Domovina bagrema je istočni dio Sjeverne Amerike, no, danas je ova biljka proširena po cijelom svijetu. U Europu je stigao početkom 17. st., kad je Jean Robin, vrtlar na francuskom dvoru, nabavio prve bagremove sjemenke i posadio ih u kraljevskom vrtu. Poznati botaničar Carl von Line u Robinovu čast nazvao je ovu biljku, prije poznatu kao Acacia pseudacacia, novim imenom Robinia pseudacacia. Riječ acacia dolazi od grčkog “akis”, što znači trn. Dok pseudacacia znači lažna akacija i proizlazi iz sličnosti ove biljke s pravom akacijom.
Bagrem naraste u visinu do 25 m, a deblo može imati u promjeru i do 90 cm. U literaturi se navodi podatak da je šampion drvo u Kew Gardenu u Engleskoj, visoko čak 27 m, a promjer debla je 112 cm (mjereno 2001.). U nas bagrem raste samoniklo po rubnim dijelovima svijetlih šuma. No, često se njime pošumljavaju goli tereni ili mjesta kojima prijeti erozija, jer ovo drvo svojim korijenjem dobro učvršćuje tlo. Sadnice bagrema brzo rastu, prvih godina čak i više od metra. Kora drveta je glatka, a poslije uzdužno mrežasto izbrazdana. Drvo je vrlo čvrsto i prikladno za obradu, pa se koristi za izradu stupova, vinogradarskih kolaca, bačava i sl. Stablo je otporno na različita onečišćenja zraka, no, ima krhke i lomljive grane koje pucaju pod pritiskom većeg snijega ili jačeg vjetra.
Lista potkraj travnja, a listovi su do 30 cm dugi, neparno perasti, sastavljeni od 9 do 17 jajastih, svijetlozelenih liski. Mogu se koristiti kao stočna hrana, a otrovni su za kukce. Bijeli, mirišljivi cvjetovi oblikuju viseće grozdaste cvatove koje ne treba jesti svježe i u većoj količini, jer osim šećera i eteričnog ulja sadržavaju i neke toksične glikozide, pa mogu izazvati povraćanje i proljev. Cvjetovi se mogu koristiti kao delicija, slično kao i cvjetovi bazge, ako se uvaljaju u tijesto za palačinke i prže.
Plod je smeđa, spljoštena mahuna, do 10 cm duga i 1 – 1,5 cm široka. Dio mahuna otpada nakon dozrijevanja, a dio ostaje na stablu i tijekom zime. Vise na kratkoj stapci i sadržavaju 6 – 8 sitnih, bubrežnih, tamnosmeđih i pjegavih sjemenki s tvrdom lupinom, koje sporo klijaju, ali zadrže klijavost i do 4 godine. Sadržavaju oko 38 posto bjelančevina i oko 13 posto masnog ulja. Kuhane se mogu koristiti kao zamjena za grah, a pržene kao nadomjestak za kavu. Masno ulje iz sjemenki je gorko i može služiti samo u tehničke svrhe.
Ljekovito djelovanje- bagrem
Danas se bagrem gotovo i ne koristi u ljekovite svrhe, već se za iste tegobe koriste djelotvornije biljke koje ne sadržavaju otrovne spojeve. U narodu je poznato da se cvijet koristi kod prehlade, kašlja, glavobolje i grčeva u želucu. Dvije čajne žlice preliju se sa 2,5 dl kipuće vode, a čaj se procijedi nakon 5 – 10 min. Kod tegoba s dišnim organima sladi se medom od bagrema. Pripravak od listova izaziva jače lučenje žuči, a priprema se na isti način.
OPREZ! Kora drveta je otrovna jer sadržava robin, tvar koja djeluje kao jako sredstvo za čišćenje i povraćanje, pa se ne smije koristiti u ljekovite svrhe. Uzrokuje grušanje proteina u mlijeku i zgrušavanje eritrocita (crvenih krvnih zrnaca) kod nekih životinja.
