Pelargonije ili muškatle trpe od napada različitih poremećaja živog ili neživog porijekla. Među patološkim poremećajima muškatla dominantni su uzročnici pjegavosti, venuća i sušenja lišća, stabljike i korijena (Puccinia, Pythium, Verticillium, Xanthomonas), od štetnih organizama životinjskog porijekla dominiraju lisne uši, štitasti moljac (ili “bijela mušica”) i grinje, a najčešći neživi ili abiotski poremećaj je plutavost lišća pelargonija.

U tržnom uzgoju reznica pelarnogija posljednjih godina proizvođaći mjere biljne higijene i kemijsko suzbijanje usmjeravaju protiv bakterijskog venuća, štitastih moljaca te “mekokožnih grinja”.

Bakterijska pjegavost i palež (Xanthononas campestris pv. pelargonii) potencijalno je najopasniji patološki poremećaj pelargonija, jer izravnim mjerama kemijske zaštite ne postižemo visoki postotak djelotvornosti. Bolest uzrokuje sindrome truleži stabljike, venuća i pjegavosti lišća (vidi slike), ali izraz bakterijska palež najbolje odgovara manifestaciji simptoma u našim uzgojnim uvjetima muškatla. Dinamika pojave i izgled simptoma ovise o osjetljivosti vrste i kultivara, uzgojnim uvjetima (temperatura i vlažnost), te potencijalu ili izvoru bolesti. Na primarno zaraženom lišću preko kontaminiranih kapljica vode razvija se pjegavost, prvo vidljiva na naličju, a nakon nekoliko dana na gornjoj strani lišća. Lisne pjege su male, smeđe, promjera 2-3 mm s jasno istaknutim rubovima. Spajanjem pjega nastaju žilama ograničene lisne nekroze (u obliku slova “V”), koje klorotičnim ili žučkastim tkivom prelaze u zdravi dio lista (sličan simptom javlja se kod venuća uzrokovanog Verticillium spp. ). Bakterija se širi iz lisnih pjega u žilno staničje pa inficirano lišće odumire i ostaje visjeti na stabljikama. Kad su biljke sustavno zaražene preko korijena, prve promjene su vidljive venućem donjih listova, uz naknadno propadanje svih nadzemnih organa = “palež” (ovaj simptom se moće zamijeniti s truleži korijena uzrokovane gljivicom Pythium spp. ). Svi kultivari visećih pelargonija (Pelargonium peltatum) vrlo su osjetljivi na bakterijsku palež. Na zaraženu lišću simptomi postaju vidljivi nakon 7 dana pri 27° C, odnosno nakon 21 dan uz 16° C. Temperature zraka manje od 10° C ili veće od 32° C mogu zaustaviti razvoj ove bolesti. Starije biljke manje su osjetljive na sustavnu zarazu i razvoj paleži. Ipak, takve biljke mogu sadržavati bakterije u žilnom staničju, što rezultira infekcijom reznica. Premda se bakterija ne moće održati u zemlji bez biljnih ostataka, moguća je zaraza mladih biljaka preko korijena (bolest se održava do godinu dana u nekompostiranim oboljelim organima). Bakterija se nekoliko mjeseci moće održati na površini lišća kao epifit bez vidljivih znakova. Može također dobro “prezimjeti” na divljim ili kultiviranim višegodišnjim Geranium vrstama. Dobro se prenosi putem kontaminiranog noža za rezanje reznica. Sekundarno se bolest vrlo dobro prenosi štetnicima (“bijelim mušicama”), kapljicama vode pri zalijevanju, kišom, te fizičkim dodirom zaraženog i zdravog lišća. Osnovne mjere biljne higijene za sprječavanje pojave bekterijske paleži muškatla su korištenje zdravih “matičnih” biljaka pri uzgoju reznica, steriliziranog supstrata i posuda. Mlade biljčice preporučuje se povremeno preventivno zalijevati otopinom kaptana (Captan ili Merpan WP 50 = 0,3 %). Noževe za reznice muškatla povremeno raskužiti u 70 %-tnoj otopini etilnog alkohola. Pri kemijskom suzbijanju bolesti prednost dati preventivnoj primjeni bakrenih fungicida (pr. Champion WP, Nordox Super WG, Kocide DF i sl.). U nekim zemljama okruženja protiv bakterijske paleži muškatla koristi se antibiotik strepromicin-sulfat (Plantomycin = 0,06 – 0,1 %), kasugamicin (Kasumin = 0,4 %) i sl. Moguće je preventivno koristiti i organsku benzojevu kiselinu (MENNO FLORADES = 0,5 – 1 %).

