U svijetu pasminske peradi brahma je jedna od najvećih kokoši, koja je dobro prilagođena umjerenoj i hladnoj klimi, dok u vrućim podnebljima može patiti od toplinskog stresa. Zbog svog uravnoteženog karaktera, pitomosti te zanimljivog crteža i boje perja posebno je tražena kao uresna kokoš.

Bijelocrna kolumbijska (hermelinska) brahma (foto: D. Petanjek)

U prošlosti se smatrala vodećom mesnom pasminom, ali su je potisnule druge brzorastuće pasmine, pa je klasificirana kao neekonomična. Međutim, u brojnim poznatim poluazijskim pasminama kokica teče krv brahme koja je doprinijela poboljšanju njihovih gospodarskih svojstava. Kao i mnoge druge pasmine peradi, tako i brahma ima prilično kontroverzno podrijetlo. Premda su različite tvrdnje u prošlosti prihvaćane kao činjenice, istina je da je ta pasmina nastala u SAD na temelju velikih kokoši s pernatim nogama uvezenih iz kineske luke Šangaj i indijske pokrajine Assam iz doline rijeke Brahmaputre.

Upečatljiva obilježja (krupnoća, mala glava s koso položenim očima) posljedica su križanja s malajskim borcem. Valja znati da u to doba nisu postojali pisani pasminski standardi, udruge peradara, niti su vođene matične knjige uzgoja. Budući da su kokoši koje danas nazivamo brahma tada predstavljane pod najmanje dvanaest imena, došlo je do velike zbrke. Napokon je dr. Bennet dao ime brahmaputra koje je kasnije skraćeno u brahma. Promovirajući svoj uzgoj, u prosincu 1852. godine G. Burnham je isporučio devet svojih najboljih kokoši engleskoj kraljevskoj obitelji. Englezi su križanjima brzo razvili tamnu varijantu brahme koja je poslije izvezena u SAD, a zatim u zapadnu Europu.

Jarebičasto trakasta brahma (foto: D. Petanjek)

Koje su karakteristike kokoši?

Brahma je velika i krupna kokoš, širokog i prilično kratkog trupa, visokog luka, zaobljenih kontura tijela, u koje su noge i prsti bogato obrasli perjem. Pijetao ove pasmine visok je najmanje 60 cm i teži između 4 i 5 kg, ali neki stariji primjerci izvaljeni u veljači mogu doseći 7,5 do 8 kg. Njegova veličina dodatno je naglašena lijepim perjem. Kokica obično teži od 3 do 4,5 kg, ponekad i više. U odnosu na veličinu tijela glava je razmjerno mala, široka i kuglasta. Troredna grašasta krijesta je crvena i bez trna. Podušnjaci i podbradnjaci su mali, zaobljeni, fine teksture i crvene boje. Snažan i kratak žuti kljun ponekad je taman na vrhu. Crveno narančaste oči su duboko uvučene, a ponad njih su istaknute ‘obrve’.

Prsa su velika, puna i duboka. Trbuh je dobro razvijen. Kratka krila čvrsto prianjaju uz tijelo. Noge jakih kostiju imaju intenzivno žutu boju i dobro su opernaćene. Bedra bi trebala biti srednje duljine i potpuno obrasla mekanim pahuljastim perjem. Stopala, odnosno prsti s vanjske strane obrasli su dugim tvrdim perjem. Brahme se uzgajaju u različitim bojama poput bijelocrne kolumbijske (hermelinska) koja je najzastupljenija, zatim u žutocrno-kolumbijskoj, žutoplavo-kolumbijskoj, jarebičasto-trakastoj, srebrno-trakastoj, plavojarebičasto-trakastoj, srebrnoplavoj s narančastim leđima, plavoj i crnoj. Sve ove boje nalazimo i u patuljastoj varijanti u koje pijetao teži oko 1,7 kg, a kokica 1,3 kg.

Srebrno trakasta brahma (foto: D. Petanjek)

Kokoš nese prilično mala jaja u odnosu na svoju veličinu, približno 53 g teška, žućkastosmeđe ljuske. Godišnje snese oko 140 jaja. Tijekom zime ne pravi pauzu kao većina drugih pasmina. S druge strane kokice imaju reputaciju dobrih kvočki, koje će unatoč svojoj težini rijetko razbiti jaja. Iako jede puno hrane, rast pomladka je spor, tako da punu zrelost postiže između 18 i 24 mjeseca života. Patuljaste kokice nesu 80 jaja godišnje, težine 35 g.

Budući da zbog tjelesne mase i kratkih krila brahma ne može letjeti, ograda na ispustu ne treba biti visoka. Premda za rast i razvoj ne traži puno prostora, ipak po jednoj životinji treba osigurati barem 20 četvornih metara ispusta, a na dvorištu nikad ne smije nedostajati trave koju revno pasu. Brahme najbolje uspijevaju na suhim, dobro dreniranim tlima u umjerenom podneblju s vlažnijom klimom. Perje njihovih nogu i prstiju uprljat će se na blatnjavim dvorištima, a nečistoća prilijepljena na perje može izazvati infekciju stopala i za hladnog vremena smrzavanje prstiju. Veličina nožnog prstena za pijetla je 27 mm, a za kokoš 24 mm.

Prethodni članakZašto je nestao uzgoj duhana u Dalmaciji?
Sljedeći članakVažno je rotirati usjeve
Darko Petanjek
Rođen je 1962. godine u Zagrebu. Praktično i teoretski bavi se avikulturom, ornitologijom i problematikom održivog razvoja. Na tu temu je od 1987. godine do danas objavio više od 300 članaka i nekoliko stotina fotografija u raznim časopisima i dnevnom tisku. U Gospodarskom listu piše od 1999. godine. Autor je dvije knjige o papigama, koautor Zelene knjige izvornih pasmina Hrvatske i publikacije Posavska guska/Posavina goose. Godine 1984. postao je suradnikom Zavoda za ornitologiju HAZU a 1996. dobiva međunarodni certifikat za dizajn bioloških cjelina. Uredio je tri knjige iz područja bioagrikulture.