Venec
Najveće pripreme za blagdan zbivale su se u kućama, gdje se temeljito čistilo pa i bojalo vapnom gdje je bila potreba, jer su kuće nekoć bile od lošijeg građevnog materijala, do spremanja hrane i kolača.
Vrlo lijep običaj, koji je danas zaboravljen, izrada je veneca (vijenca) od pa- pirnatih raznobojnih cvjetova, koji se na Uskrs stavljao oko velikog ogledala. Venec je trebao ukućane i goste podsjećati na veselje i radost Uskrsa.
Korizmena folklorna oskudnost
Folklorna oskudnost vladala je u Đurđevcu i okolnim selima čitavu kori- zmu, kako u običajima, tako u nošenju i odijevanju narodne nošnje. Crnina je bila prisutna kod starijih žena, dok su mlade nosile što prostije jednostavnije narodne nošnje, s minimalnim ukrasima. Crni fertuni, šlingana bijela bluza oko vrata i rukava uz tušlin (kaputić), te dodatak vunene leđne marame ružičnjaka bile su skromne, ali svečane narodne nošnje ovog kraja. Muškarci su odijevali posebne bijele vodoravno nafaldane hlače i rubine, uz lajbek (prsluk) od crnog platna, šulc (pregaču), lčzme i čuve (pelerina smeđeg ili crnog sukna). Današnja ženska nošnja novijeg je datuma. Ovakva, ostala je posebnost podravskog kraja. Boje joj odgovaraju hrvatskoj zastavi: crvena šamija (leđna marama), bijela bluza, svijetloplava nafaldana suknja i crni fertun (pregača). Na nogama se nose poluvisoke čizmice na vezivanje.
Farbanje pisanica – blagoslov jela – blagovanje
Farbanje pisanica je običaj kojeg su prenosile i poznavale đurđevačke mame i bake na mlađe naraštaje. Običavalo se farbati pisanice jednostavno u ljusci crvenog luka, prethodno šarati britvom i iglom uz pomoć rastopljenog voska, u danima Velikog tjedna na Veliku subotu. Posebno vješte žene šarale su jaja. Motivi su uglavnom bili cvjetni. Pisanice su zajedno s hostijom (jedna ili više kupljena nekoć kod časnih sestara, danas obrtnika), šunkom, lukom, hrenom, solju, konglufom (kolač od dizanog tijesta s nadjevom pola od maka pola od oraha), pletenicom, orahnjačom, makovnjačom i drugim sitnim kolačima, bile hrana koja se nosila na blagoslov na uskrsnu misu. Sve se stavljalo u veliku košaru koja se prekrivala polčicom (najčešće ručno šlingano pokrivalo poput ubrusa, četvrtasta oblika do 70 cm). Nakon mise žene su žurno odlazile kućama, kako bi svoje ukućane poslužile uskrsnom blagoslovljenom hranom. Svako okupljanje za stolom započinjalo je molitvom Očenaša, potom dijeljenje hostije svim ukućanima, koje je obredno obavljala gazdarica, te nastavljala s ostalom hranom. Nakon što bi pojeli opet bi molili, ovaj put zahvaljivali Bogu za obilje koje su uživali. Sakupljene mrvice sa stola svete su i blagoslovljene, stoga su se bacale u vatru.
(Pročitajte cijeli članak u novom broju časopisa!)
