Za pojedine mjere iz EU fondova novac će moći dobiti samo proizvođačke organizacije. Kako ih osnovati, pokrenuti te potaknuti poljoprivrednike da se udruže?

U Republici Hrvatskoj, prema podacima s kraja 2021. godine djeluju 22 priznate proizvođačke organizacije iz 9 sektora. One okupljaju tek oko 700 članova, od ukupnog broja PG koji se kreće oko 170.000. Priznate proizvođačke organizacije djeluju u samo 10 županija smještenih u kontinentalnoj Hrvatskoj. Udruživanje poljoprivrednika morao bi biti strateški cilj hrvatske poljoprivredne politike. Povezivanje proizvođača, poglavito malih poljoprivrednih gospodarstava koja svojim količinama i tehnologijom proizvodnje nisu konkurentna na tržištu, predstavljaju razuman i racionalan pristup rješavanju problematike održivosti poljoprivredne proizvodnje i ravnopravnijeg nastupa na tržištu.

Prema najavama, Ministarstvo poljoprivrede će u okviru intervencija kroz novi Strateški plana ZPP-a nastaviti s provedbom potpora proizvođačkim organizacijama. Za razdoblje od 2023. do 2027. godine planira nastaviti s istom razinom potpore. Za intervencije za uspostavu proizvođačkih grupa i organizacija planira ukupno izdvojiti 4,5 milijuna eura, odnosno 900.000 eura godišnje.

Novi ZPP donijet će niz novosti. Jasno je da će i dalje za pojedine mjere i uspješnije povlačenja novca iz EU fondova, naročito iz ruralnog razvoja, jedan od ključnih uvjeta za lakše i isplativije dobivanje sredstava biti to da su poljoprivrednici dio proizvođačkih organizacija. Zato je važno da se ubrza njihovo pokretanje, povezivanje i uspostavljanje kako bi se na vrijeme spremili za korištenje mjera za koje će udruživanje biti jedan od ključnih uvjeta. Novost je da Zajednička poljoprivredna politika u novom programskom razdoblju stavlja naglasak na proizvođačke organizacije. One će svojim ciljanim djelovanjima u sektoru za koji su priznate, u okviru operativnih programa, provoditi tzv. sektorske intervencije. Na taj će način pridonositi unaprjeđenju stanja u pojedinom sektoru, (a to je za sada jasno vidljivo i prisutno u sektoru voća i povrća).

Da bi se dobila veća snaga i moć pregovaranja poljoprivrednika, EU posebno podržava poljoprivrednike koji žele surađivati u proizvođačkim organizacijama kroz koncentriranje opskrbe, poboljšanje marketinga, pružanje tehničke i logističke pomoći svojim članovima, unaprjeđenje upravljanja kvalitetom te prijenos znanja. EU priznaje posebnu ulogu koju imaju organizacije proizvođača. Kao rezultat toga, mogu zatražiti priznanje od zemlje EU u kojoj imaju sjedište. Organizacije proizvođača mogu imati različite pravne oblike, uključujući poljoprivredne zadruge, a udruživanje u proizvođačke organizacije jamči postizanje ekonomski isplative proizvodnje pojedinog proizvođača. Tome u prilog ide i veliki broj primjera uspješnog poslovanja proizvođačkih organizacija u Europskoj uniji.

Zašto udruživanje ide sporo?

Na ovo pitanje vrlo dobar i ilustrativan odgovor ponudio je prof. dr. Ivo Grgić s Agronomskog fakulteta u Zagrebu.

Problem zadruga je enigma i koliko god o tome govorili, otpor je velik i nerazuman. Mladi poljoprivrednici mi spominju seljačke radne zadruge i partizane. Istodobno su im puna usta dobro organiziranih poljoprivrednika, potrošača u Italiji, Austriji, Francuskoj… Očito je da nismo došli do potrebne razine profesionalizacije poljoprivrede kako bi manji proizvođači shvatili da jedino u zadrugama imaju priliku opstati, smatra profesor Grgić.

Italija i Austrija su uspješne poljoprivredne zemlje. One nemaju velike poljoprivredne posjede. Prosječna veličina posjeda je nešto veća nego u Hrvatskoj, ali su poljoprivrednici udruženi u brojne dobro organizirane kooperative (zadruge) koje su priznate kao PO.

Osim razloga koje spominje profesor Ivo Grgić, postoje i vrlo pragmatični razlozi koji poljoprivredne proizvođače odbijaju od udruživanja u PO. Potpuno je jasno da je osnivanje bilo kojeg oblika udruživanja snažno reguliran proces koji od proizvođača zahtjeva pripremu i organizaciju. U 2020. godini donijet je novi Pravilnik o proizvođačkim organizacijama i drugim oblicima udruženja primarnih poljoprivrednih proizvođača kao temeljni akt kojim se regulira osnivanje i djelovanje PO (NN 87/2020). Da bi se priznala od strane Ministarstva poljoprivrede osnovana proizvođačka organizacija, ovisno o sektoru u kojem djeluje, mora zadovoljiti različite uvjete.

