Selen je jedan od važnijih elemenata. Esencijalan je i tijelo ga ne proizvodi, već ga je potrebno unijeti u organizam putem hrane. On je neophodan za pravilan rad enzimskih sustava, te je vrlo važan antioksidant.

On štiti crvena krvna zrnca i stanične membrane. Također je bitan za funkcioniranje obrambenog sustava i štitne žljiezde. Zajedno s drugim antioksidantima štiti srce, pomaže pri depresiji, premoru i prevelikoj nervozi. Koncentracija selena u tlu, pa time i u biljkama različita je i ovisi o brojnim čimbenicima. Utjecaj okoliša bitan je za mogućnost njegova iskorištenja, što je vrlo značajno za koncentraciju prirodnog selena u hrani za životinje.

Njegova raspoloživost u stočnoj hrani, nadalje, ovisi o ukupnoj količini i kemijskom obliku, fiziološkom stanju organizma, primjeni lijekova te dobnoj skupini. Zbog spomenutih metabolitičkih procesa postoji stalna potreba za dodatkom selena hrani za životinje. Koncentracije selena u stočnoj hrani od 0,1 do 0,5 mg/kg u suhoj tvari prihvaćene su kao sigurne u smislu moguće toksičnosti selena. Mnoge karakteristike kakvoće mesa kao što su izgled površine i miris. Lako su uočljive i posebno važne sa stanovišta potencijalnih konzumenata. Izgled površine mesa pomoći će pri odluci dali kupiti meso ili ne. Nježnost i sočnost mesa, okus, te druge subjektivne značajke ocjenjuju se nakon kulinarske obrade.

Kulinarska svojstva mesa ovise o biokemiji mišićja i modernim tehnološkim procesima obrade. Jedan od prihvaćenih pristupa očuvanja senzornih svojstava mesa jest dodatak antioksidanata, poput selena ili vitamina E, direktno u stočnu hranu ili tijekom tehnološkog procesa obrade. Utjecaj je selena u prehrani ljudi prema posljednjim istraživanjima sve veći. U SAD preporučeni dnevni unos selena je 70 μg/dan za muškarce i 55 μg/dan za žene. Količina od 40 μg/dan smatra se minimalnom za ljude. Ovdje valja naglasiti kako je prosječni dnevni unos selena u svijetu uglavnom mnogo manji od preporučenih vrijednosti.

Unos selena hranom određuje koncentraciju selena u krvnom serumu. Niske koncentracije selena u krvi povezane su s povećanim rizikom od spontanog pobačaja, neplodnosti muškaraca, povećanjem rizika od kardiomiopatija, kardiovaskularnih bolesti, te povećanim rizikom i stopom smrtnosti od kancerogenih oboljenja. Spomenuti razlozi ukazuju da je potreba za povećanjem unosa selena u organizam sve veća. Osim upotrebe dnevnih dodataka organskog selena (tablete), korištenja umjetnih gnojiva obogaćenih selenom u proizvodnji biljnih kultura, smatra se da je hrana (meso, mlijeko, jaja) obogaćena selenom u tom smislu najvrednija.

Iz svega navedenog moguće je zaključiti kako upotreba selena u organskom obliku kao dodatka hrani za piliće dovodi do povećanja ukupne količine selena u mesu peradi. Uporaba takvog mesa u prehrani ljudi može imati višestruko korisnu primjenu u smislu poboljšanja nutritivne vrijednosti namirnica, te proizvodnje “funkcionalne hrane” u smislu povećane količine selena čija je konzumacija korisna za zdravlje potrošača zbog prevencije, prvenstveno kancerogenih oboljenja. Selenom obogaćeno meso peradi moglo bi dobiti posebno mjesto u kategoriji “funkcionalne hrane” i bitno utjecati na unos selena u ljudski organizam. Nedostatak Se može utjecati na kvalitetu mesa na način da smanjuje lipidnu peroksidaciju tijekom čuvanja mesa.

Nutritivni zahtjevi za vitaminom E su teški za otkrivanje iz razloga što dosta variraju i ovise o mnogim čimbenicima, uključujući spol i starost peradi, koncentraciju i vrste masti u hranidbi, koncentraciju selena i prisutnost ostalih antioksidanata. Povećani unos vitamina E rezultira povećanom cijenom hrane, no rezultira poboljšanjem proizvodnih i reproduktivnih značajki peradi kao i kvalitete mesa i jaja. Vitamin E kao dodatak se smatra kao efektivno sredstvo unapređenja antioksidativnog sistema u uvjetima stresa. Zabrana antibiotika u Europi je u vezi s potragom za alternativnim načinima unapređenja imunog sustava i njegove efikasnosti.

