Krški pašnjaci u Lici imaju sve više goveda. Međutim zbog goleme suše nemaju dovoljno vode i trave te se sijeno već sada kupuje.
Golemi krški pašnjaci u Lici, između Gospića i općina Udbina i Lovinac, koji pokrivaju prostor od nekih 40-ak kilometara, između autoceste Dalmatina i stare ličke magistrale, imaju sve više goveda. Zbog goleme suše ovoga ljeta nemaju dovoljno vode i trave. Tako se već sada na veliko kupuje sijeno za dugu ličku zimu.
Krški pašnjaci pokrivaju čak osam županija, sve od Samobora do Cavtata. Tako čine 48 posto državnog teritorija RH. Posljednjih nekoliko godina su došli u žižu javnosti jer su na njih ušli i razni mešetari. Oni prije nisu imali nikakve veze s poljoprivredom, a posebno ne sa zahtjevnim stočarstvom, koje jako puno traži. Ali izdašne potpore, a godišnje se radi o ukupno 220 milijuna kuna, koje je EU zadala na 329 eura po ha za krške pašnjake, bio je prevelik mamac. Tako se sada pokušava razlučiti žito od kukolja.
No, pravila igre se mijenjaju jer će i krški pašnjaci morati imati proizvode, odnosno gospodarski program uzgoja goveda, odnosno njihova održavanja, te valjane ugovore o zakupu zemljišta u vidu plodouživanja, sklopljen s posjednikom koji je naveden na posjedovnom listu iz katastra, ako poljoprivredik nema vlastito zemljište na krškom pašnjaku.
Goveda na škrtom kršu, ispod Plješivice, hrane pet mjeseci
Obišli smo nekoliko većih i srednjih uzgajivača goveda na krškim pašnjacima u Lici, bilo da se radi o miješanim simentalskom pasminom s aubracom, autohtonim bušama i boškarinima, koji zahvaljujući izdašnim eko poticajima, ali i zajamčenom otkupu teladi, imaju sve više ličkih uzgajivača, te onih koji su se odlučili za sve raširenije mesne pasmine goveda francuski salers ili limousin.
Kod Udbine samo zatekli Iliju Draguna i Maria Delića, lokalne stočare. Oni su uz pomoć bagera, još početkom lipnja, iskopali lokvu za brojna goveda. Prvi ih ima 100, najviše miješanih simentalki, a drugi 20 autohtonih buša u sustavu krava-tele na krškim pašnjacima, što znači i u eko uzgoju.
Dodaju da je suša katastrofalna ovoga ljeta. Drže da je sreća u nesreći što niti jedna od šest lokava ni usred ljeta nije presušila. Krave se redovito, dva puta dnevno, vraćaju na vodu. Voda im je po ljeti, postala važnija od trave. Nje zbog suše i oskudne vegetacije ionako ima jako malo na krškim pašnjacima u Lici.
Inače, Dragun je krenuo najprije s ovčarstvom još 2005. godine. Tad se doselio s obitelji iz Bosne na Udbinu, koja je najrjeđe naseljena općina u Hrvatskoj. Danas ima svega 600 stanovnika. Nakon nekoliko godina prebacio na profitabilniji i lakši uzgoj goveda.
-Posla ima cijele godine, brojna goveda moramo hraniti barem mjesec dana prije, odnosno mjesec poslije duge zime. To je ukupno pet mjeseci. Na škrtim krškim pašnjacima Like, ispod Plješivice, nema dovoljno trave sve do travnja, a ove godine je i to kasnilo, zbog mrazeva, objašnjava Dragun.
On je i bez izdašnih EU fondova, nabavio vrijedne poljoprivredne strojeve, kao što je novi traktor Landini 105, vrijedan 20.000 eura, uz veliku kosilicu vrijednu 10.000 eura. Međutim, problem što ne može naći pet ljudi u mjestu koji će pomoći i raditi jedan dan da spreme sijeno u rolama za zimu.
Inače, sijeno je jako tražena roba ove godine u Lici. Neće ga biti dovoljno do iduće sezone košnje, otkriva nam Ilijin 16,5 godišnji sin Andrej. On tijekom školskih praznika pomaže ocu spremiti sijeno, ali ga i kupiti preko interneta u Karlovcu po cijeni od 7000 kuna za 40 velikih rola, uključujući i prijevoz.
