Današnja intenzivna proizvodnja mesa i jaja peradi se uglavnom zasniva na linijskim hibridnim životinjama. Na njihovom se stvaranju započelo početkom 50-ih godina prošlog stoljeća križanjem tadašnjih pasmina kokoši. One su više od trideset godina bile u komercijalnoj upotrebi za proizvodnju mesa i jaja. Time su dobivene životinje koje su po genskom potencijalu i proizvodnim osobinama bile puno kvalitetnije od postojećih pasmina od kojih su nastale.

Stvaranjem linijskih hibrida, dobilo se ujednačenije jato, smanjila se disperzija u pojedinim proizvodnim osobinama. Životinje imaju izvrstan prirast, poboljšanu konverziju hrane, veći broj jaja i dr. Uzgajivač peradi Serge Perrault je također 50-ih godina prošlog stoljeća odlučio sačuvati te vršiti daljnju selekciju lokalnih pasmina peradi s područja jugozapadne Francuske. Njegov je selekcijski rad (Selection Avicole de la Sarthe et du Sud Ouest ili selekcija peradi iz jugozapadne regije Sarthe) doveo do stvaranja SASSO T-linije koju je zajedno s ostalim peradarima iz tog područja koristio pri izradi specifikacije za brend „Label Rouge“ tradicionalnu piletinu koja je ustanovljena 1965. godine.

Tadašnji koncept proizvodnje tradicionalne piletine baziran je na spororastućim pilićima. Oni su u dobi od 60 dana postizali završne tjelesne mase od 2,1 do 2,2 kg. Danas se ova proizvodnja u Francuskoj odvija uz korištenje teških hibrida peradi otpornih na držanje u vanjskim uvjetima, uz osiguranje 2 m2 po jednom piletu na otvorenom zatravnjenom ispustu te se u objektu može naseliti do 11 pilića/ m2.

Hrana kojom se hrane ove životinje mora sadržavati minimalno 75 % žitarica. Polagan rast od minimalno 84 dana osigurava čvrstu teksturu mesa i izvrstan okus i miris. Od ukupne godišnje proizvodnje pilećeg mesa u Francuskoj, na piletinu pod brendom „Label Rouge“ otpada oko 20 %. Nakon više od 50 godina od stvaranja prve T-linije, danas se koriste mnogobrojne linije Sasso hibrida za proizvodnju mesa i jaja. Prilagođene su za uzgoj u specifičnim regijama u cijelome svijetu.

Za europsko tržište su specifični robusni sporo rastući linijski hibridi za proizvodnju mesa. Postoje i hibridi koji se mogu koristiti kombinirano za proizvodnju mesa i jaja, kao i oni koji se prvenstveno koriste za proizvodnju jaja. Svima njima je karakteristika da su prvenstveno namijenjeni za slobodan uzgoj na zatravnjenim ispustima.

Razlike u hibridima

Ruby T44 je sporo rastući hibrid koji za 84 dana uzgoja postiže do 2,5 kg. Ovo je prekrasan hibrid koji izgleda kao tipična pasmina za držanje na seoskim imanjima. Prikladan je za ekološki sustav uzgoja koji zahtijeva minimalno 84 dana uzgoja. Pilići su pogodni za manju proizvodnju na seoskom imanju kod kuće. Pilići imaju žutu kožu i trup. To ih čini privlačnijim potrošačima. Kokoši u istoj dobi postižu masu od oko 2,1 kg no mogu se koristiti i za proizvodnju jaja. Tijekom godine dana mogu proizvesti i do 230 jaja prosječne mase od 67 grama.

Ruby T44

Thunder X88 je idealan hibrid za držanje u slobodnom uzgoju. Ima izvrsnu iskoristivost hrane od 2,82 kg/kg prirasta u dobi od 84 dana kad muške životinje postižu tjelesnu masu od 3,6 kg, a ženske od 2,8 kg.

Thunder X88

Cobb Sasso 150TM hibrid je nastao križanjem Sasso SA51A kokoši i Cobb pijetlova. Ovaj hibrid više odgovara potrošačima koji zahtijevaju piletinu intenzivnije boje i sporijeg prirasta što daje bolju kakvoću mesa. Snažnog je zdravlja i izuzetno povoljan za tradicionalni slobodan uzgoj, kao i manje intenzivan uzgoj unutar zatvorenih objekata. Cobb Sasso 150TM genski odgovara slobodnom načinu uzgoja. Maksimalni prosječni prirast iznosi do 45 grama po danu. Trup je uniformnog izgleda, a meso sočnog okusa. U dobi od 84 dana pijetlovi postižu masu od 4,1 a kokoši od 3,2 kg uz konverziju hrane od 2,44 kg/kg prirasta.

