Prilikom razvoja jajašca, niske temperature djeluju štetnije ukoliko je jaje starije (razvoj embrija u njemu je dalje napredovao), dok kod ličinaka djeluju to štetnije što je leglo mlađe. Znači, najopasnije su za mlado, nepoklopljeno leglo. Kod temperature između 18 i 20° C ličinke počinju ugibati nakon dva dana. Kada je temperatura oko 26° C najveći dio legla uginut će već u stadiju ličinke. Mali broj kukuljica koje su se uspjele zaviti imat će zakržljale pojedine dijelove tijela.
Na 28 do 30° C leglo će se razviti, ali pojedini dijelovi tijela izleženih pčela biti će zakržljali. Ukoliko dođe samo do manjeg pada temperature – do 32° C, leglo će se normalno razviti. Čimbenici koji dovode do snižavanja temperature, dovest će i do poremećaja u prehrani ličinke, a svaka takva promjena izaziva usporeni razvoj. Ukoliko dođe do jačih prehrambenih poremećaja možemo očekivati ugibanje čitavog legla. Jačina negativnih posljedica hladnoće ovisi o njenom stupnju i dužini izloženosti.
Kod slabijeg djelovanja ne moramo uočiti znakove prehlađenog legla, ali dolazi do smanjenja opće otpornosti i ličinke su prijemljivije na neke druge bolesti. Prehlađeno leglo najćešće se javlja u rano proljeće kada vanjska temperatura naglo padne. Pčele su prisiljene ponovo se stisnuti u klupko kako bi održale potrebnu temperaturu. Zbog smanjenog broja pčela u ovo doba godine dio legla koji je smješten prema periferijji može ostati nepokriven i nezaštićen od niskih temperatura. Isto tako, pčela na tim perifernim područjima nisu u mogućnosti hraniti leglo jer ne smiju napustiti klupko. Zbog hladnoće i nedostatka hrane nezaštićene ličinke ugibaju. U tim slučajevima nalazimo karakterističnu sliku na saću. U središnjem dijelu gdje se nalazilo pčelinje klupko nalazimo normalno razvijeno leglo. Dok je ono koje je ostalo nezaštićeno na periferiji uginulo.
