Slobodni uzgoj kokoši nesilica – prednosti i nedostaci

Proizvodnja konzumnih jaja razlikuje se po veličini i obliku farme, tipu kokoši nesilica i jajima koja nose (bijele ili smeđe ljuske), ali i načinu držanja i hranidbe. Od 2012. godine u EU je zabranjeno držanje nesilica u klasičnim kavezima. Proizvođačima ostaju na raspolaganju slobodni sustav s ispustima, podni sustav držanja na dubokoj prostirci ili etažni sustav držanja u štali – volijere i obogaćeni kavezi. Obogaćeni kavezi se ukidaju i nakon 2025.g. neće se više prodavati jaja proizvedena u njima. Kako naših 70 % proizvođača ima takve kaveze, za očekivati je određene probleme. Dio proizvođača će morati uložiti u novu tehnologiju, a oni koji to neće moći neće više proizvoditi jaja. Tako bismo opet mogli doći u situaciju da nismo samodostatni i da moramo uvoziti jaja.

Kod slobodnog sustava držanja kokoši nesilice moraju imati neprekidan pristup otvorenom prostoru. Zemljište na koje imaju pristup mora biti uglavnom pokriveno vegetacijom. Najveća naseljenost ne smije biti veća od 1.000 kokoši po hektaru, odnosno po jednoj kokoši mora biti osigurano 10 m². Unutrašnjost treba biti uređena tako da zadovoljava uvjete specificirane za držanje na dubokoj stelji ili etažnog sustava držanja u štali.

Koje su razlike?

Poluintenzivni sustav držanja kokoši se od slobodnog razlikuje samo u broju nesilica po m² zatravnjenog ispusta. Odnosno, najveća naseljenost ne smije biti veća od 4.000 kokoši po hektaru zemljišta, odnosno po jednoj kokoši mora biti osigurano 2,5 m².

Najveća naseljenost nesilica kod podnog sustava držanja na dubokoj stelji ne smije biti veća od 7 kokoši nesilica po m² iskoristivog podnog prostora. Najmanje 1/3 podnog prostora mora biti pokrivena prostirkom (slama, drvena hoblovina) i treba biti osiguran dovoljno velik prostor poda za skupljanje izmeta.

Kod etažnog sustava držanja nesilica u staji (volijere) najveća naseljenost ne smije biti veća od 25 nesilica po m² iskoristivog podnog prostora. Unutrašnjost staje mora biti opremljena prečkama za sjedenje dovoljno dugačkim da osiguraju 15 cm prečke po svakoj nesilici.

Obogaćeni kavezi moraju osigurati najmanje 750 cm² površine poda za svaku nesilicu. Od toga 600 cm² treba biti iskoristivo. Visina kaveza na mjestima osim iskoristivog prostora mora biti najmanje 20 cm, a minimalna površina kaveza mora biti 2.000 cm². U kavezu treba nesilicama osigurati gnijezdo, prostirku za kljucanje i kupanje, pribor za brušenje noktiju, prečku za stajanje dužine 15 cm po kokoši, žlijeb za hranjenje dužine najmanje 12 cm po nesilici i kontinuirani sustav napajanja po cijeloj dužini kaveza (osim kod nipla ili čašica, min 2 instalirane unutar svakog kaveza). Prolaz između kaveza mora biti razmaknut barem 90 cm. Najmanja visina od poda do prvog reda kaveza mora biti 35 cm.

Najmanji su zahtjevi u ekstenzivnoj proizvodnji, ali treba voditi računa o minimalnim uvjetima. Svako odstupanje (osvjetljenje, niska/visoka temperatura) smanjuje nesivost. Uglavnom se koriste lake hibridne nesilice (tjelesne mase 1,5-2 kg) koje nesu jaja smeđe ljuske (oko 300 jaja prosječne mase 60 g godišnje). One se mogu koristiti u proizvodnji s i bez ispusta. Za ekstenzivnu proizvodnju se preporučuje i izvorna hrvatska pasmina – kokoš hrvatica jer je izrazito prilagodljiva uvjetima i načinu držanja.

