Zanima me ljekovitost kopra jer sam dosta slušao o tome, ali nikada ništa određeno.
Kopar (Anethum graveolens) je jednogodišnja samonikla sredozemna biljka. U posljednje doba nameće se kao biljka za medicinu, koja u biljnim izvorima zdravlja traži potrebnu ravnotežu kemijskim lijekovima. Svako bilje, pa tako i kopar, koji sadržava stanovite količine eteričnog ulja, a odlikuje se specifičnim mirisom (aromom), ubraja se u aromatično bilje. Mirisavi kopar upotrebljava se u prehrambenoj industriji, kao začin konzerviranim jelima, pa i u konzervama od povrća.
Pritom se koriste mlade sočne grančice i lišće, kao začin za salatu i špinat, koji napola pripravljenom treba dodati nekoliko sitno isjeckanih listova. Čim kopar dospije u stadij cvijeta i sjemenke, nužan je kao začin pri kiseljenju krastavaca, pa i kod kiseljenja kupusa. Odličan je i pripravljen kao umak od kopra. Kopar sadržava 3 – 4 posto eteričnog ulja, 15 – 20 posto masnog ulja, oko 18 posto dušičnih tvari, pektina 6 posto. Sadržava dovoljno mineralnih tvari, kao što su kalcij, kalij, fosfor, natrij, sumpor. Međutim, glavni dio eteričnog ulja čini limonen, i to oko 70 posto, te karvan oko 30 posto, kao glavni sastojci eteričnih ulja – mirisom na limun.
Ljekovitost kopra
Vrlo dobro regulira probavu. Za lijek se rabe listovi i sjemenke. Lišće se bere početkom ljeta, a sjemenke kad dozriju. Sjeme je ljekovitije od lišća. Kopar cvjeta od lipnja do kolovoza. Sjeme kopra uklanja nadutost trbuha, grčeve, olakšava mokrenje, pospješuje stvaranje mlijeka kod dojilja, čisti krv, jača srce, potiče funkciju žlijezda, pruža dobar san, zaustavlja povraćanje i štucanje. Za dobar san bolje je lišće uz dodatak meda. Lijek je protiv hemeroida. Kopar je za sve navedeno, ali je potrebno znati način pripravljanja (lišća i sjemena) za lijek.