Prihranjivanje pčela je nužno kada vremenski uvjeti nisu naklonjeni pčelama i pčelarima. Neobično toplo proljeće, a hladni svibanj u kojemu se pčelinje zajednice trebaju razviti i skupiti nektara dovoljno za sebe i nešto za pčelara. U takvim uvijetima pčelari moraju dohranjivati zajednice kako bi ih održali u kondiciji za buduće paše.
Ako još nastupi i sušni lipanj, neće donjeti nikakvo poboljšanje. Zbog takvih vremenskih neprilika u većini krajeva naše zemlje nema meda niti za pčele, a kamoli za prodaju. Zato je tijekom kolovoza uz prihranjivanje za zimske pčele potrebno dohranjivati i za zimske zalihe. Dohranjivanje se nastavlja i u rujnu. Zimovanje pčela na šećeru nije dobro, ali nema drugih mogućnosti stvaranja zimskih zaliha osim kod pčelara koji nisu prodali sav prošlogodišnji med.
Kako prihranjivati?
Već je prije spomenuto da je za pčele najbolja hrana čisti prirodni med. Ako paša podbaci za tu godinu potrebno je pčelama nadoknaditi hranu dovoljnu za zimovanje. Kad prilikom pregleda procijenimo da količina meda u košnici sigurno nije dovoljna za zimovanje potrebno je pčele prihraniti kako bi dodani šećer stigle preraditi, smjestiti blizu gnijezda i poklopiti. Prihranjivanje za dopunu hrane radimo gušćim šećernim sirupom u omjeru 1,5 kg šećera na 1 litru vode ili više. Prihranjivanje obavljamo navečer kad prestane izlijetanje pčela, u količini koju pčele mogu prenijeti u saće do jutra. Ako u košnici ima dovoljno meda za zimu, onda prihranjivanjem potičemo maticu na pojačano polaganje jajašaca i veći razvoj legla.
Dodavanjem manjih količina šećernog sirupa u omjeru 1:1 ili rjeđim, kroz dulje vrijeme stvaramo privid unosa nektara i matica pojačano nese jajašca. To je u ovo doba godine vrlo važno jer se iz sada zaleženog legla razvijaju mlade pčele koje će u zimu ući neopterećene poslovima u košnici. Takve neizrađene lakše prežive zimu i u proljeće bolje razvijaju leglo. Sirup se smije dodavati samo u ispravne hranilice u unutrašnjosti košnice. Ne smije se prolijevati po košnicama ili okolini, niti curiti iz hranilica da ne izazovemo grabež. Ako se nešto prolije, to je potrebno obrisati i isprati vodom.
Različita koncentracija šećernog sirupa ima različiti utjecaj na pčele u košnici. Već su prije spomenute dvije najčešće koncentracije za dvije različite namjene. Vrlo rijedak sirup zahtijeva dodatan rad pčela za njegovu preradu i poklapanje, a vrlo gust sirup pčele prilikom prerade moraju dodatno razrijediti što im također otežava preradu. Procjenjuje se da pčele najbrže prerade saharozu iz sirupa u omjeru 1:1 (50 % koncentracija), a najekonomičnija je prerada sirupa 1,5 kg šećera na 1 litru vode (60 % koncentracija).
Šećerni sirup možemo pripremiti na dva načina. Možemo odmjerenu količinu šećera i vode prokuhati ili miješanjem rastopiti bez kuhanja. Bolji je kuhani sirup, ali on lakše izaziva grabež. Ako ga ne kuhamo, onda u posudu stavimo vodu koja mora biti higijenski ispravna ili prethodno prokuhana, u nju polako dodajemo šećer i miješanjem ga topimo.
Ne smijemo pripremati prevelike količine sirupa jer on pri višim temperaturama zraka za nekoliko dana može početi vrijeti i tada više nije za pčele. Ako u kuhani sirup dodajemo nešto za obogaćivanje (pelud, kvasac, med ili lijekove protiv nozemoze) trebamo pričekati da se ohladi do 30oC ili manje da dodatke ne bi oštetili. Ovako priređen sirup s dodacima moramo odmah potrošiti jer oni ubrzavaju početak vrenja i njegovu neupotrebljivost.
Dohranjivati možemo i medno šećernim pogačama, ali uz stalnu dostupnost pitke vode. Također, se danas prodaju i različiti gotovi sirupi za ovu namjenu. U ovom razdoblju kontroliramo uspješnost provedenih mjera protiv varoe koje smo započeli krajem srpnja. Smanjivanjem broja pčela varoe postaju uočljivije pa je lakše procijeniti broj i odlučiti o daljnjem tretiranju.
