Nikolina Lučić ponosni je stanovnik Bešlinca, naselja u Općini Kloštar Ivanić. Poljoprivreda, vrt i zemlja uvijek su bili oko nje; od poljoprivrede su živjeli baka i djed, a roditeljima je to bila dodatna zarada. Imaju puno zemlje koju je nakon djedove i bakine smrti naslijedila: kuću, oranicu, voćnjak, strojeve, alate, staje i životinje i 2018.-te godine je otvorila svoj PG uz pomoć Jelene Lacković Žertuš i Liljane Lacković iz Zadruge Izazov.
- Kako je sve krenulo?
-Registrirala sam poljoprivredno gospodarstvo 2018.g. u 4.mjesecu i već u lipnju napravila prvi proizvod, a to je bila marmelada od jagoda, prodana u rekordnom roku, što mi je dalo poticaj za nove proizvode i novu preradu. Registrirala sam i podrum svoje kuće kao subjekt u poslovanju s hranom i završila tečaj za kuhara kako bi mogla prerađivati svoje proizvode. Bližio se jesenski sajam “Dani zimnice”i uz moj posao u trgovini noćima sam čistila povrće i voće te ih prerađivala u zimnicu kako bi uspjela sve završiti. Već na tom prvom sajmu u Zagrebu prepoznat je moj trud, ljudi su bili oduševljeni mojim proizvodima nakon degustacije i rado su ih kupovali. Isti dan sam imala intervjue za televizije, radio emisije i novine što je povećalo potražnju za mojom zimnicom, započinje Nikolina svoju priču i dodaje:
-Moje
povrće nema nikakvu prihranu niti gnojidbu osim sunca, kiše i Božje volje.
Prihranu nije imalo ni bakino, neće ni moje. Plan mi je jednog dana, plasirati
proizvode u što više trgovina, restorana pa možda čak i u škole i vrtiće.
Zbilja želim da mi poljoprivreda bude posao od kojega ću živjeti kao što su
živjeli moji baka i djed.”
Mješovito povrće i voće
- Koliko zemlje obrađujete i koje kulture uzgajate?
Na
1,48 ha obradive površine je posađeno 1,03 ha kukuruza, 0,19 ha na kojima je
posađeno mješovito povrće: krastavci, paprika, rajčica, patlidžan, mrkva,
celer, peršin, kupus, repa, salata, mahune.
Na preostalih 0,21 ha je posađen grah trešnjevac, zelenček i crni grah. Nasad voćnjaka iznosi 0,12 ha, a čine ga kruške, šljive, jabuke, dunja, orah, maline, kupine, aronija i ribizl.
Prerada proizvoda
Prerada se radi u podrumu kuće koji je opremljen sukladno propisima Ministarstva zdravstva. U prostoru od 100 m² nalaze se prostorija za preradu povrća, skladište s policama i kušaonica. Nedavno su kupili hladnjaču u kojoj su zalihe i uredno se obavlja prerada paprike u ajvar i rajčice u koncentrat. Od preostalih dunja, šljiva i krušaka Nikolina je napravila ukusni i mirisni pekmez koji oduševljava svojom teksturom i mirisom. Svaki tjedan izlazi najmanje 500 flašica friške prerade.
Biljke kao djeca
- Ne kaže se uzalud da je poljoprivreda tvornica pod otvorenim nebom i vrlo specifična vrsta proizodnje. I Nikolina je prošle godine iskusila neke hirove prirode.
–Prošlo proljeće je bilo izrazito kišno. Sijala sam sjeme krastavaca, paprike, patlidžana i rajčice u kontejnere koji su bili na terasi jer nisam imala plastenik niti mjesto gdje bi ih držala. Kiša je padala skoro svaki dan i sjećam se da sam od jada uzela rižu u zdjelicu, obula čizme i otišla na polje, stala u vodu i slikala se kako ću posaditi rižu u vodu. Bili smo bespomoćni, kiša je radila bazene od oranica. Tek krajem lipnja sam uspjela doći na polje, a da pritom na zaplivam te posaditi svoje flance koji su već bili viši od 35 cm. Svako jutro sam ih vadila iz garaže van, a svaku večer vraćala jer su noći bile hladne. Ljudi prate datume, ali ne vrijeme i biljke. Za mene su biljke kao djeca, mala djeca, morate ih pratiti da vidite što im nedostaje, dati im puno ljubavi i pažnje i one će vam sve to jednog dana vratiti.
- Za kvalitetnu preradu potrebna je i provjerena receptura, no ponekad je potrebna i dodatna pomoć?
-Svi recepti su bakini, a kad zapne, tu je opet mama
sa svojim iskustvom.
Uvijek s veseljem čekam kad će sve prispjeti za preradu
u novu zimnicu. Tako su prošle godine prvi stigli krastavci, zatim paprika te
rajčica. Krastavce smo brali ujutro i uvečer, pomagale su i susjede jer sam
završila u rodilištu, ali nakon izlaska iz rodilišta već 4.dan sam bila s
djetetom u berbi krastavaca. A na jesen smo plasirali proizvode u restoran
“Food Heritage” u Petrinjskoj, trgovinu Mr. Eko u Maksimirskom
naselju, “Mrkvica” u Bukovačkoj, te na Emerkato.hr. Do svega toga
došlo se s puno muke, znoja i strpljenja, no nikada nisam imala strah da neću
uspjeti. Bilo je teško
jer sam sama s dvoje djece, a suprug je terenac. Ali uspjela sam… I idem
dalje. Osjećam da nisam ni na pola svoga puta, da me čeka jos puno posla i
prodaje!
