Kad je riječ o hranidbi purana u intenzivnom tovu, danas se koriste višelinijski hibridi koji se dijele u nekoliko tipova, laki, srednje teški i teški. Svima je svojstven brzi porast uz vrlo dobru konverziju hrane, te veliku količinu mesa, osobito prsiju.

Intenzivan tov teških hibrida obično se izvodi kao kratki ili dugi tov, pri čemu se životinje mogu toviti pomiješane ili odvojene po spolovima. Kratki tov izvodi se sezonski, obično za potrebe božićnih i novogodišnjih blagdana, i tada se tov izvodi do dobi od 10 do 12 tjedana, purice postižu masu 4,0-5,5 kg, purani 5,5-8,0 kg, a tove se zajedno. Većina proizvedenog purećeg mesa na intenzivan način potječe od teških tipova hibrida, gdje mužjaci u dobi od 19-20 tjedana dostižu 14-17 kg, a ženke u dobi od 13 do 15 tjedana dostižu 8-10 kg. Ženke postižu konverziju hrane od 2,5 do 2,7 kg za kg tjelesne mase, a mužjaci od 2,9 do 3,1 kg.

Isplativ tov u ekstenzivnom uzgoju

Ekstenzivan, sezonski orijentiran tov purana pogodniji je pasminama pura sa slabijim proizvodnim rezultatima (zagorski puran). Takav tov može biti vrlo rentabilan, jer se troši manje koncentrirane hrane (troši se samo u toploj fazi uzgoja), postiže se bolja kakvoća mesa utovljenih purana, pa i veća prodajna cijena u odnosu na intenzivno utovljene hibridne životinje.

U slučaju tova našeg domaćeg zagorskog purana, računa se s utroškom 4-6 kg koncentrirane hrane, 25-30 kg žitarica po utovljenoj životinji, a ostatak hrane čini ispaša (kukci) ili svježe pokošena zelena hrana, koja obično nije veliki trošak. Na takav način utovljeni zagorski purani u dobi od 6 do 7 mjeseci imaju 5-7 kg, purice 3-4 kg, i idealni su za obiteljsku pečenku. Uzgoj purana je sličan uzgoju pilića, ali je puno zahtjevniji.

Purani u slobodnom uzgoju
Zagorski puran

Da bi omogućili brz rast purana hranidba mora biti s kvalitetnim krmnim smjesama u obliku peleta. Nije poželjno davati im pretežno brašnastu hranu, jer ona slabije odgovara njihovom probavnom traktu. Hranilice moraju biti uvijek napunjene hranom kao i pojilice svježom i čistom vodom. Hranidba kompletnim krmnim smjesama tijekom tova pura može biti prilagođena miješanom spolu, ili se provodi odvojeno po spolovima.

 U Tablici 1. prikazane su prosječne hranidbene potrebe tovnih purana tijekom klasičnog tova teških hibrida. U ekstenzivnom se uzgoju pure nakon tople faze ispuštaju na zatravnjene površine, treba im napraviti nadstrešnicu, jer im smeta jako sunce. Krmna se smjesa postupno zamjenjuje žitaricama u zrnu, što im uz dodatak nekog proteinskog krmiva (sojina sačma) i vitaminsko-mineralnog dodatka (Kostovit), te pašu čini osnovni obrok. Na jedan hektar moguće je naseliti do 400 purana, ako se koristi prigonsko napasivanje.

Prethodni članakMatična mliječ- kako je proizvesti?
Sljedeći članakHigijena vimena
prof. dr. sc. Zlatko Janječić
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.