Park prirode Lonjsko polje najveća je i jedna od posljednjih močvara u Europi. To jedinstveno područje vrijedno je i zbog velikih, također posljednjih, površina prirodnih pašnjaka. Nažalost, pašnjaci su počeli zarastati u amorfu. Ta biljka stočarima je glavna opasnost i krivac što se smanjuju pašnjaci u Lonjskome polju. Pčelari misle drugačije. „Amorfa nije preuzela Lonjsko polje. U polju se smanjio broj stoke i to je omogućilo širenje amorfe“, objašnjava Tomislav Potočki, pčelar iz Repušnice, sela u Moslavini na sjevernoj strani Lonjskoga polja.
Prepoznatljiv med od amfore
Amorfa je u Lonjsko polje došla u vrijeme Austro-Ugarske kada su se gradili prvi nasipi u Lonjskome polju, a amorfa je posađena kako bi učvrstila nasipe. Nekad su u Lonjskome polju bila nepregledna stada konja i krava na ispaši veći dio godine, od početka proljeća do početka zime. Dok je stoka pasla, amorfa se nije mogla širiti. Ljudi su se prestali baviti stočarstvom pa su prirodni pašnjaci sada ugroženi. Pašnjaci polako postaju nepregledne plantaže amorfe. Pčelari nisu sretni zbog toga što je narušena krajobrazna raznolikost Lonjskoga polja, ali iz štete nastoje izvući korist.
„Amorfa je biljka koja se vrlo brzo širi. Pogoduju joj voda, poplave, a širi se onda kad se zemljište – pašnjaci i livade ne koriste više godina. To je višegodišnja biljka i kad bi netko jednom godišnje pokosio pašnjake amorfa se ne bi tako brzo širila“, upozorava Potočki. Nažalost, ljudi i politika zaboravili su pašnjake u Lonjskome polju i amorfa neumoljivo preuzima polje. Amorfa se proširila i na područja gdje su posječene velike površine šuma u Lonjskome polju. Amorfi odgovara vlaga i temperature od 25 do 30 0C. Kad temperatura prijeđe 30 0C i počnu topli vjetrovi, to je isušuje i prestaje mediti i vrlo brzo se cvjetovi isuše“, objašnjava iskusni pčelar.
Med od amorfe ima perspektivu na tržištu
Amorfa se prepoznaje kao opasnost i biljka koja ugrožava Lonjsko polje, možda i zbog toga nije prepoznata vrijednost za pčelare. Med od amfore, osim što je blagog i izrazito finog okusa, po svojoj je strukturi vrlo sličan bagremovu medu koji je cijenjen i tražen zato što se sporo kristalizira. Amorfa slobodno raste u prirodi, nije uzgajana niti tretirana bilo čime i to je med iz prirodne paše.
„Ono što je vrlo važno, to je trend u Europi, a mi to, nažalost, za razliku od Europe, ne znamo cijeniti. Med iz prirodne paše je čisti med i sigurno će imati perspektivu na tržištu, zbog svojeg okusa i boje. Finog je okusa i za jelo i kao dodatak hrani. Zanimljiv je za miješanje s drugim medovima i za različite druge pripravke.“
Svi krive amorfu
Stočari, političari, ljubitelji prirode, izletnici žale se i zgražaju kako je amorfa okupirala Lonjsko polje. „Ja bih drugačije rekao. Amorfa je postala zlo zato što smo napustili polje, smanjili smo broj krava, siječemo šume hametice i normalno je da amorfa preuzme tu površinu jer brzo raste i brzo se širi. Kad je slomiš, odmah tri nove rastu, pogoduju joj vlaga, vjetar i poplava. Nije kriva amorfa, kriv je čovjek zbog svoga (ne)djelovanja“, podsjeća pčelar Potočki.
