Tako je u okrugu Seine-et-Oise, u selu Faverollesu, nastala istoimena pasmina koja se već 1866. godine pojavila na pariškoj tržnici. Zahvaljujući kakvoći mesa, postala je visoko cijenjena i raširila se diljem svijeta. Potkraj 19. stoljeća dospjela je u Njemačku, i tu je bila podvrgnuta određenoj preinaci. Naime, u početku su ove kokice bile još većinom bez brade, s neoperjanim nogama i sa četiri prsta. Njemačke kokice u boji lososa (Deutsches Lachshuhn) zadržale su doduše značajna obilježja s obzirom na rentabilnost i čvrstoću građe, ali izvanjski se nastojalo postići vlastiti crtež u pijetlova i u međuvremenu tipični trapezast oblik tijela. Standardizirane su 1912. godine.

Faverolles – šarolikost boja

Dok se u Engleskoj još od prvog uvoza 1886. godine uz potporu pasmine sussex, orpington, te indijskih borbenih pasmina uzgajao razmjerno širok spektar nijansi boja, u Francuskoj se uzgajatelji danas isključivo ograničavaju na srebrnastu boju lososa. U obje zemlje ima još faverollesa koji se od njemačkih ‘Lachsa’ razlikuju većinom kraćim tijelom, uzdignutom linijom repa i zaobljeno šupljim leđima. Kod pijetlova nedostaju bijeložute nijanse i obrub u boji mjedi. U Engleskoj je određen standard 1904., a u Francuskoj tek 20 godina poslije. Šira javnost mogla ih je vidjeti 1915. godine na izložbi peradi u londonskoj Kristalnoj palači.

Faverolles je osobito zanimljiva zbog različite kontrastne obojenosti među spolovima, te zbog profinjenih rustikalnih točaka glave koja je u odnosu na tijelo dosta mala. Obrazi, podušnjaci i prednji dio vrata obrasli su punom nerazdijeljenom bradom koja ne bi smjela prekrivati narančastocrvene oči. U nijedne druge bradate pasmine kokica perje brade i obraza nije toliko izraženo kao u faverollesa. Jednostavna krijesta srednje je veličine i sitno nazubljena. Kljun je žućkast ili u boji roga.

Srednje dugački vrat bogato je obrastao perjem. Leđa su široka, srednje dugačka i zaobljena, a na njih se nastavlja poluvisoko uzdignuta linija repa. Rep je srednje dužine a u pijetla bez velikih srpastih pera. Prsa su duboka i dobro razvijena, a krila prianjaju čvrsto uz tijelo i protežu se usporedno s linijom leđa. S vanjske strane srednje dugačkih tankih nogu, s pet prstiju, nalazi se perje koje doduše treba dopirati do vanjskih prstiju i nokata, ali nikako ne smije biti odviše razvijeno. Polidaktilnost (pet prstiju) se nasljeđuje u odnosu na normalnu građu prstiju i ona je dominantna.

U kokica je boja lososa prisutna na vratu, leđima, sedlištu i na pokrovnom perju krila. Osnovna boja profinjena je nijansa boje mesa lososa, gotovo uvijek s bijelim obrubom (boja slonovače). Prsa su bijela i sadrže primjesu žućkaste nijanse. U odnosu na njemački ‘Lachs’, kod francuskog je tipa znatno manje izražen kontrast temeljne boje i obruba perja u boji slonovače, odnosno jedna boja pretežito prelazi u drugu. Kod pijetla su prsa i bedra (bataci) crni a vrat je u boji vrhnja. Sedlište je slične boje kao i vrat.
Leđa su crvenkastosmeđa, dok su pokrovna pera na krilima crvena s bijelim obrubom. Francuska linija (Faverolles claire) ima kod pijetla srebrnastobijelo pokrovno perje na krilima. U Njemačkoj i Engleskoj ove se kokice uzgajaju u bijeloj, crnoj, plavoj, kolumbijskoj i u boji lososa. U matičnoj zemlji priznate su samo boja kukavice i lososa. Prema aktualnom francuskom standardu, pijetlovi teže od 3,5 do 4 kg a kokice od 2,8 do 3,5 kg.
Prethodni članakPravila prehrane kunića
Sljedeći članakRotkvica u plastenicima od jeseni do proljeća
Gospodarski list
Gospodarski list je najstariji hrvatski časopis za poljoprivredu i selo koji i danas izlazi i koji je kroz tri stoljeća usmjeravao stručno, ekonomski i društveno hrvatskog seljaka i selo. Promicao je i čuvao običaje na selu i poljoprivredi i njegovao hrvatsku kulturu i jezik. List danas izlazi kao polumjesečnik na 72 stranice visoke kvalitete papira i višebojnog (kolor) tiska u formatu 210 x 275 mm. Zahvaljujući tradicionalno kvalitetnim i prije svega aktualnim i stručnim člancima, Gospodarski list stekao je vjerne, dugogodišnje pretplatnike i do danas zadržao status najpopularnijeg časopisa o poljoprivredi u Hrvatskoj. Kroz sva tri stoljeća Gospodarski list je izlazio zahvaljujući prije svega svojim vjernim pretplatnicima, poslovnim partnerima i oglašivačima, a u Gospodarskom listu surađuju najnapredniji ljudi pojedinog vremena, mnogi istaknuti znanstvenici, stručnjaci poljoprivredne proizvodnje, te mnogi drugi ugledni ljudi. Važno je napomenuti da Gospodarski list i danas kontinuitrano stvara nove vrijednosti kroz vrijedne projekte i inicijative; Gospodarski kalendar, biblioteka Obitelj i Gospodarstvo, biblioteka Hrvatsko povrće, Gospodarski oglasnik, televizijska emisija Dodir prirode, web izdanja, digitalizacija arhive 1842 – 1910 dostupne javnosti kroz projekt Hrvatska kulturna baština, izbor za najbolju poljoprivrednu ljekarnu, stručni seminar Hrvatsko povrće, stručni seminar CroVin, profilne stranice na društvenim mrežama, Društvo agrarnih novinara Hrvatske… Cilj Gospodarskog lista oduvijek je bio i ostat će prenošenje znanja, informacija i savjeta, kako bi poljoprivredna proizvodnja bila isplativa, a gospodari uspješniji.