Zadovoljni su, kaže, i njegovom cijenom od 130 kn po roli i kvalitetom, jer ga ima i po 250 do 300 kuna. Kaže kako će morati još kupovati sijena jer ga neće imati dovoljno sa svojih 130 ha koliko imaju zemlje. Stoga će novih 60 ha u zakupu od Šumarije, šumskog zemljišta, ipak dobro doći.
S druge strane, Delić se odlučio za uzgoj autohtone buše. Njihova se telad, kaže, može lakše prodati na tržištu Zagreba. Ima i 40 ha zemlje, planira i povećanje stada, koliko mu to posao u Šumariji bude dopuštao.
Suša poharala krške pašnjake u Lici
Preko puta Dragunovih, samo sa druge strane glavne ceste ispod Udbine, nalazi se 100-ak goveda OPG Dimitrija Matića iz Kurjaka. Odnedavno imaju novu montažnu staju, gdje su 20-ak goveda i teladi sklonili od ljetne žege na obližnjem pašnjaku. Inače, na Udbini se nalazi i velika farma Mladena Kušekovića „Natura beef“. Ona ima čak 560 francuskih goveda, kao i ona Bariše Dejanovića s 300 buša.
-Najprije smo, prije šest godina krenuli s 30 ovaca. Kad je njihov broj došao do čak 300, postalo je prenaporno uzgajati toliko ovaca, bez osiguranog tržišta. Tako smo se odlučili za jednostavniji uzgoj goveda u otvorenom uzgoju na krškim pašnjacima i iz Rumunjske smo uvezli 20 junica, kaže Bojana Matić, Dimitrijeva supruga. Dodaje da je zemlja na krškim pašnjacima škrta i više pogodnija za pašarenje bilo ovaca ili koza, koje su davno nestale iz Like.
Međutim, u Lici postoji veliki problem vode po ljeti, iako i Matići imaju i lokve i dva bunara. Međutim, jedna krava popije dnevno 30 litara vode, ističe.
Imaju ukupno oko 200 ha zemlje, a ako ne krene prodaja na domaćem tržištu koje je i korona dosta poremetila, morat će kupovati i sijeno jer će stado do zime narasti. Na tržište su, kaže, nekad išli preko udruge. Nakon što se ona ugasila, svako se snalazi sam kako zna i umije. Stoga je zanima što će biti na konferenciji udruge Hrvatski krški pašnjaci, čije je održavanje najavljeno za rujan u Obrovcu.
Stipe Pavičić iz općine Lovinac, koji je među prvima imao 70 goveda na krškim pašnjacima nakon nekoliko godina odustao je od ovoga tipa uzgoja goveda. Nije htio pristati na ucjene lokalnih mesara, kad je riječ o otkupu teladi. Tako se okrenuo klasičnom uzgoju 10 krava i bika. Sustav krava-tele je dobro zamišljen. Nažalost kad nas ne fukcionira, iako je Lika bogom dana za njega, kazao nam je Pavičić.
Uzgoj salersa i pored katastrofalnog početka
Malo niže Udbine, uz glavnu cestu nalazi se i velika farma Poljoprivredno turističke zadruge Lika Nova. Na njenim krškim pašnjacima od oko 320 ha, pase oko 160 goveda mesne francuske pasmine salers. Na Krbavskom polju imaju i 200 ha oranice gdje pripremaju organsku hranu za blago, uglavnom pir i esparzetu. To su rijetke kulture koje uspijevaju i na kršu.
Zadruga Lika Nova je osnovana 2010. godine. Iste je godine putem natječaja od strane europskih fondova, zadruga ostvarila sredstva za kupovinu 13 krava i jednog bika. Radilo se o samoodrživom uzgoju tovnih goveda u sustavu krava-tele u Lici. Taj pojam do tada nije bio prepoznat u hrvatskom stočarstvu.
Međutim, uvoz prvih salersa krenuo je pogrešno odmah u startu s prodavateljima i posrednicima, vezano za način isporuke, kvalitetu i status stoke koja je trebala biti, odnosno koja je dopremljena. Gubitci zbog toga u startu su bili nemali. To je mnoge tadašnje uključene zadruge natjeralo da kasnije odustanu od cijele priče, a repovi se vuku sve do danas.
Upravitelj i zadrugar Velimir Platiša, ističe da i pored katastrofalnog početka, nije bilo lako opstati na krškim pašnjacima u Lici, gdje treba dobro izbalansirati što se tiče gotovo svega bilo smještaja za ljude i životinje, vode, struje, prijevoza, paše, radne snage, mehanizacije, zimskih uvjeta itd. To znači da u svemu vlada deficit osim u površini dostupnih krških pašnjaka.
