Oblici košnica mijenjali su se kroz povijest kao i materijali od kojih su napravljene. Do nekoliko desetljeća u natrag izrađivane su samo od prirodnih materijala, drveta, šiblja premazanog blatom, slame pa i kamena. Industrijskim oblikovanjem ostataka drveta u razne ploče pokušalo se ubrzati i pojeftiniti izradu. Tako su kao materijali isprobane iverice, na razne načine lijepljene ploče furnira, OSB, lesonit i slični pločasti materijali, ali se do sada nisu pokazali dobri kao prirodno drvo. Vezivo kojim su ploče izrađene često je štetno za pčele i pčelinje proizvode, a naročito kod OSB ploča.

Zbog veziva su često vodo i zrako nepropusne pa se ponašaju kao i svi umjetni materijali. Za toplinsku izolaciju bilo je pokušaja i izrade dvostrukih stjenki od dasaka ispunjenih slamom, komušinama ili nečim sličnim, ali su se one pokazale preglomaznima i osjetljivim na glodavce. Izrađivane su i od aluminija unutar kojeg je postavljen toplinski izolator. U posljednje vrijeme nam sa sjevera Europe dolaze i košnice izrađene od polistirena – stiropora kao gotove nastavljače. Tako su i na ovogodišnjem Pčelarskom sajmu prikazane od više ponuditelja. Ove košnice izrađene su od tvrdog polistirena koji je do 20 puta gušći, a time i čvršći, od onog koji poznajemo u građevinarstvu.

PREDNOSTI

Izrađuju se lijevanjem tako da su svi dijelovi isti bez pogrešaka u rezanju i spajanju. Lijevanjem se dobiju glatke i čvrste stjenke s kojih lagano klizi voda. Nije im potrebno dodatno bojanje za zaštitu od prodiranja vode. Osnovna prednost u odnosu na klasičnu drvenu izradu je velika toplinska izolacija, a zbog fizikalnih svojstava polistirena izrazito su lagane. Pod utjecajem atmosferilija ne trunu iako s vremenom blago požute i nisu više glatke. Ovo je moguće riješiti posebnim bojama koje ne sadrže otapala štetna za stiropor. Ne upijaju vodu pa se ne napuhavaju niti ne mijenjaju oblik za vlažnog ili suhog vremena i zbog toga se ne stvaraju pukotine koje bi pčele zatvarale propolisom.

Zato što ne upijaju vodu, unutarnje stranice nisu pogodne za razvoj mikroorganizama poput bakterija, gljivica ili pljesni i oni se ne uvlače u njih. Zbog toplinske izolacije i ljeti i zimi smanjuju potrošnju meda i time povećavaju prinose. Tako su zimske pčele sačuvanije i ranije kreću u proljetni razvoj. Osim toga za vrijeme zimovanja trošeći manje meda manje opterećuju stražnje crijevo i time nemaju potrebu za čestim pročisnim letovima. Nema velikih oscilacija temperature u pojedinim dijelovima košnica pa u sezoni matica zaliježe sve okvire u nastavku ne izbjegavajući one krajnje. Ukupni utrošak radnih sati po jednom stiropornom nastavku je manji nego kod drvenog do četvrtine potrebnog vremena jer nema potrebe za sastavljanjem, popravljanjem ili bojenjem.

Dobra svojstva stiropora izražena su kod mini košnica – oplodnjaka za sparivanje matica jer ne troše mnogo pčela, a pružaju sve potrebne uvjete za razvoj mini zajednica. Uz to se koriste sezonski pa ne moraju podnositi loše vremenske prilike. Ovim košnicama se u svijetu ne koriste mnogi pčelari iako je trend u porastu. U Europi su najzastupljenije u sjevernim krajevima pa ih mnogo koriste u Finskoj i Švedskoj, ali i Belgiji, Njemačkoj te Nizozemskoj.