Hranidba je iznimno bitna

Hranidba nesilica je najvažnija stavka u proizvodnji konzumnih jaja, kako s tehnološkog, tako i s ekonomskog stajališta.

• Tehnološki: u krmnoj smjesi trebaju biti prisutni svi mikro i makro elementi potrebni za normalan metabolizam kokoši, u odgovarajućim količinama i omjerima, ali i odgovarajuće konzistencije, a hrana mora biti mikrobiološki ispravna.
• Ekonomski: kokoši na neodgovarajuću hranidbu odgovaraju padom proizvodnje, a gubitak od nekoliko jaja po nesilici godišnje može značiti financijski gubitak. Također, domaćim je proizvođačima cijena krmne smjese problem (ovisi o cijenama komponenti koje se dodaju: kukuruz, soja, vitamini i minerali).

Tablica: Prosječne dnevne potrebe kokoši nesilica za hranjivim tvarima

U novije vrijeme se sve više razvija ideja o jajetu kao funkcionalnoj hrani. Poznato je da kokoš ugrađuje u jaje ono što pojede, pa se dodavanjem različitih sastojaka u hranu može proizvesti jaje bitno različitog sastava (omega-3 masne kiseline, selen, vitamin E, lutein i sl.).

Ključni segment u proizvodnji jaja je zdravlje kokoši nesilica i biosigurnost. Zato je od iznimne važnosti ograničavanje posjetitelja i određivanje protokola ulaska na farmu. Međutim kod slobodnog držanja osim higijene peradnjaka treba voditi računa i o otvorenom prostoru (odstranjivanje površinskog sloja i nanošenje novog uz dezinfekciju otkrivenog zemljišta, pogonsko napasivanje radi obnove zatravljenog ispusta, stalna i sustavna deratizacija, zaštita od predatora).

Porast proizvodnje jaja u RH

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku u Hrvatskoj je 2020. godine proizvedeno 668.773 tisuće komada jaja (11 % više od 2019.),  a prosječna proizvođačka cijena je bila 0,66 kn/komadu. Jaja koja se stavljaju na tržište trebaju biti označena brojem farme. Ako je na farmi manje od 350 nesilica ne trebaju biti sortirana, a jaja koja su sa farme s više od 350 nesilica moraju biti označena i sortirana. Od oko 260 registriranih domaćih proizvođača oko 30 je velikih (>20.000 nesilica). Oko 100 je sa više od 350 nesilica, a većina su mali proizvođači (do 350 nesilica). Većina naših velikih proizvođača jaja prodaje jaja pod svojim logom, ali za trgovačke lance ih plasiraju pod njihovim tržnim markama.

Službena statistika govori o potrošnji od 147 jaja/stanovniku u RH, ali to nije potpuno točno jer ne računa se neregistrirana proizvodnja (kupovina jaja preko poznanika, proizvodnja za vlastite potrebe) koja je kod nas još uvijek dosta zastupljena.

Prema kakvoći jaja se svrstavaju u A klasu (svježa jaja) ili B klasu (jaja namijenjena preradi). Težinski razredi su: XL (>73 g), L (63-73 g), M (53-63 g) i S (<53 g), a prema načinu uzgoja oznake su: 0 (ekološki uzgoj), 1 (slobodni uzgoj), 2 (štalski podni uzgoj) i 3 (kavezni uzgoj). 

