao korijen, zemlju oko biljke dobro ugazimo i zalijemo. Redovito zalijevanje vrlo je važno kod mladih posađenih sadnica. Tijekom godine šimšir treba jednom do dva puta prihraniti. Prvi put se prihranjuje u proljeće, a drugi puta krajem lipnja ili u srpnju. Čestom rezidbom odstranjujemo veliki dio lisne mase i stoga je prihrana nužna. Koriste se mineralna gnojiva s produženim djelovanjem, a postoje i posebna gnojiva namijenjena upravo za šimšir.
Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje
Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
