Čovjekova želja za stalnim uvidom u zbivanja unutar košnice bez njezina otvaranja navela ga je na izgradnju posebne košnice. To je bilo mnogo prije izuma mikrokamera i sličnih elektroničkih pomagala kojima se danas možemo koristiti.
U nastavnim i istraživačkim institucijama, ali sve više na izložbama, u muzejima, zoološkim vrtovima i raznim manifestacijama, koristi se posebno izgrađena košnica sa staklenim stranicama koja se naziva apisarij. Za posebna istraživanja ili kao ukras na izložbama izrađuju se i cjelovite staklene košnice s 10 okvira, slične akvarijima.
U apisariju su obično smještena dva do tri okvira s izgrađenim saćem, jedan iznad drugoga. Razmak između njih i staklenih stranica je 7–8 mm. Ovaj prostor omogućava kretanje pčela, a premalen im je da bi gradile zaperke saća i zaklanjale pogled. Okviri sadrže hranu, a naseljavaju se maticom, radilicama i trutovima iz iste zajednice. Veza s vanjskim svijetom provodi se od leta okruglom ili kvadratnom cijevi kroz prozor, dok je ono na izložbama zatvoreno.
Staklene stranice imaju poklopce koji se zatvaraju i pčelama omogućavaju toplinu, tamu i mir u razdoblju kada žive kao ostale zajednice. Staklene strane se u hladnijem dobu godine dodatno toplinski izoliraju stiroporom ili sličnim materijalima. Apisarij ima i ventilacijske otvore s prednje i stražnje strane koji su zaštićeni mrežom. Na vrhu se nalazi prostor za smještaj hranilice, a po potrebi i za vodu. Kako se u njima u povoljnim uvjetima razvija vrlo malo legla, za duže održavanje života potrebno je povremeno dodavati mlade pčele.
