Klobuk naraste 8 – 30 cm, dosta je mesnat, u mladosti poluloptast, polukuglast, poslije konveksan, postupno se širi, povećava, pa ja stučast, poslije malo izbačen, mesnat. Pravilna je oblika, stariji primjerci po tjemenom dijelu mogu biti ravni ili čak malo udubljeni, većinom nejednako spuštena ruba i jamičasto izbrazdan te s grbicama, odnosno bubuljicama. Kod mladih primjeraka vidljiva je prekrivenost klobuka bijelim prahom koji se zadržava na rubu klobuka. Kožica u mladih primjeraka je suha i hrapava, donekle i malo baršunasta, a kod starijih ogoljela i postaje glađa i za vrijeme veće vlažnosti zraka skliska, ali ostaje mutna i bez sjaja. Boja je zagasito smeđe crvena, ne kao opeka nego više kao crveno vino. To je i najtamnija nijansa kod mladih primjeraka, iako oni po sebi imaju mrlje ili dijelove bijele boje. Pretežno to budu ona mjesta koja su bila prekrivena i sprječavala dolazak svjetlosti na klobuk. Na klobuku se javljaju i svjetlije ružičaste zone ili mrlje. Također se mogu pojaviti i ljubičasto purpurni dašci. Cjevčice su u mladosti bijele boje a poslije blijedo žućkaste. U starosti žućkasto maslinaste. Cjevčice su duboke, ne dosežu stručak, oko stručka su kraće, te čine uski jarak. Pore su dugo začepljene, sitne, okrugle ili zaobljenih kutova, istobojne kao i cjevčice, kremaste, poslije žutozelene. Stručak naraste 5 – 15 cm visok i 2 – 6 cm širok, dosta je trbušast poput bačve, ali u donjem dijelu može biti jako zadebljan. Može biti i jajolik, dosta je tvrd, pun, konzistentan, hrapavo baršunaste površine. Boja stručka je crvena kao crveno vino, a najčešće je gornji i donji dio stručka bijel ili malo žućkast. Prekriven je crvenkastom mrežicom nešto tamnije nijanse, koja se spušta do različitih razina. U prirodi ćemo naći primjerke da je cijeli stručak bjelkast. Meso je bijele boje, tvrdo i kod oštećenja ne mijenja boju, debelo do 3,5 cm. U većini slučajeva ispod kožice je crveno ili malo ružičasto, a prema dubini sve bjelije. U starijih primjeraka mogu se naći točkice ili pruge crvene boje, na cjevčicama i na vrhu stručka. Kod truljenja mogu se naći oker žuti dijelovi. Plijesan koja ga napada bijele je boje, okus je na lješnjake a miris na vrganje. Puder spora je maslinastosmeđ. Spore 14 – 20 x 4 – 6 µm vretenasta oblika, jednobojne boje meda. Raste tijekom proljeća i jeseni u crnogoričnim i bijelogoričnim šumama. Javlja se uz jele, smrče, bukve, hrastove i pitome kestene, a najmanje uz borove, iako po znanstvenom nazivu voli staništa borova i po tome je dobio ime. Voli mračnija mjesta u šumi i raste u većim skupinama u mahovini. Borov vrganj je JESTIVA gljiva prvorazredne kakvoće, a možemo ga pripraviti kao ju hu, pohati, pirjati, na umak, gradele.
