Uz čestitku za izbor na ovu časnu i odgovornu dužnost, novom predsjedniku Hrvatske poljoprivredne komore, g. Željku Miheliću, koji je izabran krajem ožujka, a na novu dužnost stupio je sredinom travnja, postavili smo pitanja u vezi budućnosti (razvoja) domaće poljoprivrede.
Na početku moramo navesti brojke koje su već godinama neumoljive: Hrvatska po hektaru stvara tek oko 1.200 do 1.500 euravrijednosti proizvodnje, dok je prosjek EU iznad 2.500 eura, a nizozemski poljoprivrednici postižu i više od15.000 eura. Poznato je da hrvatski poljoprivrednici imaju problem niske produktivnosti, a uz lošu strukturu poljoprivredne proizvodnje, niti organizacijski aspekti zajedničkog nastupa na tržištu nisu nešto čime se možemo pohvaliti. Zapravo, nije lako naći sektor domaće poljoprivrede koji ima pozitivne rezultate i trendove. U poljoprivredi i gospodarstvu koje je podložno svjetskim geopolitičkim krizama, trenutnih i gorućih problema uvijek ima, no novi predsjednik morat će se uhvatiti u koštac sa strukturnim problemima. U programu koji je predstavio u kandidaturi za predsjednika, Željko Mihelić ispravno dijagnosticira da je niska ekonomska veličina gospodarstava i visoka starost nositelja prepreka razvoju poljoprivrede, a uprogramu navodi da će u prvoj godini mandata predsjednika raditi analizu ključnih problema.
Gospodine Miheliću, ušli ste u mandat s jasnim poduzetničkim stavom. Želite promjene na bolje (i modernizaciju) u hrvatskoj poljoprivredi i u djelovanju Hrvatske poljoprivredne komore. Koja je to jedna, najvažnija promjena u mentalitetu HPK koju želite vidjeti do kraja ove godine kako bi se poljoprivrednici osjećali zastupljenije i kako namjeravate modernizirati Komoru?
HPK je stručna i strukovna udruga koja zastupa interese hrvatskih poljoprivrednika. Moj cilj je da se HPK, kod nadležnih institucija, zalaže za smanjenje administrativnih barijera, povećanje novca namijenjenih restrukturiranju naših poljoprivrednih gospodarstva s ciljem povećanja konkurentnosti poljoprivrednog sektora. Moramo biti svjesni da je poljoprivrednicima dosta obećanja i priča. Jedini način da vratimo povjerenje u institucije je da osjete poboljšanje svog materijalnog statusa. Moja je zadaća, kao predsjednika HPK, da se brinem o zakonitom radu HPK, a to znači između ostalog da se propisana članarina naplaćuje. Postoje zakonom definirani način kako se to mora raditi i mogu obećati kako ću se brinuti da svi plaćaju članarinu, dok to zakon propisuje. Već sam naglasio kako vjerujem jedino u rezultate, a ne u priče. HPK će dobiti onoliko podrške svojih članova, koliko oni osjete da imaju koristi od članstva u krovnom udruženju hrvatskih poljoprivrednika. Mislim da su sve ostalo puste priče.
Najznačajniji dio vašeg programa je inzistiranje na kreditnim linijama (HBOR/HAMAG) umjesto pukog i predugog čekanja na bespovratna sredstva za modernizaciju bez koje nema konkurentnosti.Možete li danas, bez čekanja analiza i kraja te prve godine, reći za koje ćete modele tehnološke modernizacijetražiti financiranje kroz HBOR kako bi prosječni OPG podigao prihod po hektaru za barem 30%?
Mislim da našim članovima ništa ne znače obećanja, niti ja imam ikakvih instrumenata da „natjeram“ ikoga na nešto. Naš zadatak je da predlažemo rješenja za koja smatramo da mogu unaprijediti poljoprivrednu proizvodnju. A za to je vrlo važno osigurati povoljna kreditna sredstva koja će biti na raspolaganju poljoprivrednicima, uz nisku kamatnu stopu i dug rok povrata, kao što to imaju naše kolege u drugim državama EU. Smatram da se nikada ne bi smjelo dogoditi da neki poljoprivrednik ne može dobiti kredit za izgradnju farme ili za kupnju poljoprivredne mehanizacije, ili ne daj Bože, za kupnju stoke. Model kapitalnog rabata, u kojem bi poljoprivrednik dobio kredit uz otpis dijela glavnice i u slučaju ulaganja u povećanje proizvodnje je nešto za što ću se zalagati u razgovorima sa Ministarstvom poljoprivrede. Nastojat ću dobiti njihovu podršku za realizaciju tog programa.
