Ženka satyr tragopana jednostavna je sa svojim sivosmeđim, crnosmeđim i svijetlim mrljama prošaranim po perju kao i većina njezinih rođakinja. Nasuprot tome, mužjak je sa svojim pretežito jarkocrvenim do okruglastobijelim bisernim pjegama s crnim rubom znatno raskošnijeg perja. Njegova je glava crna sve do produženih bočnih pera na lubanji i crvenog udubljenja na stražnjim bočnim dijelovima glave. Vrat i stražnji dio glave također su crveni, ali bez mrlja.
Leđa, krila i rep su sivosmeđi, prošarani s malo crvene boje i također s bisernim pjegama. Tijekom udvaranja pojavljuju se kožna izbočenja, svijetloplavi roščići, na stražnjem dijelu glave, a preko prsa se širi nebeskoplava mesnata resa veličine jednog pedlja, s tamnijim središtem i sa skarletnocrvenim rubnim mrljama. U vrijeme parenja mužjaci su toliko opsjednuti pokazivanjem svojih uresa da jedva i zamjećuju išta drugo.
Vrsta Tragopani potječe iz predjela Himalaja, odnosno iz indijsko-kineskog graničnog područja koje se istočno proteže kroz Nepal, Sikim i Butan. Nastanjuje prohladne kišne planinske šume obrasle rododendronom i drugim listopadnim grmljem te često vrlo slabim fondom bambusovih stabala. Najpovoljne visine nalaze se između 2400 i 3300 m, a ponekad i više. Tijekom zimskih razdoblja s obilnim snijegom, satyr tragopan se često spušta u niže predjele do 1800 m nadmorske visine. Slična vrsta, plavoobrazni ili temminckov tragopan živi u gustim planinskim šumama zapadne Kine. I ta se vrsta zimi spušta na nižu nadmorsku visinu, gdje se zadržava u guštacima hrastovih, orahovih i morendinih šuma, ondje gdje šimšir i planinski bambus stvaraju ispod višeg drveća neprohodne guštare.
Po obojenosti je slična prethodno opisanoj, s tom razlikom što je u nje perje na donjem dijelu leđa intenzivnije crveno, očne mrlje su crnkaste, te ima manje živahno obojene rubove pera. Na donjoj strani tijela ima široke pruge koje na perju trbuha zauzimaju čitav središnji dio pera i ostavljaju samo uski crveni obrub.
Tragopane nikako ne smijemo držati u malim (standardnim) volijerama za fazane. U takvim nastambama s nedovoljno podnog raslinja, a s vrlo mnogo uzročnika bolesti oni neće dugo živjeti. Minimalni prostor iznosi 80 četvornih metara s djelomice posađenim šipraajem (listopadno grmlje, rododendron, bambus). Prikladna bi mogla biti i neka ledima u volijeri koja je godinama ostala netaknuta. Tragopani se ponašaju vrlo miroljubivo prema ostalim vrstama ptica u volijeri, čak i prema malim pticama.
Zimske hladnoće nimalo im ne smetaju. Sklonište s visoko postavljenim prečkama za sjedenje tijekom noći treba biti suho, ali ne i zaštićeno od mraza. Međutim, ove životinje trebamo zaštititi od ljetne vrućine pomoću šipraaja koje će stvarati hlad. Shodno njihovom prirodnom načinu življenja, moramo postaviti grane različite debljine za penjanje koje ponekad moraju biti debele kao ruka.