“Mekokožne” ili tarsonemidne grinje (Tarsonemidae) posljednjih su godina značajni gospodarski štetnici u zaštićenu uzgoju brojnih vrsta lončanica (pr. ciklama, afričkih ljubica, kalanhoe, šeflere, ukrasnog bršljana, saintpaulia, glosinije i dr.) i cvijeća za rez (gerberi). Ove su grinje vrlo sitnog, prozirnog tijela (0,1 – 0,25 mm) pa se mogu vidjeti samo binokularnim lećama. Prekobrojna populacija čini vrlo prepoznatljive štete. Zadržavaju se unutar tkiva vegetetivnog vrha, gdje sišu biljne sokove. Mlado lišće stoga zaostaje u rastu, naborano je i deformirano. Godišnje imaju veći broj pokoljenja (razvoj jedne generacije grinja pri 28° C, uz relativnu vlažnost 70 – 80 %, traje samo 5 – 8 dana), a zbog jače zaraze lišće požuti i nekrotizira (odumire). Prezimljuju odrasle biljke u središnjem dijelu biljke, a napad se prepoznaje u “žarištima”. Zbog potrebe za visokom relativnom vlagom zraka (80 – 100 posto), uz optimalne temperature razvoja 23 – 28° C, “mekokožne” su grinje vrlo opasne u zaštićenu uzgoju cvijeća. Čim se primijete simptomi napada grinja, provode se višekratna kemijska suzbijanja primjenom endosulfana (Thiodan ili Global E-35). U susjednim se zemljama od akaricida najčešće preporučuje dikofol (Kelthane), a kod aplikacije se preporučuje što kvalitetnije “okupati” najmlađe ili vršne organe (vegetacijske vrhove).

“Neživa” ili abiotska plutavost lišća pelargonija prepoznaje se po razvoju kvržica nalik na pluto na donjoj strani lišća – u početku zelene a kasnije smeđe boje. U drastičnoj mjeri dijelovi lista između plutastih izraslina vrlo brzo odumiru. Ovaj poremećaj često se pojavljuje na muškatlima izloženim izravnoj sunčanoj radijaciji tijekom ljetnih mjeseci. Premda neki autori navode da se radi o latentnim zarazama uzročnikom bekterijske paleži, većina stručnjaka se slaže da je uzrok ovoj pojavi nežive ili neparazitske prirode s većim brojem mogućih uzroka: (1) nejednolični režim vode kojemu je izložen korijen (vlažno-suho), (2) previsoka relativna vlažnost zraka bez dovoljno svjetla (večernjim zalijevanjem balkonskog cvijeća sadržaj relativne vlažnosti tijekom noći još više raste, a nema svjetla), (3) pretjerana gnojidba mineralnim hranjivima, poglavito dušikom, (4) štetan utjecaj sunčevog spektra zbog “ozonskih rupa” i sve učestalijeg spektra štetnih UV-zraka. U sprječavanju pojave plutavosti lišća muškatla preporučujemo folijarno višekratno primijeniti prskanjem fiziološki biostimulator DRIN (0,05 – 0,075 %) ili POLYAMIN (0,15 %) i sl. Osim navedenih nametnika, na muškatlima u obiteljskim kućanstvima česta je pojava štitastog moljca (bijele mušice) i lisnih uši.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakRazmišljate li o kupnji i držanju koza
Sljedeći članakLjekovite salate
mr. sc. Milorad Šubić
Milorad (Ivan) Šubić, magistar znanosti i diplomirani inženjer agronomije, pročelnik Poljoprivredne savjetodavne službe u podružnici Međimurske županije. Savjetnik je iz područja zaštite bilja, član Hrvatskog društva biljne zaštite i Američkog fitopatološkog društa, suradnik Gospodarskog lista, autor više stručnih radova, koautor 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova, te stručni suradnik i predavač u raznim obrazovnim institucijama. Rođen je 9. rujna 1969. Godine. Osnovnu školu završio je u Murskom Središću, a srednju poljoprivrednu školu u Križevcima. Diplomirao je na Agronomskom fakultetu u Zagrebu 1994. godine. Diplomski rad naslova "Istraživanje djelotvornosti biljnih ekstrakta na krumpirovu zlaticu – Leptinotarsa decemlineata (Say.) tijekom 1992. godine" izradio je na Zavodu za poljoprivrednu zoologiju, pod mentorstvom akademika prof.dr. Milana Maceljskog. Studijski program zaštite bilja završio s prosječnom ocjenom 4,63. Nakon završetka studija počinje se baviti patologijom