Cobb Sasso 150TM

Od hibrida koji su prvenstveno namijenjeni za proizvodnju jaja treba spomenuti Sasso Scarlet, nesilicu crvenog perja koja nese jaja svijetlosmeđe boje ljuske koja se izvrsnom pokazala u slobodnom uzgoju kod intenzivne proizvodnje, ali i u proizvodnji na malim obiteljskim gospodarstvima. Ova kokoš do dobi od 75 tjedana snese 305 jaja prosječne mase oko 63 grama. Vrlo se lako, prema boji perja, mogu odvojiti već prvog dana nakon završene inkubacije muški od ženskih pilića. Pijetlovi u dobi od 84 dana postižu tjelesne mase od 2,3 kg uz konverziju hrane od 3,5 kg/kg prirasta.

Sasso Scarlet

U Hrvatskoj se već više od 20 godina uzgajaju Sasso linijski hibridi pilića. Uzgajaju se uglavnom na OPG-ima slobodnim načinom držanja prvenstveno za proizvodnju mesa. Međutim, neki ih uzgajivači koriste i za proizvodnju jaja. Prepoznato je na tržištu zbog specifične kvalitete mesa koje je tvrđe konzistencije i specifične arome. Ispitivanje učinkovitosti Sasso pilića bio je cilj nekoliko istraživanja koja su provedena na Agronomskom fakultetu u Zagrebu.

U jednom od njih korišteni su  SASSO X88 (grahorasti) i SASSO T44 pilići (crveni). Obje skupine pilića držane su u nasteljenom objektu u prvih 28. dana. Nakon toga, pilići su imali slobodan pristup u zatravljeni ispust do dobi od 63. dana. Završne prosječne tjelesne mase kod grahorastih pilića iznosile su 1,99 kg, a konverzija hrane je bila 2,17, dok su crveni pilići težili 2,04 kg  a konverzija hrane je bila 2,13. Sasso pilići se kod nekih uzgajivača u Hrvatskoj koriste i za proizvodnju kopuna. Trenutno se provodi istraživanje koje za cilj ima praćenje utjecaja kopunizacije Sasso hibridnih pijetlova na kvalitetu njihova mesa u usporedbi s nekastriranim pijetlovima.

Tehnologija uzgoja

Prvih nekoliko sati nakon smještaja u prostor za uzgoja je najvažnije razdoblje za jednodnevne piliće. Čist, dezinficiran i nasteljen prostor potrebno je zagrijati za smještaj pilića, a temperatura u zoni njihova boravka treba iznositi 35°C. Pojilice trebaju biti napunjene vodom kako bi ista bila zagrijana. Isto tako i hranilice treba neposredno prije dolaska pilića napuniti hranom i razmjestiti po prostoru za uzgoj.

U prvih 2 do tri tjedna uzgoja je svakako potrebno osiguravati zagrijavanje prostora pomoću infracrvene žarulje kako bi pilićima bilo dovoljno toplo. Isto tako treba paziti i da im nije prevruće. Pilići kojima je prehladno imaju slabiji razvoj probavnih organa i imunog sustava koji mogu rezultirati zdravstvenim problemima. Potrebno je zapamtiti da je dobar start u uzgoju pilića 50 % uspješnosti u cijelom procesu uzgoja i tova.

U prva tri tjedna se preporučuje hranidba krmnom smjesom starter s minimalno 21 % sirovih bjelančevina. U svakom slučaju u dobi od tri tjedna se preporučuje hranidba krmnom smjesom za piliće uz porast s minimalno 18 % sirovih bjelančevina (grover) sve do kraja sedmog tjedna starosti. Nakon toga sve do kraja tova (84 dana) završnom krmnom smjesom za tov pilića (16 % s.b.). Isto tako je moguće zadnjih 7 dana tova koristiti samo mljeveni kukuruz ili smjesu mljevenih žitarica (kukuruz + ječam ili pšenica). Ako se uzgajaju pilenke Sasso hibrida namijenjenih prvenstveno za proizvodnju jaja, tada njihov uzgoj traje i do 20 tjedana.

Preporučuje se korištenje hranidbenog i svjetlosnog programa za uzgoj pilenki lakih linija za proizvodnju konzumnih jaja. Prijem pilića je isti kao i kod tovnih životinja, no nakon trećeg je dana potrebno započeti sa smanjivanjem svjetla u objektu s 24 na 18 sati i tako postupno do 7. tjedna kad duljina svjetlosnog dana treba iznositi samo 9 – 10 sati. Od 18. se tjedna opet povećava svjetlosni dan do 16 sati i tako treba ostati do kraja nesivosti. Pilenke se hrane s 2 do 3 posebno sastavljene krmne smjese do proneska, a nakon što postignu nesivost od 5 %, prelazi se na hranidbu krmnom smjesom za konzumne nesilice.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje
Prethodni članakPoziv za sudjelovanje u novoj Školskoj shemi voća i povrća, mlijeka i mliječnih proizvoda
Sljedeći članakKrški pašnjaci slabo stoku hrane
Avatar
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.