Poslije bagremove paše
Zahvaljujući povoljnim vremenskim uvjetima u svibnju, zdrave pčelinje zajednice vrhunac svoga razvoja dostižu upravo u lipnju. Unatoč našem trudu da prije i za vrijeme bagremove paše pčele, što je više moguće, usmjerimo na sakupljanje nektara i proizvodnju meda, one uvijek razviju i dovoljno legla koje sada izlazi iz stanica, pa u košnici imamo mnogo mladih pćela. Taj veliki broj pćela potrebno je što bolje iskoristiti i usmjeriti na poslove koji nam trebaju. Tako je sada najpovoljnije vrijeme za proizvodnju matične mliječi za svoje potrebe, ali i za prodaju. Ako se ne bavimo proizvodnjom matične mliječi, moguće je mlade pčele usmjeriti na proizvodnju voska. »isti svijetli vosak najlakše je proizvesti preko okvira građevnjaka.
Nakon dodavanja okvira građevnjaka u košnicu, potrebno ih je vaditi svakih šest do sedam dana i isjecati trutovsko saće. Takvo svijetlo saće pretapamo u sunčanom topioniku i dobivamo svijetli (gotovo bijeli) vosak vrlo visoke kakvoće, cijenjen u kozmetici. Uz proizvodnju voska mlade pćele možemo iskoristiti i za izgradnju pravilnog radiličkog saća dodavanjem okvira sa satnim osnovama. Mnoštvo mladih pćela možemo iskoristiti i za proizvodnju rojeva. Naime, u lipnju se s najviše uspjeha pćelinje zajednice razrojavaju umjetno, ali i prirodno. Kod prirodnog rojenja iz jedne zajednice pušta se jedan do najviše dva roja, jer su ostali slabi i nesposobni za samostalan život, a zajednica iz koje potjeću prekomjerno oslabi.
Za umjetno razrojavanje možemo kombinirati okvire s poklopljenim leglom iz više zajednica. Ako ne želimo povećavati broj zajednica prirodno ili umjetno, moramo paziti da se pćele same ne izroje, odnosno poduzimati mjere za sprječavanje nepoželjna rojenja. Ovo je i najpovoljnije razdoblje za zamjenu starih matica. Naime, matice je najlakše zamijeniti u razdoblju kad ima dovoljno nektara i peluda, a vrijeme je toplo i mirno. Također je ovo i doba kad ima dovoljno mladih selekcioniranih matica na tržištu ili ih sami proizvodimo.
Kada želimo proizvoditi čiste sortne medove, nakon svake veće paše moramo vrcati. Tako i sada po okončanju cvatnje bagrema moramo što prije izvrcati čisti med. Pri vađenju okvira za vrcanje moramo voditi računa da u potpunosti ispunjene i poklopljene okvire djelomice ostavimo za zimsku pričuvu. Izvrcani med uskladištimo u čiste posude koje ne propuštaju zrak, pa ih spremimo na suho i prozračno mjesto. Kod vrcanja se uvijek nađe poneki okvir koji ima staro i crno ili deformirano saće. Takve okvire nakon vrcanja u ovo doba godine ne vraćamo u košnicu nego umjesto njih postavljamo satne osnove. Redovitim vrcanjem uz proizvodnju sortnog meda oslobađamo pćelama prostor za novu pašu.
Voštane poklopce koje smo skinuli prije vrcanja moramo odmah pretopiti u vosak, jer toplo vrijeme pogoduje razvoju voskova moljca. Ako ih ne pretapamo odmah, moramo ih čuvati u hermetički zatvorenim posudama. Razdoblje do lipove i kestenove paše upotpunjuje cvjetanje livada koje održavaju maticu u dobroj nosivosti. U suprotnom, ako nastupi bezpašno razdoblje nakon vrcanja moramo pćele dohranjivati kako zajednice ne bi oslabile.
Kestenova paša
Kesten (Castanea sativa) je stablo koje naraste do 25 metara visine. Raste u samoniklim šumama od kojih su najveće u Pounju, na Banovini, oko Zagreba i u Istri. Cvatnju započinje u lipnju kad se temperature zraka ustale na 15 – 18° C. Pojedino stablo cvate oko 10 dana, ali kako ne počnu sva cvasti odjednom, paša se produži na dvadesetak dana. Kesten razvija mnogo cvjetnih resa, a na svakoj od njih nalazi se po nekoliko stotina muških cvjetića koji daju samo pelud. Nektar pćele donose sa ženskih cvjetova. Prvih dana cvatnje slabo medi i daje samo pelud. Kada cvijet požuti medenje završava. Ako je vrijeme toplo s dovoljno vlage u zraku, kesten može dobro zamediti. Cvijet je osjetljiv na maglu i nagle pljuskove, a suhi zrak ga isuši i medenje prestaje.