Komercijalne banke poljoprivrednike smatraju kao visokorizične. Je li realno da bankarski sektor omogući financiranje kreditom nekoga tko osim zemlje (koju se ne dira) i kuće u kojoj živi, nema kolaterala, niti kapitala osim staru mehanizaciju? Kako bi izgledao “idealan” kreditni paket za modernizaciju jednog prosječnog obiteljskog gospodarstva koji biste vi smatrali pobjedom u pregovorima s bankama?
Mislim da komercijalne banke nisu te na koje moramo računati. Ali zato postoji HBOR i HAMAG BICRO, koji već imaju kreditne linije koje funkcioniraju i poljoprivrednici ih koriste. Te kreditne linije treba samo financijski osnažiti i malo prilagoditi, a to nije nešto što bi trebalo biti problem, barem što se tehničke provedbe tiče.
Zagovarate jaču suradnju s prerađivačkom industrijom. Kako to planirate postići u državi gdje industrija i otkupljivači godinama diktiraju ucjenjivačke otkupne cijene, a HPK nema nikakve poluge da ih na to prisili?
Ključna riječ je interes. Smatram da je interes prehrambene industrije dobava sirovina od pouzdanog dobavljača po konkurentnim cijenama, a to je i u interesu naših poljoprivrednika da im industrija bude siguran partner koji će moći osigurati otkup poljoprivrednih proizvoda po fer cijenama.
Dok se govori o povećanju domaće konkurentnosti, police su pune jeftinog mesa, mlijeka, voća i povrća iz trećih zemalja i drugih država EU. Hoćete li javno prozivati trgovačke lance koji unosom/uvozom poljoprivrednih proizvoda uništavaju domaće poljoprivrednike, osobito u vrijeme kad na tržištu ima domaćih poljoprivrednih proizvoda, u vrijeme berbe i kako općenito preokrenuti trend smanjenja samodostatnosti hranom u RH?
Tu dolazimo do krucijalnog problema s kojim se susreće naš poljoprivredni sektor, a to su dampinške cijene poljoprivrednih proizvoda na policama trgovina.
„Prva stvar koju ću tražiti i na kojoj ću inzistirati je da se u Hrvatskoj zabrani prodaja poljoprivrednih proizvoda po cijenama koje su niže od proizvođačke cijene. To nije tržišna utakmica već direktno uništavanje domaće poljoprivredne proizvodnje.“
Španjolska ili Francuska imaju model kojim se za svaki poljoprivredni proizvod, mjesečno izračunava trošak proizvodnje i ispod te cijene se ne mogu prodavati poljoprivredni proizvodi u jednoj trgovini. To iziskuje određene promjene zakona i formiranje novih institucija, ali mislim da to nema alternative. Najbolji je primjer cijena kravljeg mlijeka. Kome je u interesu da trgovci kupuju u susjednim državama mlijeko i prodaju ga ispod otkupne cijene kravljeg mlijeka u Hrvatskoj?
U slučaju da imamo propisano da se kravlje mlijeko od 2,8% mliječne masti ne može prodavati ispod cijene proizvodnje, koja je sad negdje oko 0,70 eura, mljekare ne bi imale pritisak od trgovaca na cijene mlijeka. A kupac je taj koji će po istoj cijeni odlučiti hoće li kupiti mlijeko domaćeg proizvođača ili ono iz uvoza. Siguran sam da je ključ u rukama kupaca, a daje zadatak države da postavi okvir u kojem se moramo kretati i ostvarivati svoje poduzetničke ideje.
Trgovine su u Hrvatsku došle zaraditi, a zaraditi mogu jedino ako nešto jeftino kupe i skuplje prodaju. Problem nije u trgovcima, nego u našoj poljoprivredi koja je nakon gotovo 15 godina od ulaska Hrvatske u članstvo EU jedva dostigla 30 posto produktivnost i efikasnosti proizvodnje u odnosu na ostale članice EU. Na žalost ni taj loš podatak nije do kraja točan jer nama ogromne količine hrane dolaze iz tri ili četiri jake agro države i kada bi se sa njim usporedili taj postotak bi bio bitno lošiji.
