U konvencionalnoj svinjogojskoj proizvodnji kao glavni otpadni materijal javlja se gnojovka. No, u sustavima gdje se svinje drže na punom podu i dubokoj stelji glavni otpadni produkt je kruti stajski gnoj.

Držanje svinja na dubokoj prostirci karakteriziraju svakodnevno nastiranje novim slojem prostirke i izgnojavanje na kraju proizvodnog ciklusa. Svinje mokre i balegaju u slamu ili drugi materijal za nastiranje koji veže mokraću i neugodne mirise. Pri tome nastaje smjesa stelje, krutih i tekućih životinjskih izlučevina različitog stupnja biološke razgrađenosti, stabilnosti i zrelosti. Držanje svinja na dubokoj stelji primjenjuje se najčešće kod tovnih svinja, no može se primijeniti i kod ostalih kategorija.

Ovakav način držanja omogućuje bolje zadovoljenje kriterija za dobrobit svinja, ispoljavanje prirodnih načina ponašanja, postizanje bolje mikroklime, te niža ulaganja u objekte i opremu. Međutim, obilježava ga također i veći utrošak ljudskog rada za nasteljavanje i izgnojavanje. Ovisno o veličini objekta, intenzitetu proizvodnje izgnojavanje na kraju turnusa može biti ručno ili automatizirano.

Kruti stajski gnoj nastao ovim načinom držanja sadrži sva biljna hraniva. Ujedno je i dobar je regulator fizikalnih svojstava tla. Također, stajski je gnoj izvor mnogobrojnih korisnih mikroorganizama. Kemijski sastav svinjskog stajskog gnoja dosta varira, te ovisi o mnogim faktorima. Ovisi o faktorima kao što su dob i kategorija svinje, količina i kvaliteta stočne hrane, način držanja svinja, spol svinja, vrsta i količina stelje, klima i način spremanja gnoja. Na kvalitetu stajskog gnoja utječe vrsta stelje, sadržaj celuloze, te ukupni sadržaj ugljikohidrata, kao i stupanj razgrađenosti stelje. Visoki sadržaj celuloze uvjetuje jače zagrijavanje stajskog gnoja, što povećava gubitke dušika u obliku amonijaka.

Značajke krutog svinjskog gnoja

Svinjski gnoj sadrži 13 esencijalnih biljnih hranjiva. To su dušik (N), fosfor (P), kalij (K), kalcij (Ca), magnezij (Mg), sumpor, (S), mangan (Mn), bakar (Cu), cink (Zn), klor (Cl), bor (B),željezo (Fe) i molibden (Mo). Biljna hraniva u svinjskom gnoju potječu od neprobavljene hrane, aditiva, lijekova i vode koju konzumiraju svinje. Stoga se korištenjem svinjskog gnoja mogu zadovoljiti potrebe za velikim brojem biljnih hranjiva.

Smatra se da svinjski gnoj spada u gnojiva niže kvalitete. Sadrži od 15 do 25 % suhe tvari, a njegovom fermentacijom razvija se temperatura od 60° C. Karakterizira ga brza razgradnja i visoka raspoloživost hraniva. Jedini precizan način određivanja sadržaja hraniva u gnojivu je pomoću laboratorijske analize. Svinjski gnoj ima povoljnu strukturu koja ovisi o vrsti hranidbe. Kod prevladavajuće hranidbe voluminoznom krmom, struktura mu je lošija. Svinjski gnoj je „hladan gnoj“, teško se mineralizira i male je mikrobiološke aktivnosti pa se preporuča za lagana tla. Svinja tjelesne mase od oko 80 kg proizvodi 2,5 kg gnoja dnevno.

Sadržaj hranjivih tvari u krutim svinjskom gnoju

DušikFosforKalijKalcijMagnezijOrganska tvarSadržaj vlage
0.60.50.40.20.0315.577.6

Za gnojidbu polja ne preporučuje se upotreba svježeg, nedozrelog stajskog gnoja, već dobro kompostiranog, dozrelog gnoja. Svježi gnoj sadrži velike količine dušika u lako topljivim obliku. To uslijed prekomjerne upotrebe može dovesti do povećanog sadržaja soli u tlu, te gubitka dušika ispiranjem.

svinjski gnoj ili stajski gnoj
Za gnojidbu polja preporučuje se upotreba dozrelog gnoja

Kako skladištiti gnoj?

Kruti svinjski gnoj potrebno je skladištiti na za to predviđenim prostorima: gnojištima. Funkcija gnojišta je spriječiti ispiranje i cijeđenje stajskog gnoja i time gubitak njegove vrijednosti, kao i spriječiti onečišćenje okoliša. Kao i kod gnojovke, osnovni kriterij prilikom izgradnje gnojišta je dovoljan kapacitet gnojišta, koji će omogućiti zadovoljenje propisa, prvenstveno vezanih uz tzv. Nitratnu direktivu.

U Republici Hrvatskoj provedba Nitratne direktive regulirana je Zakonom o vodama, II. akcijskim programom zaštite voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima poljoprivrednog podrijetla (NN 60/2017.), te Odlukom o određivanju ranjivih područja u Republici Hrvatskoj (NN 130/12.).