Smatra se da vitamin E ima pozitivne učinke na imuni sustav i kao rezultat toga povećana je njegova upotreba u peradarstvu. Kao prirodni antioksidant, vitamin E može značajno smanjiti peroksidaciju lipida u peradskom mesu tokom skladištenja. Prema tome, povećanje doza vitamina E (do 500 mg/kg) u hrani brojlera je efikasan način za poboljšanje skladišnih osobina mesa. Povećana doza (250 mg/kg) vitamina E u hrani usko je povezana sa smanjenjem podložnosti ka peroksidaciji lipida u različitim tkivima tek izlegnutih pilića. Ovo povećanje u antioksidativnoj zaštiti može biti odlučujuće za razvoj imunog sustava pileta, i rezultati su jako povoljni, gledano na rast i razvoj pilića u ranom stadiju razvoja.

Još jedan rezultat uvećanog unosa vitamina E je proizvodnja jaja obogaćenih alphatokoferolom. Takva jaja imaju svojstvo povećane otpornosti na peroksidaciju lipida u žumanjku. Poznat je utjecaj vitamina E na oksidacijsku stabilnost masti mesa. Povećana doza vitamina E u hrani tijekom zadnja tri tjedna tova značajno smanjuje opasnost od oksidativne ranketljivosti. Odlaganje vitamina E u meso pilića povezano je sa sadržajem PUFA u njihovoj hrani. Istraživanja su pokazala da se uz obilje zasićenih masnih kiselina u hrani, povećava sadržaj vitamina E u tamnom mesu.

Izvor: Gospodarski kalendar

Prethodni članakPitomi lan – puno koristi
Sljedeći članakObavijest korisnicima potpora o postupanju u slučaju nastanka više sile i izvanrednih okolnosti
prof. dr. sc. Zlatko Janječić
Redoviti profesor Sveučilišta u Zagrebu zaposlen na Agronomskom fakultetu Zagreb od 1994. godine. Kao autor ili koautor objavio je pedesetak indeksiranih radova, te tridesetak stručnih i popularnih članaka, sveučilišni udžbenik i jednu monografiju. Voditelj nekoliko znanstvenih i stručnih projekata. Već dvadeset godina radi na zaštiti hrvatskih izvornih pasmina peradi, kokoši hrvatice i zagorskog purana. Zlatko Janječić rođen je 21. studenoga 1969. godine u Sisku, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirao je 1994. godine na smjeru Stočarstvo. Tijekom studija sudjelovao je u obrani Domovine. Magistrirao je 1998. godine, a doktorsku disertaciju obranio 2002. godine. Od 1994. godine radi kao znanstveni novak u Zavodu za specijalno stočarstvo, te od 1997. godine do danas na Zavodu za hranidbu životinja. U znanstveno-nastavno zvanje asistenta izabran je 1998. godine, u zvanje višeg asistenta 2002. godine, u zvanje docenta 2005. godine, a u zvanje izvanrednog profesora 2009 godine. U znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika izabran je 2011. godine, a u nastavno zvanje redovitog profesora 2014. godine. Do sada je objavio pedeset znanstvenih radova, od kojih je 11 radova iz skupine a1, 38 radova iz skupine a2 i 1 rad iz skupine a3. Uz navedeno, dr. sc. Zlatko Janječić autor je ili koautor 3 znanstvena rada objavljena u nacionalnim znanstvenim časopisima koji nisu svrstani u skupine a1, a2 i a3, te 17 znanstvenih radova recenziranih i objavljenih u zbornicima radova s domaćih znanstvenih skupova. Dr. sc. Zlatko Janječić aktivno je sudjelovao na 13 međunarodnih i 29 nacionalnih znanstvenih skupova. Bio je voditelj jednog i suradnik na šest nacionalnih znanstvenih projekata. Član je međunarodnog znanstvenog društva – WPSA. Uvođenjem novog programa bolonjskog studija nositelj je jednog i suradnik na šest modula preddiplomskog studija (Bs), te nositelj dva modula i suradnik na dva modulu diplomskog studija (Ms), od kojih se većina izvodi na više različitih studija na Agronomskom fakultetu u Zagrebu. Koordinator je na dva modula koje predaje na Veleučilištu Marko Marulić u Kninu. Na poslijediplomskom doktorskom studiju Poljoprivredne znanosti nositelj je jednog modula. Bio je mentor jednog doktorskog rada i 38 diplomskih radova. Koautor je jednog sveučilišnog udžbenika i jedne monografije. Stručna djelatnost ogleda se u tridesetak članaka objavljenih u domaćim časopisima. Bio je suradnik na jednom tehnologijskom projektu. Trenutno je voditelj jednog VIP-projekta, a bio je voditelj tri i suradnik na tri nacionalna stručna projekta. Od 2007. godine je član stručnog Savjeta za provedbu uzgojnog programa za male životinje pri Hrvatskom stočarskom centru. Član je nekoliko stručnih Povjerenstava osnovanih od strane Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske. Od 2011. godine je glavni urednik časopisa Krmiva. Trenutno je član Fakultetskog vijeća, Povjerenstva za savjetovanje dekanice, Odbora za znanost i Povjerenstva za strateško planiranje Agronomskog fakulteta u Zagrebu, te obnaša dužnost Predstojnika Zavoda za hranidbu životinja. Član je Vijeća biotehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu. Aktivno govori engleski i služi se njemačkim jezikom. Znanstveno se usavršavao u Izraelu, Sloveniji i SAD.