Osim toga, ističe i da je okruženje u vrijeme od osnutka farme s nevjericom gledalo na uzgoj goveda u sustavu krava-tele. Tih je godina najunosnije bilo imati samo oranice. Uzgoj goveda je tada smatran gubitkom vremena i novaca.
-Uz sve postojeće probleme, situaciju je otežao gubitak zemlje na kojoj smo bili smješteni i problemi s beskrupuloznim zemljišnim tajkunima. Oni traju i dan danas u raznim sferama posla. Iako smo išli lagano naprijed, rješavanje pitanja oko zemlje i uvedeni poticaj na krške pašnjake potvrdio je i opravdao sav naš trud. Omogućio je da puno brže i efikasnije cijelu priču postavimo na višu razinu, napominje mladi uzgajivač.
Velimir smatra da je uzgoj goveda na krškim pašnjacima nekome lakši-nekome teži, ali svakako siguran i isplativ posao, kontroliran od strane državnih inspekcijskih službi koje osiguravaju ispravnost u svim segmentima.
Na dobivene poticaje, gleda kao na teško i pošteno zarađeni novac, uz svakodnevne probleme i izazove poput čopora čagljeva, vukova i krda divljih svinja koje haraju krškim prostorom. Ipak, kaže da bi se ovim poslom bavio i da nema poticaja. Pogotovo sad kad je oformljeno gospodarstvo koje bi u slučaju nestanka poticaja bilo samoodrživo i profitabilno.
I OPG Marijana Sekulića iz Ribnika kod Gospića ima problem s vodom na krškim pašnjacima. Svakih deset dana dopremi tri cisterne vode na dva pašnjaka. Na jednom je 18 goveda i 13 teladi, većinom boškarina. Na drugom je 11 goveda, te šest teladi pasmine buša i jedno tele koje je dolutalo i ostalo s njegovim stadom. Marijan je s uzgojem krenuo prije četiri godine na 40 ha krških pašnjaka. Planira se posve okrenuti uzgoju boškarina, jer je i otkup teladi, koja je gotovo dvostruko veća od teladi buše, zajamčena od strane Agencije za ruralni razvoj Istre (AZRI).
Marijan ističe da uzgoj goveda na krškim pašnjacima nije zahtjevan, ali da bi se u budućnosti ipak više okrenuo uzgoju boškarina. Oni jesu zahtjevniji što se tiče ishrane jer su i veći, ali i više daju.
Zbog toga se njegov OPG javio i na gradski natječaj za dodjelu šumskog zemljišta. Njenu su realizaciju čekali čak godinu i pol dana. Od prvotnih 17 ha na kraju je dobio samo pet. Raspolaganje zemljištem je uspio riješiti zakupom od privatnih vlasnika. S njima je sklopio ugovore o plodouživanju, a nešto zemlje je i kupio. Za zimu je već spremio oko 200 rola sjena, vodeći računa da goveda ne ostanu gladna do nove sezone na pašnjacima.
Krški pašnjaci bez proizvoda su neodrživi
U malom ličkom selu Mogorić, koje je najbliže naplatnim kućicama Gornja Ploča na auto cesti Dalmatina, može se od lipnja ove godine vidjeti stado od 30 boškarina Stjepana Perlića iz Perušića i njegova partnera u uzgoju. Riječ je o mladim uzgajivačima. Oni su prije četiri godine krenuli s uzgojem boškarina na 62 ha pašnjaka između Gospića i Svetog Roka. Prošle su godine morali maknuti s njega veliko stado od 70 goveda. Nisu imali potrebne suglasnosti vlasnika zemljišta za njegovo korištenje. U Lici zemljišne knjige nisu riješene više od 50 godina.
Dominik Zeko u Medaku, između Gospića i Svetog Roka, ima veliku mliječnu farmu jersey goveda, osam zaposlenih i 140 grla. Veći dio godine borave na ukupno 220 ha krških pašnjaka, livada i oranica, a sve su poznatiji njegovi proizvodi iz sirane Vedrine.
–Sadašnji sustav krških pašnjaka, koji je većinom bez proizvoda, nije održiv i krški pašnjaci zaslužuju da dobiju priliku opstati. To znači da su poticaji na njima nužni, jer su prirodno siromašni, ali ne mogu se samo ubirati, jer porezni obveznici moraju vidjeti da se oni, bez stvaranja dadane vrijednosti, ne koriste uzalud, zaključuje Zeko.