NEDOSTACI- košnice od stiropora

Uz ove prednosti također postoje i nedostaci koji vjerojatno odbijaju pčelare od masovnije upotrebe ovih košnica. Osnovna mana ovakvih košnica je nepropusnost za vodu i zrak. Tako se u hladnije doba godine kada pčele griju samo svoje klupko stvaraju kapljice vode na stjenkama jer ih stiropor ne upija. Kondenzacija je na krovu ipak manja zbog dobre toplinske izolacije pa ne stvara veliki problem i voda ne kaplje po samim pčelama. Ovo se pokušava riješiti ventilacijskim otvorima na cijeloj površini podnice, na svakom nastavku i na krovu.

Problem je stvaranje propuha i mogućeg pothlađivanja kada pušu jaki vjetrovi. Jedan od problema je i lijepljenje okvira propolisom pa se kod njihovog vađenja može oštetiti i sam nastavak. Ovo se rješava umetanjem metalnih traka, plastičnih ili drvenih letvica na kojima okviri vise. Kod slaganja nastavaka jedan na drugi dobro je rubove premazati vazelinom ili sličnim da se ne lome kod međusobnog razdvajanja. Iako tvrd stiropor je mnogo mekši od drva pa zaperke saća i propolis treba oprezno strugati kada ih čistimo. U održavanju i dezinfekciji ne koristi se opaljivanje toplinom nego kemijska sredstva i to ona koja ne oštećuju stiropor, ali i ne ostavljaju štetne tragove za pčele.

Zbog lakoće svih dijelova i poklopca na vjetrovitom položaju potrebno ih je opteretiti ili vezivati za postolje. Jaka tuča može ih oštetiti. Nastavci su lijevani u jednom komadu, dobro prenose vibracije pa kod udaranja po njima zvuče poput bubnja. Pčele tijekom pašnog razdoblja znaju progristi otvor leta što se rješava oblaganjem otvora plastičnim okvirom. Kod smještanja ovakvih košnica moramo voditi računa o tome kako je stiropor privlačan peradi i pticama koje ga vole kljucati iako proizvođači tvrde da to ne vrijedi za stiropor velike gustoće kakav se koristi za košnice. Isto tvrde i za progrizavanje miševa. Neki pčelari pokušavaju sami izrađivati ovakve košnice, ali je problem što se kod nas na tržištu ne nude stiroporne ploče visoke gustoće pa su svi nedostaci vezani uz tehnička svojstva više izraženi.

Osim toga ploče se režu i lijepe što dodatno oslabljuje spojeve na nastavcima. Najčvršći građevinski stiropor ima u sebi dodatke protiv gorenja koji su štetni. Uz to ove ploče nemaju glatke stjenke kao lijevani stiropor. Budući da je cijena kompletne nastavljače od stiropora gotovo ista kao i drvena nema prepreke da pčelari ne uzmu nekoliko ovih košnica za probu i sami se uvjere u prednosti ili nedostatke. Dobra ili loša svojstva ovih košnica sigurno ovise o klimatskim i pašnim prilikama na mjestu pčelinjaka, kao i o načinu pčelarenja i vrsti proizvoda koji želimo dobiti od pčela. Zbog povoljne mikroklime koju pružaju dobre su za uzgoj matica ili proizvodnju matične mliječi, ali i ranih proljetnih rojeva. Uvijek treba imati na umu izreku kako ne postoji loša košnica nego samo loš pčelar.

Prethodni članakIzrada sapuna od maslinova ulja
Sljedeći članakNewsletter 5/2015
Kruno Lažec, dr. vet. med.
Rođen je u Zagrebu gdje završava svoje redovno školovanje i Veterinarski fakultet. Autor je stotinjak znanstveno popularnih članaka iz područja pčelarstva, i povremeni predavač u pčelarskim udrugama. Rođen je 1967. godine u Zagrebu gdje završava osnovnu i srednju školu te Veterinarski fakultet. Pčelarstvom se, uz oca, bavi od ranog djetinjstva do početka Domovinskog rata. Odsustvo s pčelinjaka zbog ratnih zbivanja smanjuje broj košnica do simboličnog broja. Autor je stotinjak znanstveno popularnih članaka iz područja pčelarstva i nešto manje iz kunićarstva koji su objavljivani u nekoliko časopisa i kao prilog dnevnim novinama. Stručni je recenzent jedne knjige i povremeni predavač u pčelarskim udrugama.