Uzgajam cimicifugu kao ukrasnu biljku, no čula sam da ima i određena ljekovita svojstva.
Cimicifuga je jedna od najpoznatijih biljaka za „ženske tegobe“ pa ju sadrže brojni farmaceutski pripravci za ublažavanje klimakteričnih tegoba, tegoba u menopauzi, kod PMS-a i drugih menstrualnih tegoba. Cimicifuga, smrdljivka ili crni zmijski korijen (Cimicifuga racemosa) samoniklo raste u šumama na istočnoj obali Sjeverne Amerike, a u Europi se uzgaja kao ukrasna biljka. Cimicifuga ima tanku, uspravnu stabljiku visine do 2,5 m koja u donjem dijelu nosi trodijelne, perasto razdijeljene i nazubljene tamnozelene listove. Brojni bijeli ili žućkastobijeli cvjetovi čine 30-90 cm duge grozdaste cvatove na vrhu stabljike. Podanak je tamnosmeđ, s uzdužnim brazdama, dug 4-12 cm, a debeo 1-1,5 cm, i upravo se on upotrebljava u ljekovite svrhe.
O ljekovitosti cimicifuge američki doseljenici učili su od sjevernoameričkih Indijanaca koji su je tradicionalno koristili kod različitih ženskih bolesti, ugriza zmija, reumatskih tegoba, kožnih bolesti, nesanice te za rastjerivanje stjenica. Početkom 18. st. biljka je donesena u Europu gdje se najprije uzgajala kao ukrasna biljka, a kasnije i kao ljekovita biljka. Svježi korijen upotrebljava se u farmaceutskoj industriji, dok se u narodnoj medicini od suhog korijena priprema čaj i tinktura. Smatra se da je tinktura djelotvornija jer se djelatne tvari bolje oslobađaju u mješavini vode i alkohola. Korijen cimicifuge sadrži fitoestrogene (izoflavon formononetrin), triterpenske glikozide cimicifugozid, cimigenol, aktein, salicilate, alkaloide, masne kiseline, trijeslovine itd.
