Alepski je bor postao invazivna vrsta na Kornatima, pa me zanima s čime se može i smije li se kemijski uništiti?

Alepski bor nikada ne može biti invazivan jer nema takva biološka svojstva. Riječ je o najboljoj pionirskoj vrsti drveća kod nas koji dolazi na našim otocima i uz obalu, a ima vrlo važnu ulogu u povratku konačnih vrsta drveća na staništima koja su obešumljena. Konačna vrsta je hrast crnika i njezine pratilice, a taj proces povratka može  potrajati i nekoliko stotina godina ako su uvjeti staništa, a to su klima i tlo, vrlo oštri. Uz sve to alepski bor je pirofit i dobro se prirodno pomlađuje poslije požara, ali nikada neće postojati opasnost od invazivnosti po ekosustav. Dakle, od gologa krša jedina vrsta koja može prva opstati u takvim uvjetima je alepski bor zbog vrlo dubokog korijenskog sustava, ali i otpornosti na vrlo visoke temperature i manjak oborina tijekom ljeta, a onda se polako počinje mijenjati i mikroklima i mikrostanište kako bi ono moglo prihvatiti sjeme drugih vrsta pratilica koje su autohtone. U Hrvatskoj se kemijskim načinima ne uništava šumska vegetacija, već naprotiv, ona je poželjna i samo treba s njom pravilno gospodariti.

Prethodni članakVinogradarstvo pitanje br. 112
Sljedeći članakZašto sijati grahoricu?
izv. prof. dr. sc. Damir Drvodelić
Docent na Zavodu za ekologiju i uzgajanje šuma Šumarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Uža specijalnost: sjemenarstvo i rasadnička proizvodnja šumskih voćkarica, pošumljavanje, arborikultura i rasadnička proizvodnja ukrasnoga bilja. iIv.prof.sc. Damir Drvodelić, dipl. inž. šum. rođen je u Zagrebu 08.06.1974. godine. Osnovnu i srednju elektrotehničku školu, smjer elektroenergetika, završio je u Velikoj Gorici. Nakon mature 1993. godine upisuje studij šumarstva na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirao je u prosincu 1999. godine na kolegiju Zaštita prirode sa temom «Ekološki i prostorni značaj Turopoljskog luga». Od 15. ožujka 2002. godine zaposlen je na Šumarskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu u Zavodu za ekologiju i uzgajanje šuma kao znanstveni novak. Godine 2010. obranio je disertaciju pod naslovom „Značajke sjemena i rasadnička proizvodnja nekih vrsta roda Sorbus L.“ U okviru nastavnih aktivnosti sudjeluje u izvođenju vježbi i terenske nastave iz kolegija Osnivanje šuma, Uzgajanje šuma posebne namjene, Njega i održavanje arborikultura, Arborikultura i Rasadnička proizvodnja ukrasnog drveća. Objavio je samostalno ili kao suautor tridesetak znanstvenih i stručnih radova, te sudjelovao na brojnim znanstveno-stručnim skupovima i radionicama u zemlji i inozemstvu. Autor je sveučilišne znanstvene monografije „Oskoruša: važnost, uporaba i uzgoj“ te tri poglavlja u knjigama. Bio je voditelj jednog domaćeg znanstvenog projekta i suradnik na brojnim domaćim znanstvenim projektima. Član je Hrvatskog šumarskog društva, ogranka Zagreb, Međunarodne organizacije za ispitivanje sjemena (ISTA) i Hrvatske udruge za arborikulturu (HUA).