Praktično, Nitratna direktiva određuje da u tijeku jedne kalendarske godine poljoprivredno gospodarstvo može gnojiti poljoprivredne površine stajskim gnojem do granične vrijednosti od 170 kg/ha dušika. Toj vrijednosti odgovara maksimalni unos od 30 t krutog svinjskog gnoja po hektaru. Stoga se kapaciteti za skladištenje gnojovke moraju prilagoditi tim kriteriju.

Spremnici moraju biti vodonepropusni, tako da ne dođe do izlijevanja, ispiranja ili otjecanja stajskog gnoja u okoliš, kao i onečišćenja podzemnih i površinskih vod a. Tekući dio stajskog gnoja mora biti prikupljen u vodonepropusne gnojne jame iz kojih ne smije biti istjecanja u podzemne ili površinske vode. Spremnici moraju svojom veličinom zadovoljiti prikupljanje gnoja za šestomjesečno razdoblje, s time da je za jedno uvjetno grlo potrebno, za razdoblje od šest mjeseci skladištenja, osigurati za kruti stajski gnoj najmanje 4 m2 površine spremnika uz visinu nakupine gnoja od 2 m, odnosno 8 m3 prostora spremnika za kruti stajski gnoj, ako je visina hrpe manja od 2 metra.

Na obiteljskim gospodarstvima manjeg intenziteta proizvodnje gnoj se najčešće sabire u gnojišta građena kao nepropusni plato s betonskim stranicama visine najmanje 2 metra uz koje su obavezne jame za otjecanje procjedne tekuće faze stajskog gnojiva. Sazrijevanje stajskih gnojiva odvija se na opisanim gnojištima za odlaganje svježeg stajskog gnoja. Tijekom stajanja na hrpama stajski gnoj djelovanjem mikroorganizama (gljive, aktinomicete, bakterije, protozoe) u aerobnim i anaerobnim procesima. Pri tome se značajno mijenjaju fizikalna, kemijska i biološka svojstva.

Intenzitet i pravac mikrobioloških procesa sazrijevanja ovisi o pH vrijednosti, vlažnosti i aeriranosti gnojiva. Sama aeriranost gnojiva ovisit će o zbijenosti hrpa gnoja. Rastresite hrpe koje sadrže veće količine stelje pogodovat će aerobnim procesima uz veće gubitke volumena i mase stajnjaka te dušika.

svinjski gnoj ili stajski gnoj
Na manjim poljoprivrednim gospodarstvima gnoj se najčešće sabire u gnojišta

Međutim, isti će uvjeti omogućiti razvoj visokih temperatura dovoljnih da unište patogene organizme (55-60 °C) i klijavost sjemenki korova (min 63°C). Veće hrpe ili zbijene hrpe stajskog gnojiva, tj. gnojiva s manje stelje, pogodnije su za anaerobne procese gdje je manji gubitak mase i volumena.

U takvim je uvjetima proces sazrijevanja bitno sporiji, odvija se pri nižim temperaturama i gnojiva su manje zrelosti i stabilnosti. Negativna posljedica sazrijevanja stajskog gnojiva na nižim temperaturama je što sjemenke korova zadržavaju klijavost i u gnojivu zaostaju patogeni mikroorganizmi. Pored toga, anaerobnom razgradnjom proteina (truljenjem) nastaje neugodan miris stajskog gnojiva koji potječe od spojeva amina i merkaptana. Tijekom procesa sazrijevanja stajskog gnojiva većina promjena koje se odvijaju je pozitivna s aspekta ekološke prihvatljivosti te s aspekta fertilizacijske sposobnosti gnojiva.

Proces sazrijevanja stajskog gnojiva traje najmanje 6-9 mjeseci, a u određenim slučajevima i više od 12 mjeseci. Vrlo često je teško odrediti trajanje sazrijevanja gnojiva jer ovisi o vrsti gnoja te uvjetima u kojima dozrijeva. Sazrijevanje je kraće u aerobnim uvjetima, a duže u aerobnim uvjetima ako su slogovi vlažni i zbijeni.

Sazrijevanje stajskog gnojiva smanjuje volumen, popravlja fizikalna svojstva jer se razgrađuje slama, snižava se omjer ugljika i dušika, smanjuje udio amonijskog dušika i snižava pH vrijednost. Navedene promjene znače pomak u pravcu popravka zrelosti i stabilnosti stajskog gnojiva. To ga čini pogodnijim za manipulaciju i aplikaciju na proizvodnim površinama.

Sve stručne tekstove objavljene u Gospodarskom listu u razdoblju od 2016. do 2020. godine čitajte i u našoj Digitalnoj kolekciji koju možete naručiti ovdje

Pretplatnici na sadržaj Gospodarskog lista ostvaruju pravo na besplatne savjete. Ako ste pretplatnik postavite pitanje klikom ovdje
Ako se želite pretplatiti to možete učiniti ovdje