bilja zaposlivši se krajem 1994. godine kao mlađi asistent na Zavodu za fitopatologiju Agronomskog fakulteta u Zagrebu. Sudjelovao u provođenju nastave studentima biljnih smjerova V semestra iz predmeta "Opća fitopatologija", te dijela predmeta "Specijalna fitopatologija" koji se odnosi na bakterijske i virusne bolesti biljaka (samo za studente smjera zaštita bilja VI semestar). Osim nastavnih aktivnosti bio je uključen u znanstveno-istraživački projekt "Scientific Research into the factors of Integrated control" financiran od strane Ministarstva znanosti i tehnologije. U akademskoj godini 1994/95. upisao poslijediplomski studij na inženjerskom smjeru Molekularna biologija Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu, a u razdoblju od sredine 1995. do početka 1997. proučavao karantensku i bakterijsku palež jabučastog voća (Erwinia amylovora). U siječnju 1996. godine boravio na studijskom usavršavanju iz biljne bakteriologije u Bologni (Instituto di Patologia Vegetale, Scienze e Tecnologie Agroindustriali ed Agroambientali, Universita degli Studi di Bologna, kod prof.dr. Carla Bazzia) kao stipendist Ministarstva tehnologije i znanosti Republike Hrvatske. Zbog rješavanja stambenih i obiteljskih problema prekida rad na fakultetu i poslijediplomski studij na PMF-u, te se vraća u Međimurje. Od 1. svibnja 1997. godine počinje raditi u Uredu za gospodarstvo Međimurske županije kao voditelj službe za zaštitu bilja, a 1. veljače 1998. godine prelazi u Hrvatski zavod za poljoprivrednu savjetodavnu službu, Odsjek Međimurske županije u svojstvu savjetnika za zaštitu bilja. Krajem 1998. postaje rukovoditelj odsjeka. Rukovodeće poslove obavlja u Javnoj poljoprivredno savjetodavnoj službi pri Hrvatskoj poljoprivrednoj komori (2011. i 2012.), te u Poljoprivredno savjetodavnoj službi (2012., 2013. i 2014.) i Savjetodavnoj službi (danas). U okviru provođenja međunarodnog projekta vlada Kraljevine Nizozemske i Republike Hrvatske "Unapređenje proizvodnje krumpira u Hrvatskoj" tijekom ožujka 1999. godine boravio na stručnoj izobrazbi u Centru za obuku "IPC Plant" Emmeloord. Poslijediplomski studij na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (područje Biotehničkih znanosti, polje Agronomija, znanstvena grana Fitomedicina) upisuje 1998. godine, a magistrirao 2002. godine obranivši magistarski rad naslova: "Mogućnosti prognoze i suzbijanja plamenjače krumpira (Phytophthora infestans (Mont.) De Bary) u Međimurju", izrađen pod vodstvom prof.dr. Bogdana Cvjetkovića. Znanstveno i stručno usavršavanje Od 1997. godine aktivno sudjeluje u radu godišnjih Seminara biljne zaštite stručnim izlaganjima iz područja integrirane zaštite voćnjaka, vinograda i povrtlarskih kultura. Koautor je 3 znanstvena rada (CAB Abstracts) i više stručnih radova. Stručni je suradnik "Gospodarskog lista" i autor kolumne zaštite bilja u županijskim novinama "Međimurje", a od 1998. godine stručni suradnik Gospodarske škole Čakovec, Pučkog otvorenog učilišta Čakovec i Privatnog učilišta "Novak" iz Čakovca pri izvođenju nastave "Tečaj za vinogradare i vinare" (predavač poglavlja "Zaštita vinograda od štetočinja") i nastave za osposobljavanje ratara (predavač poglavlja "Zaštita ratarskih kultura od štetnih organizama"). Tijekom 2010. godine bio je vanjski suradnik Pučkog otvorenog učilišta Čakovec pri obrazovanju odraslih za zanimanje Proizvođač merkantilnog krumpira (predavač za poglavlja "Značaj plodoreda u suvremenom uzgoju krumpira" i "Zaštita krumpira od štetnih organizama") Član je Hrvatskog društva biljne zaštite (HDBZ) i Američkog fitopatološkog društva (APS). Nagrađen je u veljači 2012. godine od Hrvatskog društva biljne zaštite Poveljom, uz brončanu plaketu radi doprinosa popularizaciji i afirmaciji struke. Oženjen, otac kćeri Lucije i sina Ivana.