Umjesto godine biljnog zdravstva, godina javnog zdravstva!

Posljednjih nekoliko mjeseci način života milijardi ljudi širom svijeta naglo se promijenio. Pandemija novog koronavirusa naglo je zaustavila funkcioniranje društva kakvog poznajemo. Posljedice epidemije osjećaju svi, neki u manjoj, a neki u većoj mjeri. U takvim uvjetima, u svakodnevnom govoru i medijima osobito se često koristi riječ „karantena“. Silom prilika, velik broj ljudi neizravno je mogao spoznati i upoznati se s nekim bitnim odrednicama „karantene“ te se upoznati s pravim značenjem te riječi. Sprječavanje širenja, izolacija, testiranje, epidemiološke krivulje, izolacija ili virus postali su nam poznatiji pojmovi. U takvoj situaciji, ljudima je postalo i jasnije što je smisao i cilj mjera karantene, ali i kakve razorne posljedice po društvo mogu donijeti epidemije i uzročnici bolesti ako se pravovremeno ne zaustavi njihovo širenje.

Većini nije poznato kako je 2020. godina proglašena međunarodnom godinom biljnog zdravstva.

Zdravlje bilja za zdravlje ljudi

U ovoj godini javnosti je na različite načine trebalo biti predstavljeno biljno zdravstvo pod sloganom „zdravlje bilja za zdravlje ljudi“. Epidemija novog koronavirusa u potpunosti je zasjenila obilježavanje godine biljnog zdravstva. Godina je na neki način postala „godina javnog zdravstva“. Ipak, u takvim uvjetima ljudima je možda lakše predstaviti biljno zdravstvo i biljnu karantenu.

Iako prva pomisao može biti da javno zdravstvo i biljno zdravstvo nemaju mnogo sličnosti, sadašnja situacija i povijest pokazuju upravo suprotno. Preventiva, prepoznavanje rizika, pravovremena reakcija, uloga stručnih službi, sprječavanje širenja ugroze te uloga pojedinca i društva u karanteni zapravo su vrlo slični u biljnom zdravstvu i u javnom zdravstvu. Iz kriznih situacija ljudi uvijek nešto nauče, a društvo bi trebalo postati zrelije. Tako bi bilo dobro da i oni koji se na bilo koji način bave poljoprivredom ili uzgojem biljaka bolje spoznaju svrhu, ciljeve i postupke u biljnoj karanteni. Na taj način, sama biljna karantena može postati uspješnija.

Iskorjenjivanje prijetnje kao prvi cilj

Epidemija novog koronavirusa pokazala je koliko je važno brzo i pravovremeno djelovanje. Brzo djelovanje presudno je za uspjeh u obuzdavanju prijetnje, što je pravilo u svim vrstama karantene, bez obzira radi li se o bilju, životinjama ili ljudima. Iz sadašnje perspektive, vidljivo kako je reakcija nekih zemalja na prodor i pojavu novog koronavirusa možda bila zakašnjela. S druge strane, uspjeh u obuzdavanju zaraze u nekim je državama za sada očigledno uspješniji. Nažalost, ponajprije zbog činjenice da je COVID-19 nova i nepoznata bolest, virus nije iskorijenjen na početku njegova izbijanja. Možemo zamisliti koliki bi životi bili spašeni i kolike bi gospodarske i društvene štete bile spriječene da se to dogodilo.

U „svijetu“ biljaka i biljne karantene, moguće je, primjerice, zamisliti što bi bilo da je ambrozija (Ambrosia artemisiifolia) uspješno iskorijenjena prije 70-ak godina i da se nikada nije proširila po Hrvatskoj. Šteta koje taj napasni korov čini u poljoprivredi ne bi bilo, ali ne bi bilo niti zdravstvenih problema za tisuće ljudi koje izaziva njen vrlo alergeni pelud. Slično se može zamisliti i u slučaju brojnih drugih biljnih bolesti ili štetnika koji su u prošlosti „ušli“ i poharali Hrvatsku, a danas su manje-više uobičajene pojave protiv kojih se poduzimaju mjere zaštite. Plamenjača i pepelnica vinove loze, šarka šljive, filoksera, krumpirova i kukuruzna zlatica, orahova muha ili teofrastov mračnjak (Abutilon theophrasti) mogu biti neki od primjera.

