Klimatske prilike na Zemlji nisu svugdje jednake. Neka su područja stoga pogodna za rast biljaka dok neka nisu. Tu prije svega mislimo na pustinje. Pustinjska klima je surova, dnevne temperature vrlo su visoke, a noću se spuštaju gotovo do ništice. Oborine su izuzetno rijetke, nešto malo kiše padne jednom godišnje.
No, čak i u takvim negostoljubivim krajevima možemo naći biljke – kaktuse i sukulente. Da bi preživjele u takvoj klimi, ove biljke vrlo su se dobro prilagodile. Sposobnost njihovog preživljavanja leži u njihovoj građi, naime, građene su od mesnatog tkiva koje ima sposobnost skladištenja vode.
Korijen sukulentnih biljaka brzo raste. Cilj ove prilagodbe nije razvoj širokog korijenovog sustava. Naprotiv, one najčešće imaju samo mali sloj korijenja koji je dovoljan da ih veže za tlo. Tijekom prvih kiša, na površini tla ili ispod kamenja pojavljuju se brojne tanke korijenove dlačice koje imaju veliku sposobnost upijanja vode. Njihova aktivnost traje tijekom kišnog razdoblja, a sa krajem vlažnog razdoblja veći dio korijenovih dlačica se osuši i nestane.
Kod uzgoja moramo uzeti u obzir ovu pojavu. Ako ujesen smanjimo učestalost zalijevanja, korijenove dlačice će se osušiti. zalijevanje u proljeće stimulira rast novih dlačica. Taj postupak treba nastaviti i tijekom ljeta. Općenito pravilo glasi: ne zalijevati u jesen i zimi, a u proljeće i ljeto obilno zalijevati jednom ili dva puta tjedno.
Zbog malih dimenzija posuda zemlja u njima se brzo ispire i gube se hraniva. Ako biljke namjeravamo držati u istoj posudi duže od tri godine tada ih treba redovito prihranjivati tekućim mineralnim gnojivom za kaktuse. Svojstvo ovog gnojiva je mali sadržaj dušika. Iako je dušik neophodan za razvoj, kaktusi i sukulenti loše ga podnose već i u malim količinama jer u prirodi nisu navikle na prisutnost tog elementa pa ih njegova povećana koncentracija “truje”.
Izvor: Gospodarski kalendar
