Avijarni encefalomijelitis ili epidemični tremor je virusna zarazna bolest peradi koja se očituje negnojnom upalom mozga (encefalitis) i kralješnične moždine (mijelitis). Virus avijarnog encefalomijelitisa spada u skupinu RNK virusa, rod Tremovirus A iz porodice Picornaviridae. Ovaj virus ne uzrokuje bolest kod ljudi ili drugih sisavaca.
Najčešće obole tovni pilići u dobi od 1 do 4 tjedna i rasplodni pomladak. Mogu oboljeti fazani, prepelice i golubovi, a pure su manje osjetljive na prirodnu infekciju. Općenito, razvijaju blažu kliničku bolest od pilića. U jatu oboli 20-40 (10-50 %) pilića, a može uginuti 5-70 (najčešće oko 20 %). Štete nastaju zbog povećane potrošnje hrane jer oboljeli pilići sporo rastu i zakržljaju. Oko 1/3 pilića koji su preboljeli ovu zarazu su invalidi i kržljavci.
Bolest se najčešće prenosi vertikalno, što znači da se pile zarazi još u jajetu, ali ipak se zaraza prenese vrlo brzo iz uzgoja u uzgoj (inficiranim jajima, jednodnevnim pilićima, kokošima kliconošama, ambalažom, odjećom i obućom posjetitelja, i drugo).
Kod kokoši se nakon infekcije samo smanji nesivost u prosjeku oko 20 (10-50) % te ne pokazuju druge znakove bolesti. Na početku pada nesivost i virus se počinje izlučivati jajima. Odrasle jedinke nakon preboljenja ostanu imune još godinu dana na avijarni encefalomijelitis. Inkubacija traje u prosjeku 1-3 tjedna, a može biti od 5-50 dana. Klinički znaci se obično pojave nakon 9 dana, a očituju se kao nesiguran hod, potištenost, skupljanje na hrpe, iako je temperatura u peradnjaku idealna, pijuču, pospani su, nekoordinirani, čuče na skočnim zglobovima te na kraju može doći do paralize krila i nogu, leže bočno te se kod nekih jedinki može pojaviti drhtanje ili tremor u području glave i vrata (po čemu je bolest nekad dobila ime – epidemični tremor).
Glavni klinički znakovi ptičjeg encefalomijelitisa su ataksija i slabost nogu. Ona varira od sjedenja na skočnim zglobovima do pareze koja napreduje do paralize. Fini tremori glave i vrata vidljivi su kod nekih ptica i karakteristični su za bolest. Drhtanje varira po učestalosti i jačini, a najbolje se primjećuje nakon što su ptice uznemirene ili uzbuđene. To se lako može učiniti postavljanjem ptice na leđa i puštanjem da se sama uspravi.
Držanje ptice u rukama često rezultira osjećajem zujanja zbog brzih, finih podrhtavanja. Kod uznapredovale bolesti pilići leže na boku i pokazuju povremene fine tremore glave, vrata i nogu. Pilići i purići s teškim neurološkim znakovima obično se eutanaziraju jer se rijetko oporave. Ako se pilići zaraze kasnije u dobi 4-6 tjedana nastane paraliza (slična kao kod Marekove bolesti). Ukočeno hodaju, grče se, nastaju tjelesne deformacije te se može vidjeti i zamućenje leće na jednom ili oba oka.
Ne smijemo zamijeniti simptome sa sličnim bolestima!
Prema simptomima prvo moramo isključiti slične bolesti kao što su atipična kuga peradi ili Newcastleska bolest, kronični oblik Marekove bolesti, različita trovanja, nedostatak vitamina E, B i d (rahitis), upalu zglobova i slične. Prirodni sojevi virusa su enterotropni i razmnožavaju se u crijevima. Zaražene ptice izlučuju virus svojim izmetom nekoliko dana do nekoliko tjedana, pa se zaraza brže širi. Pilići imaju mekaniju balegu, a neki i proljev. Virus uzrokuje blagu do osrednju kataralnu upalu crijeva koja se zamijeti najčešće tek na razudbi. Razudbom mladih pilića nalazi se oteklina (edem) mozga, a u starijih promjene na oku, tj. zamućenje leće.
Mikroskopskom (tj. histološkom) pretragom moždanog tkiva i slabinskog dijela kralješnične moždine nalaze se specifične promjene na osnovu koji se može postaviti dijagnoza bolesti. Najsigurnija dijagnoza avijarnog encefalomijelitisa se postavlja izdvajanjem virusa na pilećim zametcima. Liječenja nema. Najvažnija mjera sprječavanja pojave ove bolesti je cijepljenje pilenki u vodi za piće s komercijalnim cjepivima u starosti od 10-14 tjedana.
Uspješnost imunizacije i imunitet se mogu kontrolirati u jatu pilenki koje još nisu počele nesti, tzv. serum neutralizacijskim (SN) testom. Cijepljenje jata nesilica konzumnih jaja također je preporučljivo kako bi se spriječio pad nesivosti. Cjepivo se obično kombinira s cjepivom protiv kokošjih boginja te se aplicira ubodom u krilo. Pilenke cijepljenje kasnije od preporučene dobi mogu vakcinalni soj virusa prenositi jajima te izazvati zarazu u izleženih pilića kao i divlji virus. Iako otpornost divljeg virusa nije dovoljno poznata u vanjskom svijetu, preživi i ostane virulentan na -20°C gotovo 14 mjeseci.
Nepravovremeno primjenjeni soj virusa u cjepivu isto je patogen i zarazan kao i divlji virus. Ostale preventivne mjere, osim vakcinacije, treba primjenjivati svakodnevno na farmama i u jatima u cilju spriječavanja i suzbijanja širenja virusa, od higijenskih uvjeta na farmama, izolacije, transporta, opreme, hrane, ali isto tako i sanitarnih mjera (npr. redovite dezinfekcije virucidnim pripravcima).
 i kralješnične moždine (mijelitis).){kind=link}