Domaća jaja su svježija

Na našem tržištu se uglavnom prodaju jaja domaćih proizvođača (80 %). Oni su potpuno usklađeni sa EU zahtjevima u pogledu dobrobiti životinja, a manji dio jaja dolazi izvan RH, uglavnom iz Poljske i Nizozemske. Sva jaja koja se nalaze na tržištu su zdravstveno ispravna. Međutim, domaća su jaja svježija, dok uvozna najčešće dolaze kad im ističe rok od maksimalno 3 tjedna u skladištu. Zato i jesu su povoljnijih cijena. Prodaje se uglavnom bez posrednika, preko trgovačkih lanaca ili „jajomata“ (20 registriranih u RH koje koriste uglavnom manji proizvođači sa manje od 350 nesilica) i podliježu Pravilniku o izravnoj prodaji. Uvjete prodaje diktiraju uglavnom trgovački lanci, izravnim pregovaranjem pojedinačno sa proizvođačima. Stoga bi bilo bolje da su proizvođači udruženi jer ovako svatko od njih dogovara uvjete za sebe.

Organiziranost koju imaju u Austriji je dobar primjer: sva jaja stižu u zajednički centar u kojemu se pakiraju u istu ambalažu, ali je na svakoj vidljivo tko je proizvođač i gdje su jaja proizvedena. Sve dok se ne prodaju sva jaja lokalno proizvedena (iz te pokrajine) ne mogu druga doći na tržište. Tek kad se prodaju i iz ostalih pokrajina Austrije, mogu se uvoziti.

Samo 5 ekoloških farmi kokoši u RH

Prema podacima Ministarstva poljoprivrede iz Upisnika farmi kokoši nesilica (rujan 2021.) Hrvatska ima registrirano 262 objekta za držanje kokoši nesilica. Od njih je najviše (51 %) objekata koji imaju slobodni način držanja nesilica, 26 % kavezni način te 21 % objekata sa stajskim načinom držanja nesilica. Za sada je registrirano samo pet ekoloških farmi kokoši nesilica. Međutim kada se uzme u obzir kapacitet držanja kokoši nesilica na registriranim farmama, više od 67 % nesilica otpada na kavezni uzgoj, skoro 30 % na stajski uzgoj, a manje od 3 % slobodni uzgoj.

U domaćoj proizvodnji jaja postoje certifikati kvalitete. Oni su jamstvo određenih uvjeta koje taj certifikat zahtijeva od proizvođača. „Jaja hrvatskih farmi“ je web aplikacija. Pomoću nje kupci jaja mogu, na temelju identifikacijske oznake otisnute na jajima, saznati više o porijeklu jaja, proizvođaču, o načinu držanja nesilica i sl. Dodatno, za registrirane korisnike moguće je pratiti količinu proizvedenih jaja u nekom vremenskom razdoblju.

Krajem rujna Ministarstvo poljoljoprivrede odobrilo je certifikat „Dokazana kvaliteta“. S njom se jamče poboljšani uvjeti držanja nesilica (povećanje prostora, manja gustoća naseljenosti, igračke na otvorenom prostoru, min. 70 % žitarica u smjesi hrane i sl.). Ovim se certifikatom želi postići još veća prepoznatljivost i promocija domaćih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

Zablude vezane uz uzgoj kokoši nesilica

Treba razjasniti neke zablude vezane uz slobodni uzgoj kokoši nesilica. Nisu sve kokoši nesilice u slobodnom uzgoju organske ili ekološke. Također, cijepljenja se ne provode samo na kokošima iz kaveznog uzgoja, već i u slobodnom uzgoju.

Druga zabluda su niži troškovi hrane jer kokoši se hrane i vani na otvorenom prostoru, dostupnom travom i kukcima. Međutim, to u pravilu nije dovoljno i treba računati na nešto više troškove uzgoja kod slobodnog uzgoja. Negativni utjecaj takvog peradnjaka na okoliš nije nužno manji od kaveznog.

Najbolje o ekonomskom učinku slobodnog uzgoja govori slučaj iz SAD-a. U studenom 2008. u Kaliforniji je usvojen prijedlog mjere koja nalaže da ograđeni prostor s devet ili više kokoši nesilica mora osigurati najmanje 116 cm² površine po nesilici. Mjera je stupila na snagu tek 7 godina kasnije tj. 2015. godine. Procijenjeni učinak mjere pokazao je pad broja nesilica u Kaliforniji za 23 % i rast cijena jaja za 35 %.