Nakon 50 dana, 15. srpnja zaključen je izlov tune za uzgoj u ribogojilištima Sardine, Kali Tune, Jadran Tune i Pelagos Net Farme. Zašto se u Hrvatskoj tuna za daljnji uzgoj lovi kad je mala, a tržiti se može tek kad u uzgoju dostigne težinu od 30 kilograma?
Hrvatski tunolovci ovih dana privode kraju ulov jadranskih plavoperajnih tuna. Zapravo, lov započet 26. svibnja, zaključen je 1. srpnja. Iznimno je produžen do 15. srpnja tunolovcima koji tune love za potrebe uzgoja.
Takvih je u gospodarskom ribolovu najviše. Državna kvota za ovu godinu iznosi ukupno 900 tona. Prema pravilniku Ministarstva poljoprivrede raspoređena je na 16 plovila (plivarica tunolovki) i namijenjena za daljnji uzgoj u uzgajalištima Kali Tune, Sardine, Jadran tune i Pelagos Net Farme.
Kvote se posljednjih godina povećavaju što znači da se stanje s populacijom tune popravlja, kaže dr. sc. Lav Bavčević, profesor na Odjelu za ekologiju, agronomiju i akvakulturu sveučilišta u Zadru. S ciljem da se zaštiti riblji stok, sve se odvija pod budnim okom ICCAT-a (Međunarodne komisije za zaštitu tuna) koja i određuje kvote, prati ulov, uzgoj i promet tunama.
Hrvatski tunolovci su i ove godine uglavnom lovili na području Jabučne kotline i Blitvenice, gdje ima najviše srdela i inćuna, koji su tunama glavna hrana.
Najveća kvota Sardini iz Postira
Najveću kvotu od 233 tona dobila je i ovaj put Sardina iz Postira na Braču za svoja dva broda Sardina I i Sardina II te Preko kooperant.
-Mi smo ulov obavili prije propisanog roka, kaže Kristijan Zanki, voditelj ribolova u Sardini.
Sve ostale kvote raspoređene su na plivarice tunolovke s područja Zadarske županije. Ona prednjači u ulovu i uzgoju ne samo tune, nego i ostale ribe kao i školjki.
–Uzgoj plave ribe, znači tuna, odvija se na šest uzgajališta ukupnog kapaciteta do 6.650 tona godišnje, kaže Krešimir Laštro, županijski pročelnik za pomorsko dobro, more i promet. Dodaje, kako ovaj uzgoj nema negativnog utjecaja na okoliš.
U ulovu i uzgoju tradicionalno prednjače Kaljani. Tamošnja Kali tuna, odnedavna u vlasništvu ribarskog poduzetnika s Malte, svoju je djelatnost tunolova prebacila na s njom povezano društvo MB Lubin, koje je za svoje tri plivarice tunolovke – Neptun I, Neptun II i Hrvatski uspjeh dobilo pravo na izlov oko 210 tona živih tuna. Iz Kali, „najribarskijeg mista na svitu“ tu su još i Tuljan ribarstvo s ribaricom Tuljan 2 koji ima pravo izloviti 92 tone tuna te plivarice Kali i Marlin u vlasništvu Marine Njiva 93 tone, a Teši Tunolov da svojom Tacomom 63 tone.
Na zadarskom području za veći ulov šanse imaju i plivarice u vlasništvu Milana Mandića i njegovog partnera Ante Gotovine. Mandićevoj Jadran tuni odobren je ulov 86 tona tuna, a Pelagos Net Farmi u vlasništvu Ante Gotovine 69 tona.
Upitan daljnji izvoz u Japan
Lijepo je čuti da je Hrvatska treći po snazi uzgajivač tuna na Mediteranu, a to znači i u Europskoj uniji. U Hrvatskoj se godišnje proizvede oko 5. 000 tona plavoperajne tune koja se nalazi među top 5 hrvatskih izvoznih proizvoda. Vrijednost proizvodnje iznosi oko 50 milijuna eura.
–U Japan se dosad izvozilo od 3.000 do 3.500 tona. Za one koji misle da je uzgoj tuna unosan posao valja reći da on podrazumijeva i puno znanja, zalaganja i napora. Sve to počevši od ulova. Jer, tune se love kružnim mrežama dugim više od 1000 do 1500 metara i teškim više od 10 tona, kaže Kristijan Zanki. On je do prije dvije godine bio i predsjednik Klastera marikulture pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.
–Kad tunolovci ribu nadmudre, na scenu stupaju i ronioci koji je pomažu ubaciti u plutajuće kaveze. Ulov se snima kamerama i broji. Potom ih remorkeri tegle u uzgajalište gdje se opet broje, a sve uz kontrolu međunarodnih promatrača i inspektora ICCAT-a, objašnjava Zanki. Uzgojni ciklus traje više od godine i pol dok ne dostigne 30 i više kg. Manju od te naši uzgajivači ne smiju tržiti odnosno izvoziti. Troškovi uzgoja su sve veći. Uz ponešto domaće srdele i inćuna, sva ostala hrana (haringa, lokarda i skuša) uglavnom se uvozi.
Za hrvatske uzgajivače tune dodatni problem je kriza u Japanu, inflacija i pad vrijednosti Jena u odnosu na dolar i euro.
–Sve ugovore imamo u jenu. Lani je 1 euro iznosio 137, a ove godine 173 jena. Vrijednost mu je pala za 26,3 posto, kaže Zanki. Ne krije da je Postira već prošlu godinu zabilježila gubitak u poslovanju. U tekućoj godini očekuje da će gubitak biti manji zbog nešto veće cijene, koja će, kaže, još uvijek biti ispod proizvodne cijene.
Kako vratiti ulov kad je tuna veća?
Slična situacija je i kod drugih uzgajivača, a na pitanje gdje je rješenje odgovorio je dr. Lav Bavčević.
–Hrvatska je došla u nezavidnu situaciju. Lov tune u Jadranu je dozvoljen kad se ona mrijesti u Sredozemlju i tada se tamo lovi velika, a u Jadranu uglavnom mala tuna. Pored toga, našim uzgajivačima nije dozvoljeno tržiti tunu ispod 30 kg težine. Treba razmotriti opciju vraćanja ribolovne sezone u Jadranu ljeti uz kontrolu ulova i kontrolu stavljanja na tržište u skladu sa normama ICCAT-a, zaključuje dr. Lav Bavčević.
Kvote za gospodarski i negospodarski tunolov
Osim 900 tona uzgajivačima, Ministarstvo poljoprivrede je za 2024. godinu dodijelilo i 120 tona tunolovcima koji koriste udičarske alate, te 18,47 tona za prilov ovlaštenicima koji u gospodarskom ribolovu koriste okružujuće mreže plivarice srdelare.
Kvote su dodjeljene i za negospodarski ribolov i to: sportski ribolov 5 tona, rekreacijski ribolov za trofejne primjerke 12,5 i ribolov u znanstvene svrhe 2 tone. Znači, za gospodarski i negospodarski ribolov ukupno 1.057,97 tona tuna.
Foto: arhiva Sardine iz Postira i Kali Tune.