Jasno je vidljivo koliko je teže bolest uzrokovanu novim koronavirusom staviti pod kontrolu nakon što se virus proširio. Što se jače i intenzivnije bolest proširi, mjere kontrole su teže, a štete mogu narasti do neslućenih razmjera. Isto pravilo vrijedi i u biljnoj karanteni. Iskorjenjivanje na početku pojave karantenske biljne bolesti ili štetnika jedan je od temeljnih ciljeva karantene. Energične i odlučne mjere na samom početku pojave neke prijetnje najučinkovitiji su način sprječavanja potencijalno golemih šteta u budućnosti. Kako je spomenuto, činjenica da je COVID-19 nova i nepoznata bolest vjerojatno je najviše pridonijela neuspjehu u njenom ranom iskorjenjivanju. Međutim, neki primjeri iz bliže ili daljnje budućnosti pokazuju nam kako je rano iskorjenjivanje zapravo najučinkovitija mjera u karanteni, kojoj treba težiti i na koju je potrebno usmjeriti svu energiju, resurse i znanje. Tako je 2014. uspješno iskorijenjena epidemija ebole u zapadnoj Africi. Nije moguće niti zamisliti kakav bi mogao biti razvoj događaja da se bolest proširila i zahvatila veća područja svijeta. Starije generacije sjećaju se jedne od posljednjih epidemija velikih boginja u svijetu koja se dogodila u bivšoj državi 1972. godine. Energičnom akcijom bolest je iskorijenjena prije nego što se proširila. Samo za usporedbu, velike boginje su desetak i više puta smrtonosnije od novog koronavirusa, a smrtnost kod ebole može biti zastrašujućih i teško zamislivih 70 %! 

Učinkovito sprječavanje širenja – druga linija obrane

U globalnom i „brzom“ svijetu kakav je danas, brzo iskorjenjivanje neke prijetnje zdravlju ljudi, životinja ili biljaka je nužno. Uzročnici bolesti i štetnici putuju po svijetu sa svojim domaćinima, ljudima, životinjama ili biljkama. Epidemija novog koronavirusa jasno je pokazala koliko to može biti brzo i intenzivno. Mnoge države nisu se niti „snašle“, a virus je već bio na njihovom teritoriju. U takvim uvjetima, cilj karantene je staviti prijetnju pod kontrolu. Vrlo često u posljednjih mjesec dana čuli smo pojam „epidemiološka situacija“. I u biljnom zdravstvu u Hrvatskoj danas postoje slučajevi karantenskih bolesti i štetnika koji su se ograničeno proširili na našem teritoriju i više ne mogu biti iskorijenjeni. Međutim, energiju je potrebno usmjeriti u sprječavanje njihova širenja. Takvi su, primjerice, zlatna žutica vinove loze i trnoviti štitasti moljac agruma (Aleurocanthus spiniferus). Sprječavanje njihovog širenja spriječit će štete u budućnosti i bit će još jedan hrvatski uspjeh, slično kao što je za sada postignut uspjeh u sprječavanju širenja novog koronavirusa.

U kontekstu „kasnog“ odgovora i sprječavanja širenja ugroze, postoji jedna zanimljiva sličnost između epidemije novog koronavirusa i primjera iz biljne karantene u Europi. Zemlje koje su najviše stradale u epidemiji su Italija, Španjolska i Francuska. Upravo u tim zemljama na nekim se područjima proširila i opasna biljna bakterija Xylella fastidiosa. Proširila se na relativno velikim područjima i u sve tri zemlje iskorjenjivanje više nije moguće. Sve tri zemlje danas moraju uložiti mnogo sredstava i napora da bi situaciju držale pod kontrolom, dok bakterija nemilice uništava njihove masline, bajame ili druge kulture. Uzročnik bolesti otkriven je nakon što se već podosta proširio. Poučeni tim iskustvom, druge europske zemlje strogo kontroliraju prisutnost X. fastidiosa na svom teritoriju, s ciljem pravovremenog otkrivanja i iskorjenjivanja tog opasnog biljnog patogena.   

Kako nastaju i otkuda dolaze ugroze?

Neki uzročnici biljnih bolesti i štetnici razvijali su se usporedno sa svojim biljkama domaćinima. Sličan je slučaj s bolestima kod čovjeka. Neke od njih poznate su od početaka ljudskog roda i prate nas kroz povijest. Međutim, živi svijet vrlo je dinamičan, a evolucija je stalna. Nove pojave u prirodi se javljaju stalno, a među njima su i paraziti. U doba epidemije novog koronavirusa, česta su prisjećanja i usporedbe na epidemije svinjske gripe 2009. godine i SARS-a 2002. godine. Te epidemije bile su uzrokovane novim sojem poznatog virusa ili potpuno novim virusom u slučaju SARS-a. Slične pojave događaju se i u biljnom svijetu. Primjerice, sredinom 1990-ih u Meksiku je uočena nova bolest krumpira. Osim slabijeg razvoja cime, na gomoljima su se javljali simptomi šara koji su ih činili neprihvatljivima na tržištu. Bolest se početkom 21. stoljeća počela širiti u SAD-u uzrokujući goleme gubitke u proizvodnji krumpira. Tek 2008. godine utvrđeno je da bolest uzrokuje nova vrsta bakterije, nazvana Liberibacter solanacearum te da bolest prenosi kukac, američka krumpirova buha. Ta bolest i njen kukac-prijenosnik danas su na listi karantenskih bolesti u Europskoj uniji i Hrvatskoj jer predstavljaju veliku opasnost za uzgoj krumpira.