Sama činjenica da je pad fizičke poljoprivredne proizvodnje u 2025. godini u odnosu na 2013. godinu negdje na razini 15,5 posto pokazuje da imamo problem. Zato stalno naglašavam da je jedini put iz ovog gliba u koji smo upali, pokretanje snažnog razvojnog ciklusa u poljoprivredi, ulaganje u modernizaciju poljoprivrednih gospodarstava u svrhu tehničkog i tehnološkog restrukturiranja. To će u konačnici dovesti do konkurentnosti hrvatske poljoprivrede, a što će posljedično utjecati i na rast udjela domaćih proizvoda na policama trgovina, ali ponajprije na tržnicama.
Rekli ste da će mladi ostati kad poljoprivreda bude profitabilna. To se neće dogoditi preko noći. Što ćete reći mladom čovjeku koji danas razmišlja o odlasku u Irsku ili Njemačku – zašto da ostane i što može očekivati da će se promijeniti dok je još mlad?
Mladi ljudi su danas obrazovani i gotovo u svim granama gospodarstva mogu zaraditi više nego u poljoprivredi. Ako pustimo po strani demagogiju kojom se koriste polupolitičari, surova je realnost da mladi ne vide budućnost u poljoprivredi, a naročito ne u stočarstvu.
Osobno mislim da od sadašnjih deset stočarskih farmi, osam će ih se trajno zatvoriti, kada sadašnji nositelji gospodarstva odu u mirovinu. Realno, nije to samo hrvatski problem već je taj problem prisutan u cijeloj Europi, pa čak i u Americi. Odgovor na Vaše pitanje je – mladi će se vratiti poljoprivredi kada se u poljoprivredi krene više zarađivati nego u drugim granama privrede. To je surovo, ali istinito.
Ipak, postoje i sjajni primjeri mladih koji koriste nove tehnologije. Kako planirate njihove uspješne modele “preslikati” na ostatak Hrvatske kroz rad sektorskih odbora?
Ako je politika umijeće mogućeg, onda to za poljoprivredu vrijedi još više. Slažem se da ima sjajnih poljoprivrednih gospodarstava po cijeloj Hrvatskoj i nema ih potrebe dijeliti na mlade i stare. Međutim, ima ih malo ili bolje reći nedovoljno. Bilo bi jako korisno da se svi koji su uspješni uključe u rad HPK i doprinesu razvoju hrvatske poljoprivrede. Vrata HPK su svima širom otvorena i ovim putem pozivam sve zainteresirane da se uključe u rad sektorskih Odbora HPK.
Bez okrupnjavanja i navodnjavanjane može se povećati prihod po hektaru. A ti procesi idu sporo i nedovoljno. Može li HPK utjecati na bolju i bržu provedbu komasacije i povećanje površina koje se navodnjavaju?
Potpuno ste u pravu. Međutim, to su poslovi isključivo u ingerenciji Ministarstva poljoprivrede, a HPK će na svim sastancima inzistirati na povećanju prihoda naših članova, jer je to ključ opstanka. Ovo su strukturni problemi koje država mora riješiti i poslušati one koji proizvode i točno znaju kako je moguće sve resurse staviti u funkciju proizvodnje.
Jasno je da hrvatski poljoprivrednici nisu dovoljno udruženi. Ministarstvo je kroz novi natječaj za intervenciju 73.10 u kriterijima bodovanja dala prednost članovima proizvođačkih organizacija ili zadruga. Na koji će način HPK u vašem mandatu poticati udruživanje poljoprivrednika, što ste najavili kao srednjoročni cilj kroz naredne 2-3 godine?
Ako znamo da slovenska proizvodnja kravljeg mlijeka raste po godišnjoj stopi od 5 posto, a Hrvatska toliko otprilike pada u zadnjih deset godina, to je dovoljno jasan pokazatelj trendova. Slovenci prodaju čak 70 posto proizvedenog mlijeka preko zadruga, a hrvatski poljoprivrednici svega 10 posto. Svima bi to trebao biti znak što nam je činiti. Mislim da smo na dobrom putu u sektoru mesa, svinjskog i junećeg i da smo blizu potpisivanja prvih sektorskih ugovora između poljoprivrednika, prerađivača i trgovaca te da će to prokrčiti put i drugima da se udružuju i zajednički nastupaju na tržištu.
HPK i ja osobno ćemo se snažno uključiti u te procese i uvjeren sam da ćemo uz pomoć Ministarstva i ministra postići dobre rezultate. To bi po mojem mišljenju bio najveći napredak u sektoru poljoprivrede u zadnjih 30 godina.
