Želio bih upotrebljavati bukvin pepeo kao gnojivo u povrtlarstvu, pa me zanima kojoj kulturi je namijenjen, kako ga koristiti, vrijeme i način tretiranja?
Za gnojidbu se može koristiti isključivo pepeo od prirodnog drva za ogrjev, a ne od drva obrađenog kemijskim tvarima (bojano ili lakirano drvo, razne vrste briketa i peleta). Odlikuju ga izrazito lužnata svojstva i sadržaj minerala. Ne sadrži dušik i sumpor, ali je bogat kalijem i kalcijem. Sadrži fosfor i magnezij te mnoge mikroelemente (bakar, bor, cink, mangan, molibden, natrij, željezo…). Sastav ovisi o vrsti drveta. Tvrde vrste drveća općenito sadrže više fosfora i kalija nego crnogorica, ali puno manje kalcija. Pepeo od bukve i graba sadrži oko 10-15 % kalija, 15-20 % kalcija i 5-10 % fosfora. Pepeo dobiven od grana i korijenja bogatiji je hranivima. Kora ima puno više koncentracije Ca, Al, Mn i S. Koncentracije Ca, Mg i Fe u lišću rastu sa starenjem lista. Mlado drvo, kao reznice ostale nakon orezivanja, imat će veći sadržaj kalija od starih grana. Dodavanje pepela izrazito je povoljno za kisela tla, jer će ih neutralizirati (povisiti će se pH tla), no ne preporučuje se na tlima alkalne reakcije (pH>7,5). Pepeo je najbolje primijeniti u jesen rasipanjem po površini, nakon čega se plitko (5-10 cm) unese u tlo. Maksimalna preporučena količina je 10 kg na 100 m2 godišnje. Barem dva tjedna nakon primjene pepela ne bi trebalo na površini obavljati sjetvu sjemena ili sadnju presadnica. Preporučuje se za plodovito (rajčica, paprika, tikvica…) i korjenasto povrće (celer, cikla, mrkva…) te kupusnjače. U uzgoju krumpira povećana lužnatost može uzrokovati pojavu bolesti. Pepeo nipošto neće biti dovoljan, već za gnojidbu treba koristiti i odgovarajuće količine mineralnih gnojiva s povećanim sadržajem dušika i fosfora.
izv. prof. dr. sc. Božidar BENKO