Od novih pojava koje su „bliže“ nama može se izdvojiti virus smeđe hrapavosti plodova rajčice (Tomato brown rugose fruitu virus). Taj vrlo štetan novi virus pojavio se u Izraelu 2012. godine, a sada se širi europskim zemljama i ugrožava proizvodnju rajčice, naročito u zaštićenim prostorima. Uslijed toga, na razini EU donesena je odluka o poduzimanju hitnih mjera sprječavanja njegovog širenja.

Jedan od glavnih razloga strogih mjera karantene uslijed pandemije novog koronavirusa širom svijeta jest što se radi o novom, nepoznatom uzročniku bolesti. Pojavio se iznenada, „skočio“ sa životinjskog domaćina na čovjeka i očigledno je nepredvidiv. „Skok“ patogena sa životinjskog domaćina i prilagodba čovjeku nije nešto neobično, a tijekom povijesti neke od takvih pojava dovele su do najvećih i najsmrtonosnijih epidemija u povijesti ljudskog roda. Primjerice, Virus humane imunodeficijencije (HIV), uzročnik AIDS-a, neizravno je prešao s čimpanze na čovjeka, vjerojatno još 1920-ih ili 1950-ih. Izvorno vrlo blagi virus čimpanzi, SIV (Simian immunodeficiency virus), prilagodio se čovjeku i postao ubojiti HIV. Slično tome, pretpostavlja se kako zlatna žutica vinove loze, karantenska bolest dobro poznata u Hrvatskoj, potječe s johe (Alnus spp.). Jedan tip fitoplazme uzročnika zlatne žutice vinove loze živi u johi i uglavnom ne uzrokuje nikakve jače izražene simptome. Pretpostavka je kako je ta fitoplazma prešla na vinovu lozu kao novog domaćina. Poput primjera spomenutih SIV-a i HIV-a, vinova loza vrlo je osjetljiv domaćin i na njoj ova fitoplazma uzrokuje vrlo izražene simptome, nerijetko i potpuno sušenje trsa. Ulaskom američkog cvrčka, učinkovitog kukca prijenosnika zlatne žutice u Europu, započela je epidemija (epifitocija) koja danas zadaje brige brojnim hrvatskim vinogradarima.

Problematika „novog domaćina“ dovela je i do brojnih stručnih rasprava vezanih uz pandemiju novog koronavirusa. Čovjek kao novi domaćin virusa nije razvio ono što se stručno naziva „kolektivni imunitet“ ili nerijetko spominjani „imunitet krda“. U biljnom svijetu, novi domaćini nekog štetnika ili bolesti najčešće su osjetljiviji nego domaćini u prirodnom području raširenosti štetnika ili bolesti. Velik je broj takvih primjera u povijesti zaštite bilja. Primjerice, europska (plemenita) vinova loza vrlo je osjetljiva na plamenjaču i pepelnicu, bolesti američkog porijekla. Za razliku od vinove loze, američke su loze na obje bolesti otporne. Europski i američki kesten vrlo su osjetljivi na rak kore, uzrokovan gljivom Cryphonectria parasitica. Ta je bolest devastirala populaciju pitomog kestena u Europi i gotovo uništila sve američke kestene (Castanea dentata) u Sjevernoj Americi. S druge strane, japanske i kineske vrste kestena otporne su na bolest jer potječu iz područja gdje je nastao i parazit te su tisućljećima evoluirale s njime, razvijajući otpornost. Iako se genska raznolikost čovjeka kao vrste ne može usporediti s bogatom genskom raznolikosti biljnog svijeta, slučajevi visoke osjetljivosti nekih naroda na neke bolesti zabilježeni su u povijesti. Takve pojave imale su razoran učinak na civilizacije i poznat je primjer kad su španjolski osvajači američkog kontinenta, sa sobom na novi kontinent donijeli i bolesti poput ospica. Europsko stanovništvo stoljećima je bilo izloženo ospicama i steklo je relativno visoku razinu imuniteta. Izvorno stanovništvo Amerike nije. Ospice su u nekoliko epidemijskih naleta desetkovale brojne izvorne američke narode. Primjerice, smatra se da su ospice usmrtile polovicu stanovništva tadašnjeg Hondurasa, polovicu stanovništva Inka i drugih andskih naroda, dvije trećine stanovništva tadašnje Kube te trećinu stanovništva Havaja. (nastavlja se…)