Umjesto da na ekološke standarde EU gledamo kao na teret, kako HPK može pomoći našim poljoprivrednicima da te standarde pretvore u “premium” cijenu za hrvatski proizvod na domaćem, ali i na europskom tržištu?
Koliko imam saznanja, a nešto o tome znam jer sam i sam ekološki proizvođač, tamo negdje od 2010. godine svi koje se ozbiljno bave ekološkom proizvodnjom nemaju problem s plasmanom svojih proizvoda niti sa cijenama koje su izuzetno dobre. Pojedini eko proizvođači čak kažu da ne mogu proizvesti dovoljne količine eko proizvoda kolika je potražnja. Da se razumijemo, to su još relativno mali volumeni proizvodnje, ali veseli činjenica da eko proizvođači imaju tu tržišnu nižu, koja dobro funkcionira.
Istaknuli ste kratke lance opskrbe i mogućnost sigurnog i stabilnog plasmana domaćih poljoprivrednih proizvoda kroz javnu nabavu za škole, bolnice i druge javne institucije. Što je potrebno da ta inicijativa postane nacionalni standard u iduće dvije-tri godine, a ne samo izolirani primjer?
Prije svega je potreban dodatni trud čelnika jedinica lokalne i regionalne samouprave da „natjeraju“ svoje zaposlenike kako bi izašli iz svoje „zone komfora“ i krenu u nešto novo i nepoznato. Zakonski okvir postoji, sredstva za promociju takvih kratkih lanaca opskrbe postoje u Ministarstvu poljoprivrede i ne postoji nikakva prepreka da lokalni poljoprivrednici ne opskrbljuju takve ustanove. Mislim da je ustajala navika i strah od novoga najveća zapreka.
U svom programu rada naveli ste smanjenje nameta poljoprivrednicima kao prioritet. Koji su to (parafiskalni) nameti čije ukidanje zahtijevate i što ćete učiniti ako vas Vlada jednostavno ignorira, kao što je ignorirala vaše prethodnike?
HPK nema instrumente da nameće nikome ništa. Naše mogućnosti su da detektiramo probleme koji muče naše članove i uz suradnju s akademskom zajednicom i stručnjacima predlažemo rješenja. Na primjer, ukidanje komunalnih doprinosa i komunalnih naknada za objekte primarne poljoprivredne proizvodnje, a to su štale, skladišta stočne hrane, objekti za smještaj poljoprivredne mehanizacije. Cilj je i administrativno rasterećenje poljoprivrednika. Također će se inzistirati na transparentnom radu Agencije za plaćanja, uz aktivnije uključivanje HPK u praćenje i kontrolu procesa dodjele potpora.
„Hoće li nas odgovorni ignorirati to ne možemo znati unaprijed, ali se osobno cijeli život držim jedne krasne misli koja glasi: U mračnoj sobi možeš preklinjati mrak ili upaliti svjetlo. Moja je namjera da se potrudim – upaliti svjetlo.„
Rekli ste da želite partnerstvo, a ne samo prosvjede. Koji bi bio vaš prvi zajednički potez/projekt s Ministarstvom poljoprivrede koji bi odmah olakšao rad poljoprivrednicima na terenu?
Morate znati da HPK nije Vlada RH koja ima zakonske i fiskalne mogućnosti vući „prvi potez“. HPK će u svibnju formirati sektorske odbore koji će svaki u svom sektoru definirati probleme i odmah krećemo s razgovorima u Ministarstvu poljoprivrede. Ministar David Vlajčić je obećao punu suradnju na iznalaženju rješenja za svaki problem koji detektiramo.
I na kraju, iako ste tek na samom početku, zamislite i završetak svog mandata. Što bi se trebalo dogoditi da možete reći: “Hrvatska poljoprivreda je danas stabilniji i sretniji sektor nego kad sam preuzeo Komoru”? Kad biste morali izdvojiti jedno postignuće i napredak domaće poljoprivrede za vrijeme vašeg (prvog) mandata, što biste najviše ili najradije željeli da se ostvari u naredne 4 godine?
Bio bih zadovoljan kad bi naši članovi HPK, ali i svi ostali koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom više zarađivali po hektaru, kilogramu ili po litri. A što se ukupne poljoprivrede kao sektora tiče, želim da za 8 godina dostignemo 100 posto produktivnosti poljoprivrednog sektora EU.