- Što je s investicijama i planovima za budućnost?
–Sav skupljeni novac namijenili smo za zemlju i renoviranje podruma. Hladnjaču smo nedavno kupili,a
u planu je kupovina plastenika i mreže, izgradnja prostora za degustacije u kojem ćemo, kad bude moguće nakon okončanja epidemije koronavirusom, pozvati školarce, vrtićance te ostalu djecu na izlete u svoje polje i pokazati kako se radi zimnica, da nauče sve od sjetve, klijanja, rasta, obrade, berbe prvih plodova te prerade u zimnicu.
–Sve manje mladih se bavi poljoprivredom. Ima
dosta razloga i po meni su svi krivi. Vjerujem da se poljoprivreda vraća u
sela. Vraćaju ih poticaji i mjere. Smatram da je to veliki vjetar u leđa, nama
malim poljoprivrednicima. Mnogi
ne vide čari poljoprivrednih poslova, misle kako je to rano ustajanje i samo
znoj. Smijala sam se baki kad je ujutro pozdravljala svinje, a sada to i sama
radim. Nekada mi je najljepše sa svojim životinjama, znali su ljudi kada
su ih nazvali blagom… Zbilja su blago! Ne tražim od djece da idu raditi sa
mnom već dopuštam da vide kako se brinem o biljkama i da osjete moju radost
kada se beru prvi plodovi te prerade u zimnicu. Jedino što im mogu pokazati je
da se može od toga živjeti kad to čovjek zaista želi i naravno, voli!
- Jeste li prilagodili svoju proizvodnju novonastaloj situaciji s pandemijom i je li to utjecalo na vašu proizvodnju i prodaju/plasman ? Hoćete li uzgajati neke nove kulture zbog moguće potražnje ?
-Imala sam sreće što mi je suprug sugerirao da napunim skladišta onih trgovina gdje se nalazi moja zimnica. Napravila sam to prije početka zakona o propusnicama. Tako da nisam osjetila na svojoj prodaji ili plasmanu negativan utjecaj epidemije. Trenutačno stanje mojih zaliha svodi se na količine koje držim po dogovoru za svoje klijente. Najljepše i ono najbolje je što svo proizvedeno povrće i voće mogu iskoristiti i upariti u divni miris i okus. Nije mi problem smisliti novi recept jer uvijek napravim nešto novo, a dodatnu motivaciju mi daju zadovoljni kupci. Tako sam prošle godine radila na novom receptu, kuhanom grahu u staklenci i s kuhanim kukuruzom. Veselim se novim receptima i proizvodima jer ovdje nema granica. Svakim danom novi izazovi! No, ove godine se neću upuštati u nove recepte, nove proizvode već ću se potruditi za još većim količinama sirovina koje prerađujem.
- Zbog nestašice zaštitne opreme odlučili ste se na šivanje maskica. Otkud inicijativa, koliko šivate maskica i koliko imate narudžbi, tj. kome sve šaljete ?
–Moja majka ima poduzeće za proizvodnju zaštitne odjeće. Budući da se pojavila potreba i počela je ogromna potražnja za maskicama, priskočila sam u pomoć. Prvo je krenula narudžba od strane njenog klijenta koja se odnosila za više od 1700 komada maskica. Zatim su ljudi počeli zvati i imati upite putem društvenih mreža. Počela se vijest širiti i radili bismo 12 sati dnevno. I tako danima. Puno maskica je donirano pa čak i do Njemačke. Slali smo ih poštom ili od ljudi do ljudi. Ništa nam nije bio problem. Imale smo u mislima samo film kako možemo pomoći ljudima kojima je pomoć potrebna.
Hvala mojoj
djeci i sestri koji su se najviše žrtvovali jer su bili i u radionici i sami u
kući.
- Budućnost je nepredvidiva, ali može se reći da je prerada poljoprivrednih proizvoda u svakom slučaju za preporuku, jer se prerađeni proizvodi duže čuvaju i zbog dodane vrijednosti postižu veću cijenu. No, kako doći do kupaca ?
-Već duže vrijeme razmišljam o “Keteringu domaće hrane”. Jedan dan u tjednu da se obavlja dostava robe od grada do grada. Ljudi vole kad im dođe roba na vrata, što je i u ovom epidemijskom razdoblju nezaobilazno.
- Zašto ste se odlučili brendirati ajvar, koja je administrativna procedura i kako postići prepoznatljivost kod kupaca ?
-Ideju o
brendiranju ajvara su stvorili zadovoljni kupci i tako je pala odluka. Bio
bi moj grijeh kad bih skrivala oduševljenje i ponos nakon što bi pohvalili
ajvar. Prepoznatljivost mojih proizvoda čine stari i provjereni recepti te
retro dizajn ambalaže.
- Što ako ova epidemija potraje dulje od ljeta? Kako gledate na budućnost vlastite proizvodnje u ovim okolnostima i kad se jednom završi zdravstvena kriza, hoće li biti nepovratnih promjena u poljoprivredi?
-Moj uzgoj povrća za prerađevinu nalazi se uz obiteljsku kuću te se nadam da neće biti problema za postojeću epidemiju. Količine sam pojačala nevezano za to. Nadam se ove godine da ću proširiti prodaju na Njemačku i Mađarsku, dogovori i planovi su pri kraju, samo da nam se granice otvore.
Vjerujem da će se mnogo toga promijeniti u načinu života, no optimistična sam jer čvrsto vjerujem u staru uzrečicu : ,, Nigdar ni bilo da nekak ni bilo. I nigdar nebu da nekak nebu !”. Nadam se najboljem ishodu.
