Siječanj
U našim krajevima siječanj je pravi zimski mjesec s temperaturama koje često ne prelaze 0° C. Zbog toga pčelinje zajednice još uvijek miruju, pa pčelari imaju više posla u pčelarskim radionicama nego na samom pčelinjaku. Kako u veljači već imamo više temperature i život na pčelinjaku se budi, upravo je siječanj mjesec u kojem moramo dovršiti sve popratne radove i pripremiti se za novu sezonu.
Provjeravamo stanje pričuvnih košnica, nastavaka i okvira. Sva oštećenja saniramo, a košnice obojimo. Također, moramo popraviti i eventualno nabaviti i sav potreban pčelarski pribor. Staro saće se pretapa, ako to nismo ranije učinili, a vosak zamjenjujemo za satne osnove. Dobro ih je nabaviti nešto ranije da odleže prije uporabe, jer tada postaju čvršćima i teže dolazi do njihova istezanja. Ako želimo povećati broj pčelinjih zajednica, poželjno je napraviti plan nabave košnica i rojeva. Isto tako, ako pčele želimo seliti, na vrijeme se moramo pobrinuti za svu potrebnu dokumentaciju te osigurati prikladan prijevoz.
Osim navedenog, obavljaju se i određeni poslovi na samom pčelinjaku:
• redovito, ovisno o tome kakvo je vrijeme, provjeravamo stanje na pčelinjaku i kontrolu pčelinjih zajednica
• čistimo leta od eventualnog snijega i leda
• po potrebi pčelinje zajednice i prihranjujemo
• ako ih prihranjujemo šećernim pogačama, moramo osigurati i dovoljne količine pitke vode na pčelama dostupan način u ovo doba godine
Veljača
Veljača je prevrtljiv mjesec u kojem ponekad možemo uočiti velike temperaturne razlike između pojedinih dana, ali i između dana i noći. Osim toga, dani su sve dulji, a noći sve kraće. Proljeće je sve bliže i život u košnici se polako budi. Matica počinje polagati sve više jaja i leglo se intenzivnije razvija. Pčele radilice intenzivnije hrane maticu, hrane i njeguju leglo, te pojačano stvaraju i održavaju toplinu u košnici, a osobito u području legla gdje je potrebna temperatura od 35° C. Sve to dovodi do pojačane potrošnje meda i peluda, a u prirodi nema paše ili je potkraj mjeseca vrlo slaba, i to pretežno peludna. Upravo zbog toga u veljači moramo posebnu pažnju posvetiti redovitom nadzoru količine rezervne hrane u košnicama, i to osobito peluda bez kojeg nema razvoja legla. Ako je potrebno, prihranjujemo pčelinje zajednice.
U ovom razdoblju može se dogoditi da se leglo razvija brže nego što to želimo, odnosno brže nego je to uobičajeno za ovo doba godine. Tu pojavu možemo spriječiti postupnim skidanjem utopljavajućeg materijala. Na taj način košnicu rashlađujemo, a matica smanjuje ili prestaje s polaganjem jaja. Pri primjeni ove metode moramo paziti da ne pretjeramo i previše ne rashladimo košnicu te izazovemo neželjene posljedice. Rashlađivanje košnice može se obaviti i proširenjem ventilacijskog otvora. Treća mogućnost je da u slučajevima potrošnje zaliha peluda ne dodajemo novi, pa pčele razvoj legla prilagode unosu izvana.
Za lijepih i sunčanih dana dobro je provjeriti stanje utopljavajućeg materijala u košnicama. Ako primijetimo da je vlažan, obvezno ga zamjenjujemo.
Potkraj mjeseca poželjno je pregledati i očistiti podnice. Pritom se koristimo priborom za čišćenje i struganje, a ako imamo nastavljače podnicu samo zamijenimo. Po stanju podnice možemo procijeniti kako su pčele zimovale. Veći broj uginulih pčela upozorava na loše prezimljavanje. Kad utvrdimo više stotina mrtvih pčela, to može biti znak djelovanja različitih negativnih čimbenika, kao što su bolesti, prisutnosti miša ili rovke, nemogućnosti premještanja zimskog klupka do hrane. Ako se dogodi da nađemo i uginulu maticu, preostale pčele (osim u slučaju zaraznih bolesti) pripojimo drugoj jačoj zajednici. Ličinke trutova na podnici košnice znak su da nešto nije u redu s maticom, pa takvu zajednicu također moramo pripojiti drugoj. Dio uginulih pčela s podnice stavimo u papirnatu ili kartonsku ambalažu, označimo i šaljemo u područnu veterinarsku ambulantu koja ju prosljeđuje u ovlašteni laboratorij na utvrđivanje prisutnosti nozemoze.