Mora imati najmanje 7 članova i minimalnu vrijednost utržive proizvodnje od 3 milijuna kuna. Niti jedan član PO ne smije imati više od 50 posto ukupne utržive proizvodnje. No, što je još važnije nitko ne smije imati više od 50 posto glasova prilikom donošenja odluka u PO. Svaki proizvođač mora dati podatke o svim svojim potencijalima proizvodnje, poljoprivrednom zemljištu, proizvodima, mehanizaciji. Podaci se provjeravaju i usklađuju s podacima koji su dani u Jedinstvenom zahtjevu koji se popunjava za dobivanje potpora.

PO se može osnovati samo na temelju inicijative svojih članova. Mora imati propisane dokumente o osnivanju i poslovni plan te udovoljiti ciljevima koje je Pravilnik o PO utvrdio. Ovdje dolazimo do možda i najznačajnijeg uzroka za slab odaziv udruživanju u PO. Naime, proizvođači nerado daju svoje podatke o vrijednosti utržive proizvodnje. Osim slabog praćenja svojih poslovnih rezultata radi se i o podacima koji su vezani uz njihove porezne obveze. Poznato je da je jako mali dio proizvođača uopće u bilo kojem sustavu plaćanja poreza, a što bi se realnim iskazivanjem njihovih prihoda od prodaje moglo promijeniti.

Pravna procedura također je prisutna. Poljoprivrednici koji se žele udružiti moraju donijeti odluku o organizacijskom obliku koji je za njih optimalan; ili kroz zadrugu ili d.o.o. odnosno možda čak i d.d. Za sada prevladavaju razlozi da se većina proizvođača koji se udružuju radi priznavanja PO kao organizacijski oblik biraju zadrugu. No, imamo i slučajeve da je to d.o.o.

Nakon registracije pravnog subjekta može se pristupiti daljnjim koracima potrebnim za priznavanje PO pred Ministarstvom poljoprivrede. To je prije svega izrada Poslovnog plana, ali i izrada sve druge potrebne dokumentacija koju traži Ministarstvo poljoprivrede. Nakon priznavanja PO odnosno nakon odobrenja poslovnog plana od strane Ministarstva, podnosi se Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju pisani Zahtjev za isplatu potpore. A plaćanje potpora ovisi o vremenu raspisivanja javnog poziva.

PZ Varaždinsko povrće primjer je uspješnog udruživanja

Logističko-distributivni centri

Temeljem Operativnog programa jačanja tržišnog kapaciteta sektora voća i povrća za razdoblje od 2021. do 2026. te sredstava iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti, Ministarstvo poljoprivrede objavilo je početkom godine javni poziv za prikupljanje i iskaz interesa potencijalnih korisnika – investitora u projekte izgradnje objekata logističko-distributivnih centara za voće i povrće.

Ministarstvo poljoprivrede je iskazalo jasno svoje strateško opredjeljenje (što je sukladno zahtjevima EK) da se ponudu malih poljoprivrednih gospodarstava kroz organizacije proizvođača mora objediniti te poticati udruživanja, suradnje i razmjene iskustava i znanja te unaprijediti položaj poljoprivrednika u sektoru voća i povrća. To znači da su se na Javni poziv mogle javiti samo PO koje su priznate u sektoru voća i povrća., gospodarski subjekti i jedinice područne (regionalne) i/ili lokalne samouprave.

Proizvođačke organizacije mogu se samostalno javiti na natječaj; mogu i u suradnji s drugim gospodarskim subjektima pa i s jedinicama lokalne samouprave (uglavnom se radi o županijama). Ozbiljnost svoje namjere poticanja daljnjeg udruživanja i davanja stvarne potpore proizvođačkim organizacijama Ministarstvo će najbolje iskazati provođenjem ovog natječaja dajući prednost, prioritet i svu administrativnu podršku baš proizvođačkim organizacijama i pravim tržišnim proizvođačima. Oni su svoje poduzetničke ideje i poslovanje prilagodili zahtjevima tržišta i koji posluju na tržišnim osnovama.

Do sada se ulaganja u hladnjače i distributivne centra i druge logističke kapacitete u vlasništvu države ili JLS nije pokazalo rentabilnim. Centri kao takvi su više služili uvoznim tvrtkama nego domaćim proizvođačima. U slučaju PO oni će najbolje znati štititi svoje interese na tržištu, a da im za to nije potrebno upravljanje poduzeća koja su u državnom vlasništvu (negativni primjer imamo u regionalnim veletržnicama kojima upravljaju i dalje JLS, a koje već niz godina posluju sa gubitkom). Tako da da se očekuje konkretno pokazana i prioritetna potpora PO kao nosiocima izgradnje logističkih centara za voće i povrća.

KLJUČNI KORACI ZA OSNIVANJE PROIZVOĐAČKE ORGANIZACIJE:

1.         Prikupljanje interesa potencijalnih članova

2.         Popis poljoprivrednih gospodarstava koji su zainteresirani za udruživanje u PO

3.         Izrada Statuta ili Pravila zadruge

4.         Registracija na Trgovačkom sudu ili registru Zadruga

5.         Izrada Poslovnog plana i potrebne dokumentacija za priznavanje PO

6.         Podnošenje zahtjeva Ministarstvu poljoprivrede za priznavanje PO

7.         Podnošenje zahtjeva za potporu Agenciji za plaćanje

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakMožemo li zaustaviti negativne trendove u sektoru govedarstva i proizvodnji mlijeka?
Sljedeći članakCijene sezonskog voća u lipnju
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.